Pojam ‘kulturnog turizma’ se u Hrvatskoj zadnjih godina veoma mnogo spominje, prvenstveno kao smjer u kojem bi se naša turistička ponuda trebala razvijati jer imamo, kažu naši stratezi, štošta na tom polju ponuditi.

A zapravo, niti su ti potencijali baš iskorišteni (prvo bi ih trebalo prepoznati pa onda razviti i konačno upakirati kao ‘turistički proizvod’) niti su turisti koji nam dolaze primarno za njih zainteresirani. Naš se turizam još prvenstveno bazira na magična tri S – sea, sun, sand (more, sunce, pijesak) – iako su se motivi putovanja od zlatnog doba masovnog turizma druge polovice dvadesetog stoljeća podosta izmijenili pa se dio globalnih trendova ‘prelio’ i preko naših granica. I sada bismo na potrebe novih, znatiželjnih i zahtjevnih turista trebali odgovoriti. Kako, čime, uz čiju pomoć? Na ta pitanja u svojoj knjizi potanko odgovara Daniela Angelina Jelinčić, iza koje je višegodišnje znanstveno i praktično iskustvo istraživanja kulturno-turističke prakse. U devet poglavlja autorica razlaže temu kulturnog turizma s raznih aspekata – od definiranja temeljnih pojmova (što je nužno, jer još s razumijevanjem same terminologije imamo problema) preko objašnjenja rada najvažnijih europskih institucija koje se bave kulturnim turizmom (poput UNESCO-a, Vijeća Europe ili ICCROM-a) do sistematične analize kulturno-turističkog sektora u Europi (prvenstveno na primjeru Velike Britanije, Nizozemske, Finske, Cipra i Italije). Posebno bi onima na ‘pozicijama moći’ bilo važno da se upoznaju s poglavljem u kojem se razmatra uloga države u stvaranju uvjeta za razvoj kulturnog turizma te na tom polju nužnog partnerstva privatnog i javnog sektora. Iako se svake godine izdvajaju državna sredstva za razvoj kulturnog turizma, još se nije uspjela promijeniti dominantna slika Hrvatske kao zemlje odmorišnog turizma niti su se u većoj mjeri razvili prepoznatljivi kulturno-turistički proizvodi. Jedan je od razloga za takvo stanje i slaba educiranost turističkih djelatnika o tome što bi bio kulturni turizam i kako ga treba razvijati pa će njima ova alfa i omega stručne domaće literature o toj temi (jer joj konkurencije nema) biti najkorisnija. Za početak bi makar svi važniji muzeji i galerije mogli raditi nedjeljom.