Vijest o novom naftnom polju, za koju se činilo da bi mogla ohrabriti kupce, vjerojatno je već bila ukalkulirana u cijenu dionica najveće domaće naftne kompanije. Ili barem tako misli dobar dio analitičara, upirući prstom u konvencionalne kriterije čija aplikacija navodi na zaključak kako se INA može smatrati relativno skupom dionicom, ali upravo zahvaljujući dugoročnim potencijalima kompanija, naizgled prenapregnuta valuacija u konačnici izgleda bitno drugačije. Shodno tome, nedavno pristigle vijesti iz Sirije za domaće su tržište kapitala naprosto bile non-event, koji nije imao značajnijeg utjecaja na cijenu. No zato investitore već duže vremena muči još uvijek neizvjesna pozicija MOL-a, koji u ovoj priči predstavlja najveće razočaranje. I dok se od mađarske kompanije očekivalo da po isteku lock-up perioda pruži opipljivu podršku, te akumulacijom dionica ojača svoje pozicije u vlasničkoj strukturi, što su, barem neizravno, i potvrdili predstavnici iste, zaplet u režiji austrijskog OMV-a donio je posve neočekivani prevrat, koji je otvorio mogućnost da se MOL pojavi čak i u ulozi – prodavatelja. Ili u najboljem slučaju, posve pasivnog aktera koji trenutno ima drugačije prioritete, s Upravom usredotočenom na obranu od neprijateljskog preuzimanja. Najnovije vijesti govore kako MOL užurbano traži konkretnu podršku banaka, pokušavajući osigurati kreditnu liniju u visini dvije milijarde eura.

To su predstavnici kompanije okarakterizirali kao uobičajeni “operativni zajam”, koji bi se koristio u svrhe financiranja redovnog poslovanja. No dotični nisu bili spremni u potpunosti odbaciti mogućnost korištenja sredstava za financiranja programa vlastitih dionica, što je jučer bila jedna od glavnih tema kuloarskih nagađanja u Budimpešti, na tragu procjene kako je MOL, “pospremivši” na sigurno otprilike 19 posto ukupnog broja dionica, naprosto ostao bez slobodnih sredstava. A pritom se vrlo izglednom doima realizacija call opcije za kupnju dodatnih 14 posto dionica koje trenutno drži BNP Paribas, što domaće investitore čini poprilično nesigurnima. Dodajmo tome i laganu nervozu zbog raspodjele dionica djelatnicima, od kojih će dio, zbog vrlo atraktivne cijene, možda poželjeti unovčiti svoj portfelj i prije isteka lock-up perioda, te upornost nekolicine institucionalnih investitora, koji vrše pritisak na cijenu s prodajne strane, nakon čega silazna putanja cijene i ne čudi previše. Dovodeći u opasnost ključnu podršku na 2.800 kuna, koja je sve bliža, budući se, baš kao i krajem prošloga tjedna, cijena jučer spustila u minus od 1,5 posto, na 2.840 kuna, generirajući nešto manje od pet milijuna kuna prometa. Istodobno, među istaknutim se dobitnicima našla Industrogradnja, čiji su predstavnici, čini se, napokon našli zajednički jezik s državnom administracijom, definiravši sporazumom međusobna potraživanja i najavivši podmirenje dijela obveza prema Poreznoj upravi. Uz najavljeno povlačenje tužbi protiv RH, vjerojatno se stvara bolja pregovaračka pozicija po pitanju najavljenog zahtjeva za odgodom (ili zastojem) ovrhe, odnosno, kupuje vrijeme i dokida neizvjesnost. To su ulagači dostojno nagradili, podižući dionice (usprkos privremenog posrtanju na minimalnih 1602 kune) do najviših 1720 kuna, čime je stvoren pristojan razmak od ključnih 1600 kuna, gdje su posljednjih mjeseci sporadične provale pesimizma nailazile na zid.

Zapažena izvedba Ingre

Od dionica građevinskog sektora zapaženu je ulogu, ponajprije prikupljenim prometom od dva milijuna kuna, odigrala i Ingra (INGR-R-A), za koju je inače vezan doista bizaran splet okolnosti koji itekako ide na ruku organizatorima Svjetskog rukometnog prvenstva. U svakom slučaju, Ingra je jučer ostvarila rast cijene od 0,6 posto, zaključivši trgovinu sa 36.500 kuna.