Rijetki su poslodavci koji zbog otpuštanja radnika zbog aktualne krize ovih dana ostaju lišeni lupanja srca, glavobolje, znojnih dlanova, nesanice, napada tjeskobe… Simptomi su normalni za takve situacije i predstavljaju zdravu reakciju na stres. Međutim, duže izlaganje ekstremno stresnim situacijama, što je za ljude na vodećim pozicijama svakodnevna pojava, vrlo često dovodi do obolijevanja vitalnih organa, a sposobnost i iznimna energija koja ih je dovela na menadžersku poziciju mnogima postaje teret zbog kojeg moraju obilaziti doktore. Teret podnosi i budžet, jer je liječenje kroničnih bolesti prouzročenih stresom jedan od najvećih stavki zdravstvenih proračuna.

Konji i kornjače
Menadžerske bolesti muškarcima četrdesetih godina najčešće donose srčane tegobe, a ženama apatiju i tjeskobu, pokazale su studije. Bolest se razlikuje i ovisno o geografskom položaju – u Americi menadžere pogađa infarkt, a Japance moždani udar. Bolest je ipak relativno teško definirati jer simptomi nisu kod svih isti. Svako tijelo drukčije doživljava stres, reagirajući također različito, ubrzanim lupanjem srca, “preskakanjem” srca, glavoboljama, prekomjernim znojenjem, povećanim šećerom u krvi, povišenim kolesterolom, raznim bolestima imunološkog sustava, povišenim tlakom… Zanimljiva je priča o tome kako su menadžerske bolesti zapravo slučajno otkrivene. Prije tridesetak godina u Americi kardiolozi Friedman i Rosenman dijelili su čekaonicu s kolegom oftamologom i primijetili da su stolci ispred njihove ordinacije više oštećeni nego oni ispred vrata njihova kolege. Utvrdili su da k njima dolaze uglavnom ljudi na rukovodećim radnim mjestima, koji su nestrpljivi i nemaju živaca ni vremena čekati, te stoga rukama gužvaju rub stolca na kojem sjede. Srećom, od menadžerske bolesti ne moraju nužno oboljeti svi menadžeri, pri čemu je važan osobni pristup stresu, osobnost, ali i vrlo konkretne aktivnosti kojim se bolesti mogu izbjeći. Dvojica američkih kardiologa podijelili su ponašanje, podijelili su potom ljude na dva tipa – tip A i tip B. Osoba koja je potpuno odana poslu, kojoj se stalno žuri i radije će sama napraviti nešto nego čekati da to malo kasnije obavi netko od zaposlenika, ubraja se u tip A. Dva kardiologa nazvali su takve osobe trkaćim konjima. Oni su agresivni, skloni depresijama i neprijateljskom raspoloženju. U najkraćem vremenu žele obaviti što više posla. Tip B ili kornjača manje je natjecateljski raspoložen, manje posvećen poslu i manje užurban. Rjeđe se sukobljava sa suradnicima, ima uravnoteženiji i opušteniji pristup životu. Samopouzdaniji je i sposoban raditi stalnim, ravnomjernim tempom. S njim je ugodnije raditi jer njegovi suradnici nisu nervozni i nemaju osjećaj da ih vrijeme steže oko vrata.

