Nedavna financijska kriza eurozone osim što je uzdrmala temelje europske monetarne unije, ostavila je duboke posljedice, ponajviše na istok Europe. Uzroci krize eurozone mogu se pronaći u anegdoti koju je na početku svog izlaganja na panelu “Kriza eurozone i njezin utjecaj na budućnost tržišta srednje i istočne Europe” održanog u sklopu 20. konferencije Zagrebačke burze ispričao Zoltan Kurali, analitičar tržišta kapitala u Deutsche Banku.

Njegov prijatelj Mađar živi i radi u Grčkoj gdje ljeti drži školu ronjenja. Nakon sezone prijavljuje se na burzu rada i dobiva naknadu za nezaposlene. I tako do početka iduće sezone. “Kaže da mu nije jasno kako godišnje plaća manje poreza nego što iznosi ukupna naknada za nezaposlene. Tu nešto nije u redu”, ilustrirao je uzroke puknuća grčkih financija Kurali. Neumjerena javna potrošnja svakako je jedan od glavnih razloga izbijanja grčke krize. Ali ne i jedini. Kultura izbjegavanja plaćanja poreza, duboko ukorijenjena među Grcima, te višegodišnje friziranje pravog stanja državnih financija također su dali svoj obol krizi. Zdeslav Šantić, glavni ekonomist SG-Splitske banke, nije bio sudionik panela, ali naglašava da su nakon izbijanja krize određene procjene ukazivale na puno značajnije probleme u financijskim sustavima zemalja “nove Europe”. “Tako se, primjerice, strahovalo da će posljedice globalne financijske krize na te zemlje biti poput onih zabilježenih tijekom azijske krize. Međutim, visok stupanj integriranosti financijskih institucija te dominantno strano vlasništvo bankovnog sektora osigurali su stabilno refinanciranje inozemnih zaduženja u regiji”, kazao je Šantić.

Poticaji
Prema njegovu mišljenju, kriza u eurozoni različito se odrazila na srednju i jugoistočnu Europu. “Srednja Europa (isključujući Mađarsku) sastoji se od naprednijih tranzicijskih gospodarstava, odnosno Češke, Slovačke i Poljske. Najizraženiji utjecaj krize na ta gospodarstva došao je kroz smanjenje inozemne potražnje za tamošnjim dobrima i uslugama. Međutim, važno je naglasiti da su se ta gospodarstva upravo zbog visokog stupnja integriranosti u gospodarstvo eurozone, pogotovo Njemačke, profitirala i od fiskalnih i monetarnih poticaja implementiranih u eurozoni”, smatra Šantić. Istovremeno, u zemljama jugoistočne i istočne Europe, a pogotovo u Rumunjskoj, Mađarskoj te baltičkim zemljama, najznačajniji problem je bio odljev kapitala, što je za posljedicu imalo pad vrijednosti financijske imovine te pritiske na slabljenje valuta, tvrdi Šantić. Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hypo-Alpe-Adria banke, drži da se najznačajnije posljedice za istok i jugoistok Europe ogledaju u znatno slabijem priljevu stranoga kapitala. Time su najviše pogođene ekonomije s visokim strukturnim neravnotežama, osobito glede dužnički financirane potrošnje. “Posljedica toga je barem srednjoročno usporen tempo konvergencije koji će se ubuduće morati više temeljiti na rastu produktivnosti, uspješnosti tehnološke obnove gospodarstava te modifikaciji strukture automatskih stabilizatora zbog neminovne fiskalne konsolidacije”, smatra Stojić. Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, posebno se slaže sa Stojićem u vezi sa slabijim priljevom kapitala, ali ističe i još jednu posljedicu krize, a to je slabljenje integracijskog optimizma u Europi. Na tu je posljedicu na šibenskoj konferenciji Zagrebačke burze upozorila i Gillian Edgeworth, glavna ekonomistica UniCredita za područje istočne Europe, Bliskog istoka i Afrike. Unatoč tome što je usred eskalacije grčke krize Estonija primljena u eurozonu sukladno predviđenom datumu, Edgeworth smatra da je realno očekivati kako novi kandidati neće tako lako u eurozonu. “Očekujem mnogo strože uvjete primanja”, kazala je Edgeworth.

