Što se tiče likvidnosti, Zagrebačka burza već duže vrijeme živi “na aparatima” i sve manje sliči na tržište kapitala u pravom smislu te riječi. Dionički promet u prvih šest mjeseci dosegao je 2,7 milijardi kuna, trećinu manje nego u prvom lanjskom polugodištu.

Ako se vratimo u prvo polugodište 2008. godine, sadašnji promet dionicama niži je za dvije trećine. Pad je još dramatičniji u odnosu na “zlatnu” 2007. godinu. Ovogodišnjih 2,7 milijarde kuna zabilježeno je već sredinom ožujka 2007. godine. Darko Brborović, čelni čovjek OTP Investa, smatra kako mnogo toga priječi da se promet na Zagrebačkoj burzi poboljša.“Prvi je razlog nemogućnost države da provede ikakvu značajniju reformu javnih financija. Makroekonomska situacija je takva da još nije jasno jesmo li došli do dna”, smatra Brborović. Njegovo mišljenje dijeli i predstavnik jednog mirovinskog fonda koji je želio ostati anoniman. “Makroekonomsko okruženje je loše, a smanjenje javnih rashoda pri tome je ključno. Ekonomija mora krenuti nabolje. Samo to može potaknuti burzu i tek tada možemo pričati o novim inicijalnim javnim ponudama i novim instrumentima trgovanja”, kategoričan je naš izvor.Darko Brborović dodaje kako uz nepovoljnu makroekonomsku situaciju, institucionalni ulagači – osim mirovinskih fondova – i nemaju pretjerano raspoloživog kapitala. “Sadašnja me situacija podsjeća na početak 2000-tih kada također nije bilo mnogo kapitala. Čini se da neće biti značajnijeg pomaka dok se ne vrate strani investitori“, smatra Brborović. A dobar dio kapitala potrebnih burzi krije se u štednji. Prema podacima Hrvatske narodne banke, ukupna štednja građana krajem lipnja dosegla je 130 milijardi kuna, sedam posto više gledano na godišnjoj razini. No, malo je vjerojatno da će se barem dio tog novca ubrzo preliti na burzu ili fondove.

Razlike u mentalitetu
“Hrvati nisu dionički orijentirani. ‘Narodne’ privatizacije HT-a i Ine nisu najbolji primjer. Hrvati više ne vjeruju u dionice, a i kako da vjeruju u ovakvim ekonomskim uvjetima”, kazao je predstavnik mirovinskog fonda. Međutim, s tom se tezom Brborović baš i ne slaže. “Mentalitetne razlike među nacijama postoje. Općenito su južnjaci manje skloniji ulaganju na tržištu kapitala, a više u nekretnine. Međutim, kod Hrvata je više posrijedi nedavno negativno iskustvo na burzi”, smatra on. Uvjet povratka stranih i domaćih institucionalnih, ali i malih ulagača naglašava i Igor Gvozdanović, predsjednik Uprave Platinum Investa. “Dosta je investicijskih fondova koji su bili usmjereni na hrvatsko tržište, a sada su alocirali imovinu na druga tržišta”, ističe Gvozdanović. Dodaje kako je teško sadašnju situaciju promijeniti u roku mjesec-dva, već je mnogo važnije poraditi na ispunjenju tri ključna preduvjeta.

HEP ili CO
“Bitno je osigurati transparentnost poslovanja kompanija koje kotiraju na burzi i kontinuitet ulaganja mirovinskih fondova. Kada mirovinski fondovi počnu veći postotak svog portfelja alocirati na domaćem tržištu, stabilizirat će se i burza”, procjenjuje Gvozdanović. Drugi preduvjet je povećanje osjećaja odgovornosti kod sudionika tržišta kapitala i edukacija šire populacije kako bi bili svjesniji rizika ulaganja na burzi, kazao je Gvozdanović. Posljednji preduvjet je još kompanija na tržištu. “Inicijalna javna ponuda (IPO) Hrvatske elektroprivrede ili Croatia osiguranja potaknula bi interes domaćih, ali i stranih ulagača”, tvrdi Gvozdanović.

Ponuda

Novi instrumenti uzaludni
Zagrebačka burza neposredno ne može mnogo učiniti za povećanje prometa na tržištu, smatra Igor Gvozdanović iz Platinum Investa. Uvođenje novih instrumenata trgovanja nema mnogo smisla bez povećanja likvidnosti, ističe Gvozdanović.