Građevinari su u povodu Sabora hrvatskih graditelja, koji počinje u četvrtak, odlučili prvi put otvoreno zatražiti intervenciju države kako bi se očuvala zaposlenost i stabilnost u sektoru. Zdenko Karakaš, predsjednik Udruge poslodavaca u graditeljstvu Hrvatske (UPGH) koja djeluje unutar HUP-a, smatra da država na svim razinama vlasti više ne bi trebala čekati razvoj situacije u svijetu, nego sama donijeti paket mjera kojim bi se izbjegla nadolazeća kriza u graditeljstvu.

Preispitivanje projekata
Osnova preporuke je preispitivanje dosadašnjih kapitalnih projekata i usmjeravanje na radno intenzivnije, ali manje projekte na svim razinama. Zatim subvencioniranje obnova zgrada i osiguranje kredita lokalnoj upravi preko HBOR-a za ulaganja u razvoj infrastrukture. “Možda se nekome čini prerano tražiti reakciju države, ali to se mora napraviti jer za graditeljstvo kao lokomotivu gospodarstva dolaze teži dani. Osnova je očuvati radna mjesta čiji broj ne bi smio pasti ispod pet do deset posto od ukupno 130.000 izravno zaposlenih u građevinarstvu. Unatoč dobrim pokazateljima o obujmu fizičkih radova, oni će već do kraja godine početi padati i sljedeće bi godine mogli nastati problemi. Banke već sve teže kreditiraju i investitore i građane, investicije se počinju odgađati, rokovi plaćanja su se produžili, novoizgrađeni stanovi stoje neprodani, a pao je broj izdanih dozvola za gradnju. Slika nije preoptimistična i ne smije se čekati poteze banaka u stranom vlasništvu”, kaže Karakaš. Karakaš po uzoru na Njemačku predlaže nekoliko mjera. Prva je ulagati u projekte koji su radno intenzivniji, točnije u manje infrastrukturne zahvate po gradovima i županijama koji zapošljavaju daleko više radnika i tvrtki nego veliki projekti poput pelješkog mosta. U tu kategoriju bi spadala gradnja lokalnih plinovoda, vodovoda, kanalizacije i cesta. Druga je poticanje obnove zgrada, i privatnih i državnih, kako bi one postale energetski učinkovite. “Povrat na takve investicije je u roku pet godina, a osim zapošljavanja tvrtki, postiže se i velik ekološki učinak i viši standard”, obrazlaže Karakaš.

Nedostatak radnika
Treća mjera se tiče gradnje društvenih objekata u kojima bi prioritet imale škole, jaslice i vrtići, a ne kapitalne investicije poput stadiona ili dvorana. Obrazovna infrastruktura dugoročno je najisplativija jer potiče i natalitet, a Karakaš upozorava da će uskoro problem nedostatka radne snage biti izražen i u Hrvatskoj. U udruzi drže da bi upravo Vlada trebala osigurati veću ulogu Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj (HBOR) i preko nje plasirati kredite za prije navedene investicije. Osim toga subvencioniranjem kamate na kredite za obnovu zgrada dodatno bi se poticala i održiva gradnja. Peta mjera bila bi regulacija roka plaćanja za izvedene radove koji se znatno produžio u poslovanju s državom, a to se prelilo i na međusobno plaćanje građevinskih tvrtki.No Karakaš ističe i da privatni sektor napokon treba početi reagirati, pogotovo investitori u stanove koji ih još drže neprodanim i plaćaju kredite. Smatra da bi snižavanjem cijena potaknuli prodaju i omogućili reinvestiranje, što je dugoročno održivije i važnije za cijeli sektor.“Građevinarstvo je motor razvoja i od njega ovisi još 14 povezanih proizvodnih sektora i tisuće zaposlenih u njima. Ako se počne urušavati zaposlenost u građevinarstvu, osjetit će to gospodarstvo cijele Hrvatske čiji rast je već usporen. Jednostavnim mjerama središnja i lokalna vlast to može spriječiti”, zaključuje Karakaš.