Na svjetskim su se tržištima kapitala jučer među istaknute dobitnike ugurali i proizvođači telekomunikacijske opreme, nakon što su podaci iz trećeg kvartala pokazali kako je Nokia (+2,4 posto) u godinu dana povećala svoj tržišni udio sa 32,5 na 35,1 posto, dok je SonyEricsson, zadržavši se na četvrtom mjestu, uvećao udjel sa 6,7 na 7,7 posto, donijevši Ericssonu rast dionica od 0,9 posto. Najnoviji val strateške konsolidacije među zrakoplovnim prijevoznicima otvorio je Ryanair, objavivši najavu preuzimanje domaćeg rivala Aer Lingusa, nakon čega je karte otkrio i US Airways, ponudivši dioničarima Delta AirLinesa izdašnu premiju i silne uštede ukoliko predloženo preuzimanje dobije zeleno svjetlo vlasničkih struktura. No malo se tko zapravo nadao da bi se i jedan mainstream prijevoznik, poput australskog Qantasa, mogao spominjati u kontekstu potencijalne akvizicije, kakvim ga je učinila Macquarie Bank, još jednom demonstrirajući rastuće apetite svojih čelnika, koju su nekoć gotovo opskurnu australsku banku pretvorili u vrlo aktivnog igrača među investicijskim bankama. I dok je dosadašnja praksa podrazumijevala preuzimanje infrastrukturnih objekata, poput zrakoplovnih luka ili pak cestovnih koncesija, MacBank je za saveznika uzela private-equity tvrtku Texas Pacific, čiji je vlasnik David Bonderman svojedobno velikog gubitaša (Continental Airlines) pretvorio u profitabilnu tvrtku, vrativši uložena sredstva nakon pet godina – deseterostruko. Potonji drži vlasničke udjele u još nekolicini zrakoplovnih kompanija, čime svakako rastu šanse za uspjeh ponude koja se naizgled doima – neizvedivom. Ako ništa drugo a ono zbog silnog (i nadasve očekivanog) otpora političkih struktura i sindikata.

U svakom slučaju, vijest je i europske predstavnike sektora pretvorila u omiljene mete kupaca, čime su najviše profitirali Lufthansa (+2,1 posto) i British Airways (+2,3 posto). Što za dionice potonjeg i ne čudi previše, s obzirom na trostruko niži P/E indikator u usporedbi s profitabilnim Quantasom. Istodobno, ponudu Macquarie Bank za preuzimanje njemačkog Techema (od 44 eura po dionici) nadmašio je buyout fond BC Partners, nudeći 52 eura po dionici (gotovo 1,3 milijarde eura ukupno), potaknuvši dvocifreni skok dionica potencijalne akvizicije, iznad 55 eura, što je očito odraz visokih očekivanja ulagača koji priželjkuju nastavak licitacije. A na tragu sveopće m&a euforije bio je i skok Imperial Chemical Industries od čak 8,7 posto, tragom prodaje odjela (Quest International), čime se obilato koristio i kupac, švicarski Givaudan (najveći svjetski proizvođač mirisa i aroma), ostvarivši rast cijene dionica od 5,5 posto. A na visini zadatka su napokon bila i izdanja resources sektora, pri čemu su naftaši iskoristili skok cijene sirove iznad 60 dolara po barelu, bilježeći redom pozitivne pomake dionica, dok su rudari, inspirirani slabljenjem dolara i oporavkom cijena na tržištu metala, otišli i korak dalje, proguravši se u sam vrh ljestvice dobitnika. Čime su investitori u najvećoj mjeri ignorirali neugodnu reviziju prognoza od strane savjetnika predsjednika Busha (Council of Economic Advisers), kojom se, umjesto prijašnjih 3,6 posto, za iduću godinu najavljuje stopa rasta od 2,9 posto. Uz bok europskim igračima bili su i azijski rivali, utvrdivši ionako rasprostranjen rast dionica na azijskim tržištima kapitala.

Pozitivne preporuke podigle EADS i Deutsche Bank

Od zapaženijih winnera valja još istaknuti i EADS (+4,3 posto) te Deutsche Bank (+3,7 posto), koji su zablistali zahvaljujući pozitivnim preporukama brokera (i podizanjem ciljane cijene). No jučerašnja je trgovina iznjedrila i nekoliko hi-profile gubitnika. To je prije svega britanski maloprodajni lanac DSG International (bivši Dixons), koji je na krilima neuvjerljivih poslovnih rezultata zabilježio pad dionica od 7,3 posto, jednako kao i Credit Agricole, makar je potonja bilježila dvostruko manji minus.