Ulagačkoj groznici koja je Hrvatsku tresla prije godinu-dvije nisu odoljeli ni mnogi novinari, koji bi po opisu svog posla trebali biti jedni od informiranijih ljudi u zemlji. Iz iskustava poznatih novinara i urednika Zorana Šprajca i Borisa Rašete čini se da su informiranost i dobra priprema tek dio preduvjeta za velike burzovne zarade. I njihove priče potvrđuju da pravila i formule, jednostavno, nema već svaki ulagač treba biti spreman na gubitak dijela svog novca. “Kad sam kretao na burzu razgovarao sam s jednim prijateljem brokerom. Tražio sam od njega savjet, a on me upitao koliko sam spreman izgubiti. Rekoh 20 posto, na što se on našalio da bi bilo najbolje da mu odmah dam tih 20 posto, pa smo mirni. Danas iz ove perspektive vidim da bih bolje prošao da sam mu doista odmah dao tih 20 posto, jer bi mi ostalo nekih 10 posto više”, kroz smijeh priča Šprajc koji je u kratkom vremenu osjetio i dobru, ali i lošu stranu ulaganja. On je, kao i većina drugih ulagača, najprije krenuo u fondove, na što su ga potaknule dvije stvari.

Šprajcove suze i smijeh
“U vrijeme investicijske euforije pisao sam blog na jednom poslovnom portalu, pa sam nekako poželio da iz prve ruke osjetim tu priču. Poklopilo se to s prodajom starog auta, a umjesto da taj novac iskoristim za kupnju novog, odlučio sam ga uložiti u investicijske fondove, a novi sam kupio na kredit”, kaže Šprajc kojeg je tada vodila logika da će na kredit plaćati šest-sedam posto kamata, dok su prinosi fondova tih dana bili 30-ak posto. “U tih pola godine, do listopada 2007., zaradio sam nekih 15 posto. Tada me zaintrigirao ovaj drugi dio oko izravnog ulaganja na burzu. Prije toga pročitao sam par knjiga, pratio malo internetske forume i razgovarao s ljudima koji o tome nešto znaju”, kaže Šprajc. Na kraju je odlučio uložiti po vlastitim kriterijima: da je dionica likvidna kako bi je mogao brzo unovčiti, da su tvrtke u koje ulaže relativno dominantne na tržištu u svojim djelatnostima i da im raste prihod od izvoza. “U insajderske informacije nisam se nikada pouzdao niti sam ih tražio. Po pričanju drugih, ionako su se sve pokazale loše. U ono vrijeme rasta išlo je što god si napipao. Sad nikakva insajderska informacija ne pomaže, tako da se na to ne valja oslanjati”, uvjeren je Šprajc, koji je u cijeloj priči ponešto izgubio, ali ništa si ne predbacuje. “Iako je tada bila prava euforija i neupućenima se možda činilo da će vječno trajati, ja sam relativno racionalan tip i znao sam da neće biti tako. Danas, u ovoj situaciji, sigurno ne bih to ponovno učinio, ali danas smo svi pametniji. U ono vrijeme euforije, koja je trajala dvije-tri godine, ne mogu si ništa zamjeriti”, kaže Šprajc koji se u jednom trenutku pada burzi odlučio za dokup. “U dokup sam krenuo u travnju kada je cijena bila ozbiljno pala, što je tzv. smanjivanje prosjeka ulaza. To je, recimo, bilo u petak, a onda je u ponedjeljak sve ljosnulo za pet-šest posto. Kad misliš da je dno, uvijek može dublje. Sad sam se ispucao, šutim i čekam da se oporave”, sa smijehom priča Šprajc koji priznaje da se, poput svih koji ostalih na burzi, danas tješi da je dugoročan investitor.

Iskusniji Rašeta
Rašeta je s ulaganjem počeo godinu-dvije prije Šprajca, no i njemu se poklopilo nekoliko stvari nakon kojih je odlučio oploditi svoj novac na neki drugi način. “Dugo sam štedio novac za stan, ali sam shvatio da cijene nekretnina brže rastu od moje štednje. Prekretnica je bila tema koju sam radio za novine s Kristijanom Floričićem, vlasnikom Aureus Investa, pa sam se zainteresirao za investicijske fondove”, kaže Rašeta koji je tada dio svog novca uložio u nekoliko fondova. Postepeno je ulagao sve više novca, što se u konačnici ispostavilo pravim potezom jer je u nešto više od godinu dana imao 60 posto više. Tada ga je financijsko tržište počelo više zanimati jer je shvatio da je bolje od konzervativnih metoda. Odlučio se okušati na burzi i jedan je od rijetkih koji nije izgubio. To ne zahvaljuje nekim posebnim sposobnostima, već pojačanom oprezu i najviše – guverneru HNB-a Željku Rohatinskom. “Nekoliko je signala stiglo u kratko vrijeme. Guverner Rohatinski je upozorio da će u ovoj godini rasti inflacija, a kako je on za mene jedna od najboljih ličnosti u hrvatskoj vlasti i njemu vjerujem, počeo sam ozbiljnije osluškivati. Lani je predsjednik Mesić rekao da čuje grmljavinu sa svjetskih financijskih tržišta, pa je onda Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke, prodao veliki broj svojih dionica… Meni je to bio dovoljan znak i ja sam povukao sve iz fondova”, kaže Rašeta kojem je taj potez pomogao da danas može reći kako je od financijskog tržišta izvukao samo pluseve. Prije mjesec dana je stekao dojam da je kriza pri kraju, pa je počeo opet polako ulagati. I on je, poput Šprajca, dugoročni investitor jer ulaže novac koji mu neće trebati tri ili više godina. A to što je novinar, tvrdi, nije nikakva prednost pri ulaganju. “Ova profesija ne nosi nikakav višak informacija. Novinari dobivaju, gube, uspinju se i padaju, baš kao i svi ostali. Ne vjerujem ni da kolege koje se bave gospodarskim novinarstvom imaju više uspjeha od mene”, kaže Rašeta. I on je prije ulaganja pročitao dosta knjiga, a prati i forumske rasprave iako im a priori nevjeruje.

Vjera u Rohatinskog
“Na tim forumima ljudi zapravo agitiraju za svoje dionice. To je zbirka pogrešnih uvjerenja, a u tom moru informacija ne možeš razabrati što vrijedi. Na forumima ima ljudi koji zapravo rade za investicijske fondove i banke, pa namjerno ruše tržište. A većina su špekulanti koji pokušavaju u dva mjeseca udvostručiti svoje uloge”, kaže Rašeta, koji je vrlo skeptičan i prema povlaštenim informacijama. “Nikad nisam čuo nijednu povlaštenu informaciju. Prije dva mjeseca jedan moj kolega je u banci čuo da treba kupiti dionice Ine, što se pokazalo točnim. Ali u takvim slučajevima nikad ne možeš znati je li to dobra ili loša informacija”, kaže Rašeta. Iako se i on, baš poput Šprajca, radije drži konzervativnih pravila ulaganja, očito je bilo potrebno još nešto da u sveopćem burzovnom potopu ne završi u minisu. Netko će reći da je to veliki oprez, a drugi će to zvati pukom srećom. I vjerojatno će i jedni i drugi biti u pravu.