Premda je predsjednik Bush ispunio očekivanja optimista, najavljujući izravnu pomoć brojnim dužnicima čiji su problemi inicirali famoznu subprime krizu, a Ben Bernanke još jednom potvrdio spremnost središnje banke da svim dostupnim instrumentima monetarne politike brani stabilnost financijskog sustava, održavajući likvidnost na zadovoljavajućoj razini, najmanje su koristi od toga protekloga tjedna imale uprave američke dionice. Barem ako za temeljni kriterij uzmemo izvedbu istaknutih burzovnih indeksa, koji su prošli tjedan širom Europe i Azije zaključili s pozitivnim pomacima, dok su dva najzvučnija indeksa a Wall Streeta, Dow Jones Industrials i S&P 500, ubilježili minoran pad vrijednosti. Naizgled paradoksalan razvoj situacije relativno je lako objasniti, i to prije svega timingom sezone objavljivanja poslovnih rezultata za drugi kvartal. Koja je u SAD-u već na zalazu, dok je news-flow iz korporativnog sektora na Starom kontinentu i prošloga tjedna obilovao brojnim poslovnim izvješćima, podsjećajući investitore na još uvijek solidne (počesto i atraktivne) fundamentalne valuacije, koje duboka korekcija nije nimalo promijenila. A vjerojatno niti neće, barem u većini segmenata tržišta, naravno, pod pretpostavkom da kriza nije ostavila većeg traga na globalni gospodarski rast.

Međutim, tu konstataciju valja uzeti s velikom dozom rezerve kada je u pitanju bankovni sektor, a koji je protekloga tjedna zaradio mnoštvo negativnih preporuka s obje strane Atlantika, ne nudeći svojim poklonicima previše razloga za zadovoljstvo. Jer čak i pod pretpostavkom da kriza financijskim institucijama nije nanijela prevelike gubitke (a to je još uvijek vrlo upitno), ograničena (suzdržanija) kreditna aktivnost, u kombinaciji s zaustavljanjem manije preuzimanja te neminovnim gubicima u segmentu proprietary tradinga, zasigurno će rezultirati manjim provizijama (prihodima). Zbog toga se obznanjene prognoze u pogledu poslovnih rezultata iz aktualne perspektive čine “prilično nerealnima”. Barem tako misle analitičari Merrill Lyncha, koji su se pobrinuli za negativnu izvedbu dionica američkih investicijskih banaka, a ništa bolje nisu prošli niti njihovi europski rivali. Izuzev nekoliko svijetlih iznimki, kao što je primjerice Credit Agricole. Čijim je čelnicima, uz poslovne rezultate koji su u drugom kvartalu nadmašili očekivanja, bilo puno lakše servirati kvantitativne procjene negativnog epiloga subprime krize, koje ionako zvuče prilično ohrabrujuće. Štoviše, u konkretnom se slučaju navodi kako je, od ukupno više od 500 milijardi dolara aktive u segmentu asset managementa, na kocki tek stotinjak milijuna dolara, što je bilo sasvim dovoljno za rast cijene dionica od 2,4 posto na tjednoj razini, a na tom je tragu bio i Natixis, ostvarivši trostruko veći rast cijene svojih dionica. Odmak od bankovnog sektora sasvim je opravdan i kada se uzme u obzir blistava izvedba pojedinih segmenta tržišta, u koje svakako valja ubrojiti resources izdanja, nošena zamjetnim oporavkom na tržištima roba. Dobrim dijelom zahvaljujući uvriježenoj percepciji većine ulagača, koji su “spremnost na djelovanje” od strane američkih monetarnih vlasti mahom interpretirali kao najavu smanjenja ključnih kamatnih stopa na sastanku u rujnu, očekujući pozitivan utjecaj na ekonomsku aktivnost, a time i za globalnu potražnju za robama.

Seagate i Dell podigli tehnološki sektor

Naftaši, rudari i čeličane odlično su iskoristili taj poticaj, a nakon poduže pauze, pozornost većeg broja investitora privlačio je i hi-tech sektor, nakon što je Seagate (+3,5 posto) objavio pozitivnu reviziju prijašnjih prognoza, a Dell (+2 posto) poslovnim rezultatima nadmašio očekivanja analitičara, osiguravši pozitivnu izvedbu Nasdaq Composite indeksa. I konačno, europske je ulagače razveselila i nekolicina pozitivno intoniranih izvješća koja su ponudili InBev (+3,2 posto), Ahold (+5 posto) i Carrefour (+1,8 posto).