Za razliku od tipa A, koji uvijek misli da će zakasniti, tip B uopće se ne uzbuđuje. Dapače, jednako je uspješan kao i tip A iako je, smireniji, opušteniji, ne viče, ne uzrujava se, ne širi nervozu oko sebe i sve što radi čini se da radi kao od šale. I ta dva tipa razlikovat će se po načinu na koji se odnose prema stresu. Tip B zacijelo neće oboljeti od menadžerskih bolesti, dok je tip A idealna meta koju stres napada sa svih strana. Iako je trkaći konj naizgled privlačniji, čini se da kornjača ipak ima bolje predispozicije za uživanje u životu. Psiholozi kažu da je moguće postati kornjača, i to tako da upoznamo vlastiti način reagiranja na stres i u svoj repertoar ponašanja uključimo ponašanja djelotvornija od onih koja su nas dovodila u stres. Ako ne možemo promijeniti okolinu, možemo promijeniti svoje tumačenje događaja i doživljavati stvari tako da nas ne ugrožavaju. To se može naučiti na tečajevima pozitivnog mišljenja, individualnom terapijom ili pak samostalnim naporima, kako je kome draže. Ista situacija može se doživjeti kao tragedija, ali i smatrati sitnicom. Oni koji stalno misle da je netko i nešto protiv njih, analizirat će do sitnica svačije ponašanje kako bi dobili potvrdu svojih sumnji i crnih slutnji. Oni koji prihvaćaju da im neka osoba nije po volji, ali je, jednostavno, toleriraju i ne dopuštaju da loš postupak drugih prema njima pokvari njihovu dobru volju, lakše će se nositi sa svakodnevicom. Treba prihvatiti da postoje teški suradnici, ali da se lijepom riječju i osmijehom mnogo toga može okrenuti u vlastitu korist. Razine stresa vrlo brzo se mogu uočiti ako se na to obrati pažnja, ali pritom treba ukloniti sve stresore kod kojih je to moguće. Iako su prevelika brzina i prevelik broj zadataka najčešći uzroci stresa, koje je ruku na srce najteže izbjeći, među stresore, srećom, spadaju i okolnosti koje se i te kako lako mogu izmijeniti. “Izluditi” može prejaka umjetna rasvjeta na radnom mjestu, buka, prehladna ili prevruća prostorija, zagađenost zraka, neprimjerena ventilacija, prazan hod do kojeg dolazi zbog nečije neorganiziranosti ili pak preopterećenost poslom, nejasno postavljeni radni zadaci, nemogućnost napredovanja, nedostatak jasne politike poduzeća ili pak slaba komunikacija s kolegama na poslu.

Brza reakcija
Treba reagirati čim se uoči da je tijelo u grču, šake često stisnute, ramena podignuta, da je ukočena noga preko noge, da je glavobolja u predjelu čela prečesta pojava. Čim se ustanove simptomi, može se izgraditi sistem za borbu protiv stresnih situacija na poslu, ali i u privatnom životu. Tehnika za opuštanje ima pregršt, samo ih treba naučiti i primjenjivati dovoljno često da prijeđu u naviku, gotovo u podsvijest. Pritom bi tehnike bilo najbolje naučiti kad osoba nije pod stresom jer kad napetost naraste, vrlo se teško netko može natjerati na namjerno opuštanje. Menadžeri se često opisuju poput balona koji će svakog trenutka puknuti. Zapravo nisu daleko od istine – u stresnim situacijama mozak počinje proizvoditi hormone koji organizam pripremaju na akciju, jer smatra da se organizam treba braniti od stresa. Taj psihički pritisak ponekad je teži od fizičkog rada, stoga ga se nužno moramo osloboditi. Pomaže trčanje, brzo hodanje, plivanje, tenis, fitness, ali problemi menadžera nisu samo napeti mišići, nego i napeti um, pa je vrlo važno naučiti tehnike opuštanja.

Činjenice

Pola sata za sebe
Kad već ne možemo izbjeći stres na poslu, morali bismo svakog dana naći barem pola sata vremena koje ćemo posvetiti samo sebi. Na večer kod kuće, barem dva do tri sata, trebalo bi isključiti telefon, zaboraviti na posao i posvetiti se obitelji.
Vježbe disanja
Vježbe disanja gotovo su magične, jer je disanje gotovo najvažnije za borbu protiv stresa. Vježbama disanja može se ublažiti mišićna i psihička napetost, smanjiti krvni tlak, šećer u krvi i kolesterol, ali i naučiti upravljati napetošću tako da ona postane podnošljiva. Kreativan rad, sikanje, modeliranje, sastavljanje maketa, keramika, pjevanje, plesanje… metode su brojne, samo si ih trebamo priuštiti.