Izgubljena regija
Velimir Šonje kaže da, kada se govori o posljedicama na istok Europe, stvari treba gledati relativno, u globalnom kontekstu. “Jug i jugoistok Europe postali su zaboravljena globalna niša. Svijet pliva u likvidnosti zahvaljujući niskim kamatnim stopama u SAD-u. Globalni kapital u desecima milijarda dolara teče prema Aziji i Južnoj Americi. Meksiko je prvi put u povijesti uspio izdati stoljetnu obveznicu uz prinos manji od šest posto. Ako regiju promatramo u takvom globalnom kontekstu, onda ćemo vidjeti koliko je ova regija izgubila krizom, koliko je zaboravljena i marginalizirana. Tomu je jednim dijelom pridonijela sama, a drugim dijelom je tome pridonijela i Europska unija koja se bavi sama sa sobom i koja je izgubila integracijski optimizam karakterističan za prethodno desetljeće. Iako tržišta obveznica sada izgledaju mirno, opasnosti na financijskim tržištima nikada ne prestaju”, kazao je Šonje. Prevrtljivost financijskih tržišta na koje upozorava Šonje poseban je problem. Tim više jer investitori vrlo često različito percipiraju rizičnost obveznica pojedinih država. Do sada smo često svjedočili kako su za investitore pravi mamac obveznice zapadnoeuropskih država iako one imaju u pravilu veće javne dugove od istočnoeuropskih država. Šonje ne smatra da se je tu riječ o svojevrsnom paradoksu i tvrdi da postoji dobar razlog za takvo stanje.

Javni dug
“I među razvijenim zemljama takvi su odnosi normalni. Njemačka je još lani imala veći javni dug u postotku BDP-a od Španjolske pa su investitori samo njemačke obveznice doživljavali kao ‘sigurnu luku’. Španjolske su im u pojedinim kraćim razdobljima panike bile čak i ”sumnjive“. Razlog leži u tome što visina javnog duga predstavlja tek jedan od mnogih kriterija za ocjenu fiskalne održivosti”, pojašnjava Šonje. Navodi primjer Italije i Belgije koje uz Grčku imaju najviše razine javnog duga u eurozoni, ali i među najnižim primarnim deficitima, što ih čini dobrim dužnicima. “Belgija je k tome u posljednjih 15-ak godina pokazala izvanrednu sposobnost znatnog smanjenja javnog duga. Nadalje, imate slučaj Velike Britanije s relativno velikim dugom i deficitom, ali i s gotovo dva stoljeća tradicije otplate državnih dugova i dokazanom sposobnošću vođenja tvrde fiskalne politike kad zatreba. Danska isto ima relativno velik javni dug, ali ona je jedna od šest zemalja na svijetu koje nikada nisu obustavile otplatu nijedne državne obveznice. Tko ne bi poželio kupiti takvu obveznicu u teškim vremenima? Mi kao i najveći dio nove Europe imamo pred sobom još nekoliko desetljeća dokazivanja sposobnosti za vođenje odgovorne fiskalne politike. I politike općenito, rekao bih”, ističe Šonje. A za dokazivanje sposobnosti vođenja odgovorne politike regija u kojoj je Hrvatska ima sve manje vremena. Hrvoje Stojić smatra da bi, ako bi se pogoršao sentiment investitora prema ovoj regiji, Hrvatska mogla zajedno s Mađarskom biti jedna od zemalja iz čijeg bi duga investitori mogli “pobjeći”. “Takvi rizici zadržati će se dokle god središnje banke razvijenih gospodarstava monetarnim relaksacijama pokušavaju nadoknaditi negativne efekte postupne fiskalne konsolidacije u razvijenim ekonomijama”, skeptičan je Stojić. Dodaje kako ipak, za utjehu Hrvatskoj, strani investitori nisu u velikoj mjeri izloženi hrvatskom dugu. U vezi s tim Velimir Šonje ne očekuje ništa dramatično. “Mislim da će tržište relativno spremno dočekivati hrvatske obveznice u idućim mjesecima, ali uz relativno visoku premiju rizika. No sljedeće će iznenađenje doći kada Azija, odnosno Kina, uđe u svoju prvu financijsku krizu”, upozorava Šonje. “Ne znamo ni kada će to biti ni kakve će biti posljedice za nas, no činjenica je da su cijene financijskih imovina u Kini prenapuhane. Možda će prvo podizanje kamatne stope američkih Saveznih pričuva označiti početak toga novog razdoblja”, ocjenjuje Šonje.