Napokon smo doznali koliko se nisko cijena nafte, neopterećena geopolitičkim faktorima i vremenskim nepogodama, doista može spustiti. Doduše, oni koji su očekivali ili barem priželjkivali veće dosege prilično intenzivne korekcije vjerojatno su ostali prikraćeni potpunog doživljaja, a razočaranje im je priuštio Međunarodni monetarni fond, čiji su analitičari jučer pružili vrlo uvjerljiv argument poklonicima brojnih financijskih instrumenata čija je izvedba u izravnoj vezi sa zbivanjima na tržištima roba. Pozitivna revizija prijašnjih prognoza, kojom se za ovu godinu predviđa globalna stopa gospodarskog rasta od 5,1 posto (i 4,9 posto u idućoj godini), nedvojbeno je djelovala vrlo poticajno po robne burze prekinuvši višednevnu korekciju obilježenu dominacijom prodavatelja. Što se pak poklopilo s razmišljanjima velikog broja analitičara koji su u svojim procjenama ionako fiksirali brojku od 60 dolara za barel sirove nafte kao krajnji prag tolerancije za zemlje članice OPEC-a i potencijalni trigger smanjenja proizvodnje od strane naftnog kartela. Ono što je posebno zaintrigiralo promatrače bila je pozitivna revizija prognoza kojom se za iduću godinu zapravo najavljuju i novi rekordi kada su u pitanu cijene nafte jer autori izvješća u 2007. godini očekuju prosječnu cijenu od čak 75,5 dolara po barelu (za 20 posto više u odnosu na prijašnje prognoze). A to je bilo sasvim dovoljno da i naftaši konačno zablistaju, te pozitivnom izvedbom utvrde pozicije azijskih i europskih burzovnih indeksa na pozitivnom teritoriju. I premda su pojedina izdanja, poput francuskog Totala (+0,1 posto) uvelike podbacila, rezultat sektora u cjelini barem donekle je vratio vjeru ulagača, ohrabrenih i zamjetnim rastom dionica rudarskih kompanija.

Što je pak izravna posljedica oporavka na tržištu metala, gdje je intenzivna korekcija također zaustavljena, na krilima percepcije prema kojoj ubrzavanje gospodarskog rasta (i rastući inflacijski pritisci na koje MMF također upozorava) na globalnoj razini neminovno nosi i veću potražnju za sirovinama. Najuvjerljiviji predstavnik rudara ovoga je puta bio Rio Tinto, ostvarivši rast cijene dionica od 2,2 posto. Da stvar bude još bolja, u iznimno povoljnom trenutku na površinu su isplivale i špekulacije o novom valu spajanja i preuzimanja, u kojima su u prvom planu ponovo bili MAN i Scania. Prema posljednjim informacijama, MAN je najvećim dioničarima, Volkswagenu (+0,5 posto) i Investoru (+2 posto) navodno spreman isplatiti 440 kruna po dionici, a ambiciozne planove Šveđanina Hakana Samuelssona na čelu njemačke kompanije investitori su nagradili rastom cijene dionica od 4,6 posto, dok je Scania, u napetom iščekivanju službenih pojašnjenja, završila u minusu od 1 posto (na 418 kruna).Paralelno s tom pričom, najnovije su glasine u kontekst potencijalne akvizicije utrpali i nizozemsku banku ABN Amro (+1,6 posto) za koju je navodno zainteresirana Bank of America, a kao moguća meta za preuzimanje spominje se Business Objects (+7,3 posto), ali za sada bez konkretnih imena koja bi popunila rolu potencijalnih kupaca. Istini za volju, već i sam spomen strateške konsolidacije u bankovnom sektoru kao po nekom automatizmu priziva ekspanzionističke planove Bank of America, no jučerašnje su glasine ipak unijele određenu živost među dionice banaka zasigurno pridonijevši rasprostranjenom oporavku dionica na Starom kontinentu. S druge pak strane, Casino je razočaravajućim poslovnim rezultatima zaradio pad dionica od 2,9 posto, dok je negativna preporuka Lehman Brothersa spustila Alcatel u minus od 2,3 posto. Među najvećim gubitnicima bio je pak Bwin Interactive (-4,3 posto).

Mixi udvostručio vrijednost u Tokiju
Najveća zvijezda trgovine na Tokijskoj burzi bio je pak Mixi (pandan mnogo poznatijoj web stranici MySpace), čijim se dionicama cijena u samo jednom danu – udvostručila. Zanimljivo, to se dogodilo bez ijedne izvršene transakcije (samo na temelju ponuda za kupnju) pretvorivši većinskog dioničara (drži 65 posto vlasničkog udjela), Kenji Kasaharu, u instant-milijardera (s udjelom od 65 posto, vrijednim 1,2 milijarde dolara).