Prošlotjedni bi razvoj događaja na svjetskim tržištima kapitala Malcolmu Gladwellu vjerojatno poslužio kao idealna ilustracija za iznimno hvaljenu knjigu “Tipping point”, posvjedočivši još jednom o ugledu koji među investitorima uživaju američke monetarne vlasti, bez obzira na background prvog čovjeka središnje banke, koji je u ovom slučaju isključivo – akademski. Zbog čega je Ben Bernanke već do sad (pre)trpio silne kritike, no konačan rezultat nedvojbeno ide u njegovu korist. Zamjerajući mu svojevrsnu pasivizaciju FED-a, brojni se promatrači nisu libili otvoreno ga kritizirati, prizivajući u sjećanje “dobra stara vremena” kada je famozni Alan Greenspan bio na kormilu središnje banke, i koji bi vjerojatno reagirao puno ranije, dajući do znanja široj javnosti kako će upotrijebiti sve raspoložive instrumente s ciljem stabiliziranja sveopće kaosa koji je na nešto duži rok prijetio čak i ekonomskoj aktivnosti na globalnoj razini. Jer kriza je doista mogla dovesti u pitanje kreditnu aktivnost banaka i (u)gušiti gospodarski oporavak, što je zapravo bio ključan lajtmotiv višetjedne korekcije. Otuda primjerice i dramatičan pad cijena na tržištima roba koji je, između ostaloga, uvjetovao i katastrofalnu izvedbu (dvoznamenkasti pad) dionica resources segmenta tržišta, uvelike ovisnih o kretanju korespondirajućih cijena roba, ili u konačnici, odnosu njihove ponude i potražnje. No, Ben Bernanke se očito nije nimalo slučajno prometnuo u ključnu figuru prošlotjednih događanja, stvarajući smanjenjem diskontne stope (izvan uobičajenoj rasporeda) idealne uvjete za promjenu kratkoročnog trenda. Time je u prvom redu izbjegao širenje panike, jer bi promjena puno značajnije kamatne stope na federalne fondove mnogima zazvučala alarmantno, pokazujući kako i američke monetarne vlasti na neki način gube glavu.

Promjenom diskontne stope Američka je federalna rezerva pak diskretno daLA do znanja kako, suprotno tada uvriježenoj percepciji, uvažava problem niske razine likvidnosti na tržištu, bitno izmijenivši pritom i očekivanja ulagača. Jer vjerojatnost rujanskog smanjenja kamatne stope na federalne fondove za čak pedeset baznih bodova, koja se samo tjedan dana ranije (posve opravdano) doimala svjetlosnim godinama daleko, sada se već (temeljem kretanja terminskih ugovora) procjenjuje na iznimno visokih 50 posto. A to je bilo više nego dovoljno za isprovocira rasprostranjeni rally koji je udahnuo život brojnim segmentima tržištima, osiguravši blistavu izvedbu istaknutih burzovnih indeksa, makar se tek nešto više od tjedan dana ranije činilo kao da krizi na svjetskim financijskim tržištima nema kraja. A ranije spomenuta resources izdanja doslovno su okupirala vrh ljestvice dobitnika, dijelom zahvaljujući i rekordnom profitu što ga je u prvoj polovici godine ostvario južnoamerički BHP Billiton, te čelnicima kompanije koji su s analitičarima podijelili iznimno optimističan pogled u budućnost. Prezentirane brojke nisu ostale bez odjeka među financijskim analitičarima, te su Lehman Brothers, JPMorgan i HSBC odaslali vrlo optimistične preporuke na adresu rudarskih kompanija, a Credit Suisse i Merrill Lynch su obznanili “upgrade” za čeličane, isprovociravši rapidan rast dionica istih. BHP Billiton je tako namaknuo dvanaest posto rasta cijene dionica na tjednoj razini, dok je Arcelor Mittal otišao još dalje, ubilježivši skok od čak sedamnaest posto, predvodeći proizvođače čelika na Starom kontinentu, a ulogu sektorskog lidera na Wall Streetu preuzeo je Steel Dynamics, skokom od iznimno visokih devetnaest posto. Međutim, da subprime kriza na svjetskim tržištima kapitala ipak neće biti tako lako zaboravljena, pokazuje negativna izvedba njemačkih banaka (načetih povećim gubicima za IKB i SachsenLandesbank), od kojih je najveća njemačka banka Deutsche Bank bila u minusu od 4 posto, dok je Commerzbank zabilježila upola manji pad cijene dionica.

Porasli MSCI indeksi za tržišta u razvoju

Dominaciju optimista na kraju su samo zacementirale pozitivno obojane brojke sa makro fronta, što čak niti niti doprlo do azijskih tržišta kapitala, gdje je olakšanje investitora poprimilo doista spektakularne razmjere. Naime, MSCI Asia-Pacific indeks proteklog je tjedna ostvario rast vrijednosti od čak 8 posto (najveći tjedni skok od ožujka 2002. godine), neznatno zaostajući za MSCI Emerging Markets indeksom (+8,7 posto), čije kretanje možda najbolje dočarava averziju ulagača spram rizika (ili u ovom slučaju – pomanjkanje iste). U odnosu na navedene brojke, napredovanje mainstream indeksa kao što su DAX 30 (+1,8 posto), FTSE 100 (+2,6 posto) ili S&P 500 (+2,3 posto) doima se prilično – skromnim.