Kada uspješni poduzetnik i osnivač Orbico grupe Branko Roglić spoji strast prema kolekcionarstvu s društveno odgovornim poslovanjem, rezultat je hvaljeni međunarodni kulturni projekt Orbico Supports Art, koji se nakon uspješnih izdanja u Bugarskoj, Poljskoj i Sloveniji ove godine premijerno provodi u Hrvatskoj. Natječaj je pokrenut s jasnim ciljem – otkriti, financirati i promovirati novu generaciju mladih akademskih likovnih umjetnika koji tek započinju svoje profesionalne karijere, pružajući im ključnu odskočnu dasku na tržištu rada.

Ovaj ambiciozni natječaj, organiziran u suradnji s Muzejem Mimara, bio je otvoren do 23. listopada za hrvatske slikare i kipare do 36 godina starosti te studente završnih godina umjetničkih akademija. Stručno povjerenstvo odabrat će oko 40 radova koji će biti predstavljeni javnosti na velikoj zajedničkoj izložbi u Mimari, dok će šest najboljih radova (tri slikarska i tri kiparska) biti trajno uvršteno u prestižnu korporativnu Zbirku Roglić. Za autore su osigurane i izdašne novčane nagrade: četiri tisuće eura za prvo, tri tisuće eura za drugo te 2500 eura za treće mjesto u obje kategorije.

U nastavku donosimo razgovor s Brankom Roglićem o viziji iza ovog natječaja, budućnosti Zbirke Roglić te o tome zašto je podrška mladim talentima u ranoj fazi stvaralaštva ključna za opstanak i razvoj domaće kulturne scene.

Projekt Orbico Supports Art već je postigao značajan uspjeh u Bugarskoj, Poljskoj i Sloveniji. Što vas je potaknulo da ovaj projekt dovedete i u Hrvatsku?

Smatram da je pošteno da tvrtka dio onoga što zaradi vrati zajednici u kojoj posluje. Orbico posluje u brojnim zemljama i želimo pokazati da poštujemo ne samo njihova tržišta nego i njihovu kulturu. Kultura je važan dio nacionalnog identiteta i zaslužuje podršku gospodarstva. Zato smo pokrenuli Orbico Supports Art, projekt koji svake godine organiziramo u drugoj zemlji u kojoj poslujemo. Počeli smo u Bugarskoj, nastavili u Poljskoj i Sloveniji, a ove smo godine došli u Hrvatsku. Pritom nam nije cilj samo organizirati izložbu. S mladim umjetnicima ostajemo u kontaktu, pratimo njihov rad i pomažemo im koliko možemo. Tako polako stvaramo i svoju malu međunarodnu zajednicu umjetnika.

Koliko je mladom umjetniku važna prilika da izlaže u prostoru poput Muzeja Mimara?

Za mladog umjetnika važno je da njegov rad bude izložen, još je važnije da bude viđen, a najvažnije da ga prepoznaju ljudi iz struke i oni koji bi njegova djela mogli kupiti. Talent je važan, ali sam po sebi nije dovoljan. Treba dobiti priliku pokazati što znaš. Muzej Mimara prekrasan je prostor i značajna kulturna institucija, pa nam je posebno drago što je prihvatio partnerstvo u ovom projektu. Vjerujem da će mladim slikarima i kiparima takva izložba biti lijepo iskustvo, ali i važan iskorak u profesionalnom životu.

Kako planirate dugoročno podržavati odabrane hrvatske umjetnike?

Najbolje je pogledati što smo već napravili. Na zagrebačkoj izložbi predstavit ćemo i umjetnike iz Bugarske, Poljske i Slovenije koji su sudjelovali u prethodnim izdanjima projekta. S njima smo ostali povezani, otkupljujemo njihove radove, pomažemo pri organizaciji izložbi i nastojimo njihova djela pokazati publici kad god se pruži prilika. Isto želimo nastaviti i s hrvatskim umjetnicima. Ne možemo svima osigurati uspješnu karijeru, ali možemo im pomoći da njihov rad dođe do ljudi koji ga znaju prepoznati i cijeniti.

Šest nagrađenih radova ući će u Zbirku Roglić. Koji će biti ključni kriteriji odabira?

Ne želim da o izboru odlučuje samo moj osobni ukus. Zato smo u stručno povjerenstvo pozvali troje ljudi koji dobro poznaju suvremenu umjetničku scenu, a posebno rad mladih autora. To su Iva Körbler, povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i nezavisna kustosica, Marta Radman, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, te Nik Kolveshi Radlović, suosnivač galerije Kolekcionart, koja se posebno posvećuje predstavljanju i promociji mladih umjetnika.

Dugoročni troškovi

Cijena automobila samo je početak: Što sve treba uzeti u obzir prije kupnje?

energetsko planiranje

Dulja sezona donosi veće račune: kako hoteli mogu bolje upravljati energijom?

