Premije koje potrošači u Sjedinjenim Američkim Državama plaćaju za nabavu aluminija na fizičkom tržištu dosegle su povijesno visoke razine. Glavni pokretači ovog drastičnog rasta su visoke uvozne carine nametnute od strane administracije i sve izraženija nestašica metala na globalnoj razini, kako izvještava Reuters.
Aluminij, ključan metal u građevinarstvu, energetici i industriji ambalaže, postao je predmetom trgovinskih politika koje su izravno utjecale na njegovu cijenu za krajnje kupce.
Utjecaj carina na cijenu
Američki predsjednik Donald Trump je 4. lipnja udvostručio carine na uvoz aluminija na čak 50%, s ciljem poticanja domaće proizvodnje i ulaganja u američke kapacitete. Ova mjera stvorila je značajan financijski pritisak na uvoznike.
Kupci na američkom fizičkom tržištu uobičajeno plaćaju cijenu koja se sastoji od dva dijela: referentne cijene metala na Londonskoj burzi metala (LME) i dodatne premije. Ta premija pokriva troškove poput transporta, osiguranja i poreza.
Od lipnja, plaćena premija na Srednjem zapadu (Midwest premium) naglo je porasla, dosegnuvši u petak rekordnih 88,10 centi po funti, odnosno 1942 dolara po metričkoj toni. Kada se ta premija doda na osnovnu cijenu aluminija od 2.850 dolara po toni, američki kupac na spot tržištu plaća ukupno 4.792 dolara po toni. Samo carina na uvoz aluminija sada iznosi 1.425 dolara po toni, što je ogroman skok u odnosu na otprilike 560 dolara s početka godine.
Smanjene zalihe i geopolitičke tenzije
Konzultantska kuća Harbor Aluminum navodi kako je na rast cijena utjecao i pad zaliha aluminija unutar SAD-a, kao i “čvrsto uvjerenje” na tržištu da će carine postati trajne. To uvjerenje dodatno je ojačano nakon što je Trump u listopadu prekinuo trgovinske pregovore sa susjednom Kanadom, ključnim dobavljačem aluminija za američko tržište.
Prema podacima Trade Data Monitora, uvoz aluminija iz Kanade prošle je godine iznosio više od 2,7 milijuna tona, što čini čak 70% ukupnog američkog uvoza.
“Trump je u osnovi poručio da nema dogovora do kraja njegovog mandata. Zbog toga su se čak i najveći optimisti povukli sa svojih pozicija i odustali od nade u mogući dogovor”, izjavio je Dmitri Ceres iz američke tvrtke PerenniAL, koja se bavi trgovinom aluminijem.
Ograničena proizvodnja i tržišni deficit
Američki potrošači suočavaju se i s intenzivnom konkurencijom pri nabavi aluminija iz drugih izvora, dijelom zbog kineskog ograničenja proizvodnje na 45 milijuna tona godišnje. Analitičar Tom Price iz tvrtke Panmure Liberum predviđa da će tržište aluminija ove godine zabilježiti deficit od 1,8 milijuna tona.
“U posljednje dvije do tri godine, kineski neto izvoz rafiniranog metala i poluproizvoda pao je za 900.000 tona godišnje, na sadašnjih 1,9 milijuna tona,” rekao je Price. “Istovremeno, proizvodnja aluminija izvan Kine pala je za 1,1 milijun tona godišnje. Zajedno, to predstavlja smanjenje dostupnosti aluminija izvan Kine od dva milijuna tona.”
Sve u svemu, kombinacija protekcionističkih politika, smanjenih globalnih zaliha i proizvodnih ograničenja stvorila je savršenu oluju za američke potrošače aluminija, gurajući cijene na dosad neviđene razine bez naznaka skorog olakšanja na vidiku.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu