Jedan od najvećih dioničara britansko-australske rudarske kompanije Rio Tinta, norveški državni stabilizacijski fond prodao je 500 milijuna funti, odnosno 878,2 milijuna dolara vrijedan udio u toj kompaniji zbog rudnika zlata Grasberg, koji je proglašen najgorim svjetskim zagađivačem. Naime, 375 milijardi američkih dolara vrijedan Norveški suvereni fond u utorak je poručio kako je prodao svoj udio nakon što nije uspio nagovoriti Rio da poboljša poslovanje u rudniku u indonezijskoj provinciji Zapadna Papua.

Protivnici zagađivanja
Norveška ministrica financija Kristin Halvorsen javno je posramila Rio u svojoj izjavi, optuživši tu kompaniju za “nanošenje velikih šteta za okoliš”, prenosi magazin Time. “Ne postoje nikakve indikacije da će djelovanje te kompanije u budućnosti biti promijenjeno. Fond jednostavno ne može imati udjela u takvoj kompaniji”, istaknula je Halvorsen. No glasnogovornik Rio Tinta Nick Cobban je istaknuo kako su sve mjere za zaštitu okoliša procijenjene zadovoljavajućima, i to od nezavisnih revizora. Dodaje kako, iako Rio Tinto ima 40 posto u tom rudniku, Freeport zapravo vodi cjelokupnu operaciju. “Iznenađeni smo i razočarani odlukom norveške ministrice financija”, izjavio je Cobban, prenosi Canadian Bussines. Naime, rudnik Grasberg u indonezijskoj provinciji Zapadna Papua najveći je svjetski rudnik zlata i treći najveći svjetski rudnik bakra, ali je poznat po znatnom kršenju ljudskih prava i okrutnosti prema borcima za zaštitu okoliša. Eksploataciju u Grasbergu vodi rudarska kompanija iz New Orleansa Freeport McMoRan, dok Rio Tinto posjeduje 40 posto rudokopa. Pobornici zaštite okoliša tvrde da su zaštitari Freeporta i indonezijska vojska odgovorni za silovanja, ubojstva i neosnovano pritvaranje ljudi koji žive u bližoj okolici rudnika, što naravno čelnici Freeporta uporno odbacuju. Australsko vijeće za inozemnu pomoć izvijestio je kako je 1994. i 1995. godine indonezijska vojska, uz pomoć zaštitara rudnika, odgovorna za smrt ili nestanak 22 civila i 15 osoba koji se prema mišljenju indonezijske vlade smatraju gerilcima. Nakon što su dioničari vršili velik pritisak, Freeport je potvrdio američkoj Komisiji za vrijednosne papire kako je indonezijskoj vojsci za usluge zaštite platila 4,7 milijuna dolara u 2001. te 5,6 milijuna dolara u 2002. godini. Dokumenti o zaštiti okoliša koje posjeduje Grasberg veliki su izvor kontradikcija, prenosi Times. Naime, iz rudnika se svakodnevno odvozi 230.000 tona otpadaka rude nakon oplemenjivanja ili kamenih otpadaka što se baca u rijeku Ajikwa, a borci za zaštitu okoliša tvrde da je zbog toga drastično porasla razina onečišćenosti. Važno je napomenuti kako se otpaci iz rudnika često zalijevaju cijanidom, koji se inače koristi u procesu eksploatacije zlatne rude, i otrovnim količinama metala kao što su olovo, bakar i cink. U izvještaju “Prijatelja Zemlje” ističe se kako je odvodnja kiselina iz rudnika, što je česta posljedica eksploatacije u otvorenim rudnicima, uzrokovala izuzetno visoke razine selenija i arsena u obližnjem vodnom sustavu.

Protivnici zagađivanja
Norveška ministrica financija Kristin Halvorsen javno je posramila Rio u svojoj izjavi, optuživši tu kompaniju za “nanošenje velikih šteta za okoliš”, prenosi magazin Time. “Ne postoje nikakve indikacije da će djelovanje te kompanije u budućnosti biti promijenjeno. Fond jednostavno ne može imati udjela u takvoj kompaniji”, istaknula je Halvorsen. No glasnogovornik Rio Tinta Nick Cobban je istaknuo kako su sve mjere za zaštitu okoliša procijenjene zadovoljavajućima, i to od nezavisnih revizora. Dodaje kako, iako Rio Tinto ima 40 posto u tom rudniku, Freeport zapravo vodi cjelokupnu operaciju. “Iznenađeni smo i razočarani odlukom norveške ministrice financija”, izjavio je Cobban, prenosi Canadian Bussines. Naime, rudnik Grasberg u indonezijskoj provinciji Zapadna Papua najveći je svjetski rudnik zlata i treći najveći svjetski rudnik bakra, ali je poznat po znatnom kršenju ljudskih prava i okrutnosti prema borcima za zaštitu okoliša. Eksploataciju u Grasbergu vodi rudarska kompanija iz New Orleansa Freeport McMoRan, dok Rio Tinto posjeduje 40 posto rudokopa. Pobornici zaštite okoliša tvrde da su zaštitari Freeporta i indonezijska vojska odgovorni za silovanja, ubojstva i neosnovano pritvaranje ljudi koji žive u bližoj okolici rudnika, što naravno čelnici Freeporta uporno odbacuju. Australsko vijeće za inozemnu pomoć izvijestio je kako je 1994. i 1995. godine indonezijska vojska, uz pomoć zaštitara rudnika, odgovorna za smrt ili nestanak 22 civila i 15 osoba koji se prema mišljenju indonezijske vlade smatraju gerilcima. Nakon što su dioničari vršili velik pritisak, Freeport je potvrdio američkoj Komisiji za vrijednosne papire kako je indonezijskoj vojsci za usluge zaštite platila 4,7 milijuna dolara u 2001. te 5,6 milijuna dolara u 2002. godini. Dokumenti o zaštiti okoliša koje posjeduje Grasberg veliki su izvor kontradikcija, prenosi Times. Naime, iz rudnika se svakodnevno odvozi 230.000 tona otpadaka rude nakon oplemenjivanja ili kamenih otpadaka što se baca u rijeku Ajikwa, a borci za zaštitu okoliša tvrde da je zbog toga drastično porasla razina onečišćenosti. Važno je napomenuti kako se otpaci iz rudnika često zalijevaju cijanidom, koji se inače koristi u procesu eksploatacije zlatne rude, i otrovnim količinama metala kao što su olovo, bakar i cink. U izvještaju “Prijatelja Zemlje” ističe se kako je odvodnja kiselina iz rudnika, što je česta posljedica eksploatacije u otvorenim rudnicima, uzrokovala izuzetno visoke razine selenija i arsena u obližnjem vodnom sustavu.

IEA snizila prognozu rasta potražnje za naftom

Međunarodna agencija za energetiku (IEA) u srijedu je snizila svoju prognozu rasta potražnje za naftom u svijetu u ovoj i idućoj godini zbog mijenjanja životnih navika uglavnom američkih potrošača u odgovoru na rast cijena. U svojem mjesečnom izvješću zaključenom prije noćašnje neočekivane odluke OPEC-a o smanjenju proizvodnje za 520.000 barela dnevno, IEA ističe da je opskrba iz zemalja članica tog kartela već u kolovozu umanjena za 195.000 barela dnevno. To je rezultiralo smanjenjem OPEC-ove opskrbe na 32,5 milijuna barela dnevno u kolovozu zbog problema u Iraku, Angoli, Libiji i Nigeriji. OPEC je odredio novi ciljani plafon proizvodnje, kada se izuzmu Indonezija i Irak, od 28,8 milijuna barela nafte dnevno.