Iranski rat razotkriva sve veću ranjivost u opskrbi Zapada aluminijem, metalom koji su i Sjedinjene Američke Države i Europska unija klasificirale kao ključan za cjelokupnu industrijsku proizvodnju.

Cijena aluminija na Londonskoj burzi metala (LME) u srijedu je dosegnula najvišu razinu u posljednje četiri godine – 3.418 dolara po metričkoj toni – nakon što je jedan proizvođač iz Zaljeva, zajedničko ulaganje Qatalum tvrtki Norsk Hydro i Qatar Aluminum Manufacturing, počeo gasiti svoju talionicu, dok je drugi, Aluminium Bahrain, proglasio višu silu, piše Reuters.

Izraženija nestašica

Trgovinski rat diže cijene metala: Aluminij u SAD-u premašio sve povijesne razine

Nastavak zatvaranja Hormuškog tjesnaca prijeti dodatnim poremećajima u regionalnom proizvodnom središtu koje osigurava čak 23 posto opskrbe izvan Kine, što predstavlja ozbiljan udarac globalnoj stabilnosti tržišta.

Taj strateški prolaz ključan je ne samo za transport aluminija nego i energenata, a njegova blokada izaziva lančanu reakciju koja se osjeća diljem svjetskog gospodarstva, povećavajući troškove i stvarajući neizvjesnost za proizvođače na Zapadu.

Povijesno gledano, tržište aluminija bilo je zaštićeno od ovakvih iznenadnih poremećaja u opskrbi zahvaljujući visokim zalihama i višku kapaciteta talionica u Kini. Na prvi znak rasta cijena kineski proizvođači jednostavno bi povećali proizvodnju, stabilizirajući tržište i osiguravajući dovoljne količine metala za svjetske potrebe.

Taj je mehanizam godinama služio kao pouzdan amortizer koji je ublažavao posljedice geopolitičkih kriza i drugih poremećaja.

Međutim, ta sigurnosna mreža danas više ne postoji.

Pokrivenost zalihama znatno je smanjena, a Kina više nema značajne slobodne kapacitete koje bi mogla aktivirati kako bi odgovorila na krizu. Zbog toga je globalno tržište postalo znatno osjetljivije na poremećaje poput onih koji se trenutno odvijaju na Bliskom istoku, ostavljajući zapadne zemlje izloženima naglim skokovima cijena i mogućim nestašicama.

strateško pitanje

Banke ulažu milijarde u ovo i to nema veze s novcem koji posuđuju

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

Sve manje zalihe

Dnevni izvještaji o zalihama s Londonske burze metala pokazuju da od početka siječnja iz skladišta u malezijskoj luci Klang svakodnevno odlazi oko dvije tisuće tona aluminija, no na to gotovo nitko nije obraćao pozornost.

Zalihe na LME-u tijekom posljednjeg desetljeća izgubile su velik dio svoje signalne vrijednosti. Trgovci i banke natjecali su se za metal kako bi ga zaključali u unosne skladišne aranžmane, dok je stalno premještanje metala unutar sustava jamstava i izvan njega zamaglilo stvarni uvid u stanje u fizičkom opskrbnom lancu.

Ipak, iza te svakodnevne buke odvijalo se postupno iscrpljivanje onoga što je početkom desetljeća bila prava planina aluminija od tri milijuna tona.

Kombinirane registrirane i neregistrirane zalihe krajem veljače iznosile su 583.000 tona, što je najniža razina otkako je LME 2020. počeo objavljivati podatke o neregistriranim zalihama.

Povrh svega, značajan dio preostalog metala ruskog je podrijetla. Krajem siječnja on je činio 58 posto zajamčenih zaliha, što mnogim zapadnim kupcima nije osobito korisno.

SAD i Velika Britanija zabranile su uvoz ruskog metala 2024. godine kako bi spriječile Moskvu u financiranju rata u Ukrajini, a Europska unija planira učiniti isto ove godine. To znači da je bazen upotrebljivog metala u sustavu LME-a znatno manji nego što sugeriraju i same, već smanjene brojke.

Kina koči proizvodnju

Promjena u dinamici zaliha odražava duboke strukturne promjene u globalnoj opskrbi aluminijem, a ključnu ulogu u tome ima Kina.

Kineski proizvođači sada se suočavaju s vladinim ograničenjem godišnjeg kapaciteta od nešto više od 45 milijuna tona.

Zbog toga je rast kineske proizvodnje usporio s četiri posto u 2024. na samo dva posto prošle godine, a talionice su u prosincu radile na godišnjoj stopi od 44,5 milijuna tona.

Usporavanje proizvodnje mijenja i trgovinske odnose Kine s ostatkom svijeta.

Kineski proizvođači sada uvoze više primarnog metala, osobito iz Rusije. Najveći svjetski proizvođač tako je prošle godine uvezao rekordnih 2,5 milijuna tona, uz nešto više od milijun tona sirove legure.

Istodobno Kina izvozi manje poluproizvoda, poput cijevi, limova i folija. Te su pošiljke u 2025. godini pale za gotovo deset posto na godišnjoj razini, što za zapadno tržište znači gubitak od gotovo 600.000 tona.

Drugim riječima, Kina uvozi više metala, a izvozi manje gotovih proizvoda, čime steže zapadnu opskrbu na oba kraja lanca.

Proizvodnja na zapadu stagnira

Zapadne talionice imaju još manju fleksibilnost kapaciteta od svojih kineskih konkurenata.

Prema podacima Međunarodnog instituta za aluminij (IAI), proizvodnja izvan Kine prošle je godine u najboljem slučaju stagnirala.

Glavni problem je cijena energije, ključna komponenta troškova u elektrolitičkom procesu taljenja.

U SAD-u i Europi postoji značajan neiskorišteni kapacitet talionica, ali ponovno pokretanje postrojenja zahtijeva dugoročne izvore električne energije za koje se industrija mora natjecati s drugim sektorima, osobito s podatkovnim centrima.

Visoke cijene energije i dalje snažno pogađaju postojeća postrojenja. Tvrtka South32 tako je trenutno u procesu stavljanja svoje talionice u Mozambiku na održavanje nakon što nije uspjela dogovoriti ekonomski održiv ugovor o opskrbi električnom energijom.

Dok su proizvođači iz Zaljeva trenutačno na prvoj liniji udara, energetski šok koji proizlazi iz iranskog rata prijeti dodatnim potkopavanjem sposobnosti Zapada da izgradi dugoročnu otpornost u opskrbi.

Nova nestabilnost

Aluminij je sveprisutan u modernom životu – koristi se u svemu, od kuća i automobila do ambalaže za hranu, a istodobno je ključan i za energetsku tranziciju.

Svjetska banka još je 2020. identificirala aluminij kao metal “visokog utjecaja” koji ima važnu ulogu u svim postojećim i potencijalnim tehnologijama zelene energije.

Ipak, riječ je o metalu koji se suočava sa sve većom nestabilnošću cijena dok globalno tržište izlazi iz dugotrajnog razdoblja viška i ulazi u fazu u kojoj opskrba izgleda znatno neizvjesnije, a zalihe su osjetno niže.

Rat u Iranu stoga predstavlja svojevrsni poziv na buđenje za jedan iznimno važan metal čija bi eventualna nestašica mogla imati dalekosežne posljedice za svjetsko gospodarstvo.