Zapošljavanje je kao faktor bez alternative u smirivanju tenzija i razvoju općine Vojnić. Načelnik općine Nebojša Andrić intenzivirao je suradnju sa slovenskom tvornicom trikotaže “Beti” iz Metlike u vezi s oživljavanjem bivšeg pogona koji je “Beti” 1986. bila izgradila u selu Krstinji.
Osamostaljenjem Hrvatske i Slovenije te ratnim zbivanjima prekinut je imovinsko-pravni kontinuitet i proces gruntovnog upisa “Beti” kao vlasnika pogona.

Čišćenje portfelja
Osim što je sad pitanje vlasništva nad “Beti” postalo međudržavni imovinsko-pravni problem, razrješenje vlasništva nad tim, ratnim i poratnim zbivanjima uništenim poslovnim projektom, za “Beti” u Metliki je važno i u čišćenju vlasničkog portfelja.
Naime, nad tim je objektom u Krstinji još rezervacija u sklopu pretvorbe i privatizacije “Beti” koja kao i drugi slovenski tekstilci trpi žestoke udare jeftine, dampinške konkurencije s Dalekog istoka. Tako Uprava “Beti” rezerve traži i u rješavanju, bolje rečeno materijaliziranju “repova iz prošlosti”.
Sadašnja slika tek daje naslutiti kakav je zamašnjak taj pogon mogao biti, ali ratna zbivanja, okupacija u okruženju tzv. SAO Krajine te naposlijetku temeljita pljačka, učinili su od tog pogona jadni simbol i rezime zbivanja na tim prostorima. Prema riječima Viktora Kozjana, direktora kontrole u “Beti” i uz to zaduženog za rješavanje slučaja u Krstinji, problem je što “Beti” tek treba steći gruntovno vlasništvo nad kompleksom kako bi tek onda mogla pristupiti planu, što znači ili prodaji ili izdavanju objekta u zakup. Pogon je izgrađen i pušten u rad 1986. godine, a čitav kompleks sastojao se od hale površine 1600 kvadrata, trafostanice i okolnog zemljišta površine oko 9000 kvadrata, predviđenog i za eventualnu dogradnju pogona. Nad privatnim zemljištem obitelji Martinović i Španović prije gradnje izvršena je eksproprijacija po cijenama koje su bile tek nešto iznad puke otimačine.
Ipak, nije ostalo na tome jer je “Beti” početkom 1991. godine po tužbi Mirka Martinovića i obitelji Španović isplatila punu tržišnu cijenu za eksproprirano zemljište.

Bez programa
Nažalost, onda se dogodio rat u Hrvatskoj, Krstinja je ostala na okupiranom području, a tako je prekinut i proces gruntovnog prijenosa vlasništva nad tim plaćenim zemljištem na “Beti”.
“Nakon 15 godina smo u poziciji da konačno steknemo vlasništvo nad tim nekretninama, samo smo sada u sasvim drukčijoj poziciji, da to aktiviramo, ali ne vlastitim kapitalom i programom jer ga za taj pogon nemamo”, rekao je Viktor Kozjan.
Načelnik općine Nebojša Andrić dodaje kako već sada ima neslužbene informacije o nekoliko gospodarskih subjekata vrlo zainteresiranih za preuzimanje toga objekta i njegovo stavljanje u gospodarsku funkciju.
Međutim, tko god to preuzeo, morat će krenuti gotovo od početka, a Kozjan ističe i još jednu otegotnu dimenziju koja bi svoj epilog trebala dobiti u posljednjoj fazi, i to opet na međunarodnoj razini. Riječ je o odšteti za opremu “nestalu” nakon “Oluje”. Sudeći prema sadašnjem tijeku aktivnosti, Kozjan predviđa da bi se tijekom 2006. godine “Beti” trebala prvo upisati kao gruntovni vlasnik zbog kontinuiteta vlasništva, čime će se ostvariti uvjeti i za prodaju ili davanje u zakup pogona u Krstinji.

Kozjan: Nakon ‘Oluje’ pokradena kompletna oprema

“Kompletna oprema koja je bila instalirana u Krstinji, pokradena je. Naša delegacija išla je u Krstinju odmah poslije ‘Oluje’ 1995. godine. Ondje su tada zatekli svu opremu i strojeve. Nakon dva ili tri tjedna ondje nije više bilo ničega vrijednoga, sve je bilo odvezeno kamionima, ali kamo, to ni do danas nismo uspjeli otkriti. Bilo je to vrijeme bezakonja na tom području nakon ‘Oluje’, a što su očito dopustile određene strukture tada u Hrvatskoj. Kasnije je još ‘počišćeno’ i ostalo iz pogona, a jedino što je ostalo je trafostanica koja je uz neznatna ulaganja spremna za rad. Time nam je nanesena šteta od oko 500.000 eura. Mi nismo čitavo vrijeme rata i okupacije imali mogućnosti otići u Krstinju, niti na bilo koji način utjecati na tamošnja zbivanja. Ondje su bili i pripadnici vojske Fikreta Abdića. Općenito je bilo nesigurno ići tamo. Zato namjeravamo od Republike Hrvatske tražiti isplatu odštete za pretrpljenu štetu”, rekao je Viktor Kozjan iz tvrtke “Beti”.