U Bernardi d.o.o., jednom od tri vodeća proizvođača madraca i kreveta na hrvatskom tržištu, otvoren je proizvodno poslovni objekt u koji je zajedno s investicijama u opremu uloženo od 2004. godine ukupno 11 milijuna kuna. Objekt je otvorio u međimurskom mjestu Nedelišću pokraj sadašnjeg pogona prof. Ivica Grbac iz Uprave za drvnu industriju i pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, a dolazak ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Branka Vukelića bilo je dodatno priznanje uspješnoj poduzetnici i vlasnici Bernardi Cecelja. U proizvodnju madraca, raznih tipova kreveta i krevetnih sustava Bernarda Cecelja krenula je ujesen 1998. godine iznajmivši prostore na današnjoj lokaciji sa 13 zaposlenih koji su radili samo pet tipova kreveta za izvoz u sistemu lohn posla. Iduće godine počinje obrada domaćeg tržišta na kojem je polučeno već oko 30 posto ukupnog prihoda, a u 2000. i 2001. investira se u proširenje radnog i skladišnog prostora. U 2002. je u adaptiranom prostoru skladišta otvoren novi pogon u kojem se kroje, obrađuju i pripremaju elementi te izrađuju okvire za krevete što se do tada radilo u kooperaciji. Danas se proizvodi 11 tipova kreveta, 25 tipova madraca i 10 vrsta ostalih proizvoda na suvremenim strojevima, a stručnjaci u poduzeću stalno prate razvoj tehnologije i novih materijala kako bi ih primijenili u proizvodnji. U tvornici se povećava broj zaposlenih na 80, uspostavlja sustav upravljanja kvalitetom u skladu zahtjevima međunarodne norme ISO 9001:2000 i dobiva certifikat Öko-Tex Standard 100 o ekološki prihvatljivim materijalima. Istodobno vlasnici i direktorici Cecelja redom svake godine stižu po nekoliko priznanja od Zlatne kune, zlatnih medalja na Ambienti i ostalim sajmovima namještaja, do proglašenja za najbolju poduzetnicu i najuspješniju menadžericu godine. Proizvodi Bernarde danas se prodaju u najpoznatijim salonima namještaja i robnim kućama u Hrvatskoj izravno ili preko trgovačkih kuća. No kako se počelo s inozemnim tržištem na koje se plasirao najveći dio proizvodnje, cilj je bio afirmirati se i među domaćim kupcima, ponajprije hotelima visoke kategorije. Jer zašto se madraci i kreveti koji se nalaze u hotelskim lancima kao što su Astron, Ramada, Kempinski, Holiday, Sheraton ili Hilton ne bi našli i u hrvatskim hotelima?

I doista, u nekoliko godina trendovi su se izmijenili tako da je 2003. tvrtka plasirala od ukupne proizvodnje na domaće tržište 48,7 posto, a na inozemno 51,3 posto proizvoda što je približan i današnji omjer. S ponosom ističu kako gosti spavaju na njihovim proizvodima u prestižnim zagrebačkim hotelima Dubrovnik, Zagreb, Jadran, Panorama te u Bretanida u Bolu na Braču, Park na Krku, Vila Marija u Tučepima itd. Za razliku od Bernarde, domaći poduzetnici iz ove branše, ponajprije oni s tradicijom dugom kao što je njezina, moraju još puno raditi na povjerenju domaćih i inozemnih kupaca. “Drvo i namještaj kroz prizmu potrošača” najnovije istraživanje autorice Tatjane Rajković iz GfK ukazuje kako su i dalje potrošačima najzanimljivija prodajna mjesta prilikom kupnje namještaja, primjerice u Zagrebu, Lesnina i Kika, a tek potom paviljon 12 na Zagrebačkom velesajmu, Solidum, Doma, Prima, Meblo ili Mima. Iako valja anketu uzeti s ponešto rezerve jer u Kiki ima i domaćeg namještaja, a u Domi stranog, ankete kazuju o preferiranju inozemnog. Rezultati istraživanja GfK provedeni na populaciji internetskih korisnika od 19 do 65 godina ovog mjeseca pokazuju da bi u situaciji neograničenog iznosa novca ispitanici odabrali poznati kuhinjski namještaj od Scavolini,a, Marlesa, Svee, Gorenja ili Mebla, a od sjedećih garnitura kupili bi od Natuzzija, Mebla, onaj od talijanskih proizvođača, Ikee, Oriolika i Lesnine. Dakako, bilo je onih koji se nisu mogli odlučiti (65 posto), a 1,2 posto smatra proizvođača nebitnim. A na pitanje što bi hrvatski proizvođači namještaja trebali napraviti da postanu konkurentniji na svjetskom tržištu, najviše odgovora odnosilo se na “poboljšanje dizajna i kvalitete”, a zatim su slijedili odgovori “poraditi na marketingu”, “smanjiti cijene”, “koristiti puno drvo”, “poboljšati tehnologiju proizvodnje” ili “stvoriti prepoznatljiv, autohtoni namještaj”.