Njihovo iskustvo i poznavanje nove generacije autora iznimno su nam važni. Želimo prepoznati ne samo kvalitetu i originalnost pojedinog rada nego i dugoročni potencijal umjetnika. Veseli me što će šest odabranih radova postati dio Zbirke Roglić. Ona je nastajala desetljećima i lijepo je da uz djela velikih hrvatskih umjetnika u njoj svoje mjesto pronađe i nova generacija.

U kojoj je fazi gradnja vaše galerije u Župi Biokovskoj i kada možemo očekivati otvorenje?

Galeriju planiramo otvoriti u proljeće 2027. godine. Trenutačno završavamo radove na objektu, a paralelno pripremamo stalni postav. Posebno mi je drago što na njemu radi Igor Zidić, po mojem mišljenju naš najveći živući povjesničar umjetnosti, ali prije svega moj veliki prijatelj. On je, zajedno s Robertom Kavazovićem, tijekom proteklih desetljeća imao iznimno važnu ulogu u stvaranju Zbirke Roglić. Njihovo znanje, savjeti i poznavanje umjetnosti bili su mi dragocjeni. Zato mi je posebna čast što će upravo Igor odabrati djela i osmisliti stalni postav galerije. On tu zbirku poznaje gotovo od njezinih početaka i teško mogu zamisliti nekoga tko bi taj posao mogao napraviti bolje. Želim da sve bude napravljeno kako treba jer galeriju ne gradimo za jednu sezonu, nego za generacije koje dolaze.

Zašto ste odlučili tako značajnu zbirku smjestiti upravo u Župu Biokovsku?

Galerija se nalazi ispred kuće iz koje potječe moja obitelj. Uz nju će biti park skulptura, a u istom je kompleksu i obnovljena crkvica Gospe Lurdske, koja je bila srušena u poraću. Naravno da bi u Zagrebu zbirku vidjelo više ljudi, ali Zagreb već ima brojne muzeje i galerije. Želio sam nešto ostaviti kraju iz kojeg sam potekao. Vjerujem da kultura ne mora biti koncentrirana samo u velikim gradovima. Župi Biokovskoj gravitiraju Makarska, Imotski, Vrgorac i Metković, a u neposrednoj je blizini i Zagvozd, koji je zahvaljujući festivalu Glumci u Zagvozdu već postao prepoznatljivo kulturno odredište. Ni Split nije daleko. Vjerujem da galerija može dodatno obogatiti kulturnu ponudu cijelog tog područja. Ako pritom potakne ljude da dođu u Župu Biokovsku, upoznaju taj kraj i u njemu provedu vrijeme, bit će mi posebno drago.

Hoće li u novoj galeriji biti mjesta i za mlade autore iz projekta Orbico Supports Art?

Svakako. Jedna prostorija bit će posvećena upravo projektu Orbico Supports Art, a planiramo organizirati i gostujuće izložbe mladih umjetnika. Želim da galerija bude živo mjesto, a ne samo prostor u kojem se čuvaju slike. Uz stalni postav velikih hrvatskih umjetnika, važno mi je da posjetitelji mogu upoznati i one koji tek stvaraju svoje ime.

Kako je počela vaša ljubav prema umjetnosti? Sjećate li se prve kupljene slike?

Za to je najzaslužniji akademski slikar Antun Gojak, Makaranin i prvi rođak moje majke. Kao mladić provodio sam s njim mnogo vremena, a pred kraj njegova života, kada je bio boležljiv, često sam ga vozio liječnicima. Puno smo razgovarali i mislim da mi je upravo on usadio ljubav prema slikarstvu. Prva slika koju sam kupio bila je njegova “Snijeg u Lici”. Rekao mi je da za vjenčanje izaberem jednu sliku koju će mi pokloniti. Kad sam odabrao baš tu, pogledao me i rekao: “Vidi mulca, baš si najbolju izabrao! Ovu ćeš mi ipak morati pola platiti.” (smijeh) I danas mi je to jedna od najdražih slika. Ne samo zbog njezine umjetničke vrijednosti nego i zbog čovjeka koji me naučio gledati umjetnost.

Što za vas znači uloga mecene i kakvu odgovornost prema kulturi imaju uspješni poduzetnici?

Smatram da uspješni poduzetnici imaju i moralnu obvezu prema društvu. Svojim primjerom trebali bismo pokazati da uspjeh nije samo u poslovnim rezultatima nego i u onome što ostavljamo iza sebe. Volio bih kada bismo potaknuli i druge ljude koji si to mogu priuštiti da kupe poneku sliku i tako podrže naše umjetnike. Djela mladih slikara na početku karijere često nisu toliko skupa da bi bila nedostupna, a njima upravo tada podrška najviše znači. Ne treba svatko biti veliki kolekcionar da bi nekome pomogao.

Danas smo svi zahvalni Van Goghovu bratu Theu, koji ga je financijski pomagao i vjerovao u njega. A što bi bilo da Van Gogh nije imao brata? Koliko je velikih umjetnika možda ostalo nepoznato samo zato što im nitko nije pružio priliku? Ako možemo pomoći da se to ne dogodi barem nekima od njih, onda smo napravili nešto vrijedno.