Posve neočekivani preokret u razmišljanjima američkih kreatora monetarne politike unio je popriličnu pomutnju na svjetskim tržištima kapitala, sijući paniku najprije na Wall Streetu, a zatim i širom svijeta, okončavši pozitivnu seriju većine burzovnih indeksa koji su kraj jučerašnje trgovine dočekali na negativnom teritoriju. Što je tek logičan epilog bitno izmijenjene retorike koja ponovo, temeljem zapisnika sa posljednjeg sastanka koji je u onome najvažnijem dijelu u kontradikciji s priopćenjem objavljenim neposredno nakon redovitog sastanka Odbora za monetarnu politiku (FOMC) održanog 21. ožujka. Jer tada gotovo da uopće nije bilo nikakve reference na “potrebu povećanja ključnih kamatnih stopa”, što je uglavnom protumačeno kao uvertira u početak silaznog ciklusa kamatnih stopa, navodeći dio analitičara na zaključak kako bi sljedeća promjena mogla (ili još bolje, trebala) imati negativan predznak. No umjesto toga, u netom objavljenom stenogramu, dijelom očito inspiriranom skokom core PCE cjenovnog indikatora na 2,4 posto godišnje u veljači, stoji kako bi se podizanje kamatnjaka moglo pokazati “nužnim”, što je vjerojatno najgori scenarij o kojem investitori žele razmišljati u uvjetima sporijeg gospodarskog rasta u ovoj godini. U odnosu na taj scenarij, neusporedivo se atraktivnijim doima procjena Briana Sacka, bivšeg ekonomista FED-a (tadašnjeg suradnika aktualnog guvernera Bernankea) koji, ovoga puta u svojstvu visokopozicioniranih analitičara tvrtke Macroeconomic Advisera, drži da do promjene kamatnih stopa neće doći u ovoj, ali niti u idućoj godini.

No u strahu su očito velike oči. I brzi prsti, jer je zbivanja na tržištima kapitala obilježila neupitna dominacija optimista, koji su se žurno rješavali dionica. Da stvar bude još gora, američka valuta, pritisnuta očekivanjima o skorom povećanju kamatnih stopa Europske središnje banke (od jučerašnjeg se sastanka takvo što i nije očekivalo), bezuspješno je pokušavala kapitalizirati nenadani preokret, ustuknuvši pred napredovanjem europske valute. Potonja je pak jučer dosegnula najvišu razinu u posljednje dvije godine (1,346 dolara), promovirajući izvoznike kao logičnu metu pesimista na Starom kontinentu, a bitno drugačije raspoloženje ulagača, i to neposredno nakon skoka burzovnih indeksa do najviše razine u posljednjih šest godina, na kraju je začinio i skok cijena sirove nafte. Rast sve do 63 dolara po barelu isprovocirala je Međunarodna agencija za energetiku (IEA), navodeći kako je proizvodnja zemalja članica OPEC-a u ožujku spala na najnižu razinu od siječnja 2005. godine (30,1 milijun barela dnevno), što predstavlja ozbiljnu prijetnju “proljetnom obnavljanju zaliha”. No hrpa negativno intoniranih vijesti potpuno je rastjerala kupce, pa niti naftaši nisu uspijevali namaknuti više od minornog rasta cijena dionica. Što i nije tako loše u usporedbi s nekolicinom istaknutih gubitnika. Poput Siemensa ili DaimlerChryslera, koji su bilježili pad dionica od 1,6 posto, odnosno, 2,5 posto, upravo zahvaljujući velikoj izloženosti američkom tržištu. Na gubitku su bila izdanja poput Ericsson (-2,1 posto), u čijem je slučaju prošao ex-dividend datum, ali i nekolicina imena koja je naprasno izgubila status potencijalne akvizicije. To se prije svega odnosi na Eiffage (-4,8 posto), tragom glasina kako španjolski rival Sacyr Vallehermoso (-2,3 posto), koji već drži 33 posto vlasničkog udjela, nije zainteresiran za strateško povezivanje, već samo namjerava dobro zaraditi na dvoznamenkastom skoku dionica. Deal dana je dogovor kojim se Nestle dokopao Gerber odjela dječje hrane, pristavši platiti Novartisu 5,5 milijardi dolara, čime dobiva čak 82 posto američkog tržišta, ali i pozitivne recenzije analitičara, koji Gerber drže vrlo vrijednom aktivom koja je postigla iznimno dobru cijenu. No zbog ranije spomenutih razloga, Novartis, koji se ubrzano rješava non-core businessa (ostala je još samo Ciba Vision), uknjižio je tek slabašnih 0,3 posto dnevnog rasta dionica, dok je Nestle zaglavio u minusu od 0,5 posto.

Sainsbury ‘otjerao’ i posljednjeg kupca

Sainsbury je pak bio u minusu od 1,3 posto (na 5,19 funti) nakon što je otpao i posljednji zainteresirani kupac (CVC Capital Partners), odbijajući ugoditi željama velikih dioničara koji su prodaju uvjetovali cijenom većom od šest funti po dionici, dok je Puma skliznula u minus od 1,7 posto (na 344 eura), nakon što je iz PPR Groupa (-1,8 posto) stiglo ono što su špekulanti najmanje željeli čuti. Naime, francuskom kupcu ne pada na pamet povisiti ponuđenu cijenu (330 eura po dionici) i ugoditi analitičarima koji vjeruju da kompanija vrijedi i do 400 eura po dionici.