Čini se kako je neočekivano oštrija retorika američkih monetarnih vlasti, u kojoj se ne nazire skori zaokret u restriktivnoj monetarnoj politici, ipak uzela svoj danak na svjetskim tržištima kapitala (uključujući naravno i Wall Stret), neutraliziravši pozitivan učinak inače vrlo živahne sezone objavljivanja poslovnih rezultata, koja je u Europi donijela nove rekorde burzovnih indeksa, ali s vrlo mršavim učinkom na tjednoj razini. Što se pak nikako ne može reći za Tokijsku burzu, premda su upravo japanski ulagači počesto čak i osjetljiviji na stavove Američke središnje banke (FED) od svojih američkih kolega, osobito s aspekta doista brojne kolonije izvoznika. Međutim, ulagači u Tokiju proteklog su tjedna dobili dosta toga za probaviti i od domaćih monetarnih vlasti, koje su, štiteći (već načeti) kredibilitet središnje banke, ipak donijeli odluku o simboličnom povećanju kamatne stope (na 0,5 posto). I požurili to ublažiti opetovanim tvrdnjama iz kojih se teško mogu nazrijeti dramatične promjene ključnih kamatnih stopa u skorije vrijeme, što je očito bio ključ uspjeha. Najprije na deviznom tržištu, gdje je kratkotrajnu aprecijaciju jena zamijenila već sasvim uobičajena defenziva u odnosu na najveće rivale, što se pak vrlo brzo odrazilo i na raspoloženje ulagača na tržištu kapitala. Makar su izvoznici na neki način igrali tek sporednu ulogu, dok su u prvom planu bila izdanja financijskih institucija, osiguravši skok NIKKEI 225 indeksa do najviše razine u nepunih sedam godina (i prodor iznad 18 tisuća bodova). Tjedan na Starom kontinentu nije mogao bolje početi, s ponudom za preuzimanje Converiuma, te ohrabrujućim najavama katarskog investicijskog fonda, čiji su predstavnici označili EADS i Sainsbury kao potencijalno zanimljiva ulaganja. Što je u oba slučaja rezultirala pozitivnom izvedbom dionica, dok se švicarski reosiguravatelj prometnuo u istaknutog dobitnika (s dvocifrenim rastom cijene), premda je inicijalna ponuda francuskog Scora (-2 posto) – odbijena.

No već i sama naznaka nastavka strateške konsolidacije u sektoru omogućila je tercetu najvećih kontinentalnih reosiguravatelja solidan rast cijene dionica, da bi u drugoj polovici tjedna Axa (+3 posto) i Allianz (+5 posto) samo učvrstili pozitivnu sliku sektora, servirajući poslovne rezultate (i prognoze) koji su uvjerljivo nadmašili prognoze analitičara. Idealnu kombinaciju povoljnih fundamenata, podebljanih netom objavljenim brojkama, te svježih vijesti sa m&a fronta (makar i s druge strane Atlantika), iskoristili su predstavnici građevinskog sektora, a ponajprije britanski Hanson, koji je u tjedan dana ostvario rast cijene dionica od 6,5 posto. Identičan rezultat, ali se negativnim predznakom (uvjetovanim razočaravajućom prezentacijom rezultata poslovanja), ubilježio je pak Carlsberg, a ni ostali se kontinentalni rivali iz pivarskog sektora, poput Heinekena (-4,5 posto) nisu baš proslavili. Baš kao niti naftaši, jer niti novi rekordi na tržištu nafte (skok cijene nadomak 62 dolara po barelu) u većini slučajeva nisu bili dovoljni za pozitivnu izvedbu dionica, čime su bitno odudarali od izdanja rudarske industrije. Da paradoks bude još veći, upravo je skok cijena sirove nafte bio ključan driver rasta cijena na brojnim tržištima roba, donijevši vrlo uvjerljivu izvedbu londonskog rudarskog kvinteta. Nafta pak nije imala gotovo nikakvu ulogu u divergentnom kretanju dvaju dionica kemijske industrije. Jer Clariant je objavom razočaravajućih poslovnih rezultata zaslužio tjedni minus od 3,6 posto, dok je sasvim drugačija intonacija poslovnog izvješća BASF-u donijela njemačkom kemijskom gigantu skok od 4,5 posto.

Impresivan rast DaimlerChryslera

Neočekivano dobri rezultati uvjetovali su pak impresivnu izvedbu Volkswagena (+8,1 posto), dok se DaimlerChrysler (-4 posto) pretvorio u logičnu žrtvu akumulacije profita, dodatno intenzivirane tvrdnjama kako niti Hyundai, a niti Renault, suprotno raširenim špekulacijama, nisu zainteresirani za preuzimanje američkog ogranka. Još jedna u nizu ponuda Warner Musica osigurala je dvocifreni učinak za EMI Group (premda je ishod najnovijeg pokušaja u najmanju ruku neizvjestan), a sličnim se rezultatom može još pohvaliti i ABN Amro, no isključivo zahvaljujući nestrpljivim dioničarima (hedge fondovima), koji od Uprave zahtijevaju agresivniji nastup (što bi u konkretnom slučaju podrazumijevalo cijepanje nizozemske banke), vjerujući u solidan potencijal za rast dionica.