Pozvat ću se na jedan tjednik koji je donio zapanjujući podatak o tome koliko Hrvati godišnje potroše na vježbanje, teretane, aerobike, pilatese, balete i ostale tretmane koji nam obećavaju savršeno tijelo samo ako budemo pažljivo slijedili programe baš tog studija. Čak 80 milijuna kuna!? Sigurno se sjećate poznate rečenice vitalnog djedice: Bok, ja sam Jack LaLane a moj sokovnik pružiti će vam sve o čemu ste sanjali. Zaboravite stoga vježbanje u komorama s kisikom, ljuljanje na ogromnoj lopti za mišiće stražnjice pa čak i hodanje uzbrdo – na traci, naravno – jer tu je sokovnik za samo 399,99 kuna! Nazovete li odmah dobijete i minijaturnog Jack LaLanea za ključeve. Jedna zagrebačka trendsetterica mjesečno troši oko 2000 kuna za specijalni program mršavljenja u jednom od najboljih hrvatskih hotela. Bazen, sauna, masaža i teretana te nutricionist koji određuje posebni način prehrane – sve uključeno u cijenu. “Potrebno je hranu sažvakati do tekućeg stadija, a zatim je progutati. Također treba jesti po pet malih obroka dnevno, vježbati na prazan želudac i tako cijeli život”, izjavio je “nutricionist” s doktoratom online sveučilišta u Kansasu. “Njegovi savjeti su zlata vrijedni”, povjerila mi se dotična. “Pa, jesi uspjela smršaviti?” pitam retorički jer njen voluminozni oblik daje jasan odgovor. “Nisam, ali doktor kaže da je sve pitanje vremena”. Sjećam se kad sam trčala prije treninga (nekad sam i ja vjerovala u sport) pa bi me trener preko cijele dvorane podsjetio da ovo nije Baywatch. Naredio mi je i da napravim dvadeset sklekova nakon što me u parteru pretukla dvostruko jača i veća alfa ženka tvrdeći da “nisam došla na balet nego na tajlandski boks”. A što je najgore, on zaista ima magisterij, ne virtualni nego onaj pravi.

Trka u sobi
Sport. Hrvatice su navodno lude za gubljenjem kalorija u teretani i općenito u zatvorenim prostorima. Iskreno, kad je sad zasjalo ono zubato sunce, uzela sam bicikl i odvalila jedan oko Jaruna (krug, naravno). Nisu mi jasni ljudi koji bicikliraju u zatvorenim prostorima, gledajući se pritom u ogledalo i napinjući mišiće. Prije par mjeseci odlučila sam upisati i teretanu. Cijena, ne tako mala, teretana, kvazi-elitna, dečki na pultu – prosječni, sprava – minimalno. No međutim, dok je trajao moj križni put popularno nazvan Callanetics, lik do mene znojio se sve u šesnaest učinivši ni manje ni više nego pet trbušnjaka. Nisam neki freak, ali pet trbušnjaka je way below my league. Mlada zategnuta cura do mene radila je vježbe za prsa (pet kilograma utega, želudac prazan, tri serije od po petnaest ponavljanja baš kako su je učili). Djevojka na steperu bila je oboružana punom ratničkom spremom: tuš na kapcima, dva premaza sjajila, dugi nokti i Evian (da se ne izjednači sa smrtnicima koji piju Studenu). Tijelo: savršeno. I onda mi je palo na pamet. Teretana, sprave i ostala limena klopotarija samo su način privlačenja pažnje, baš kao i sve što radimo. Ma dajte, zar stvarno vjerujete da se onaj mišićavi frajer gleda u ogledalo kako bi bio siguran da mu se abduktori stežu na pravilan način? Ne budite naivni. Jedan od takvih alfa mužjaka rekao mi je kako premalo jedem ali da se i premalo bavim sportom. Zaboravi dušo. Za 500 kuna mjesečno priuštit ću si dobar komad odjeće, pokoji accessoire ili pola litre ledenog iločkog vina. Uskoro nam dolazi sezona, baš negdje oko četvrtog, petog mjeseca. Shvatimo da je zimska hrana i ono slavonsko kolinje uzelo maha i na našim bokovima te se odlučujemo za teretanu. Ne biste vjerovali kako teretane može biti puna feromona i dahtavih djevojaka. Naravno, mora se raditi o nečemu vrlo hip i trendi, poput ogromne ostakljene teretane s pogledom na grad u koju svojedobno navraćaju Rene Bitorajac, Lana Klingor, čitava postava “Zabranjene ljubavi” ili barem neko propalo ime iz Big Brothera.

Špica u teretani
Vidjeti i biti viđen tada postaje novim motom, a za odlaske u teretanu priprema se kao za subotnju špicu. Kupuju se novi kompletići od lycre, novi ručnici, gelovi za tuširanje, modni dodaci za kosu, držač za bocu vode, držač za mobitel – troši se kao da je riječ o predblagdanskoj groznici. Nakon šestog mjeseca interes otpada, umjesto prezategnutih satenskih tajica, one najizdržljivije navlače razvučenu trenirku i šeću se po traci za trčanje. Na kraju, poput neke scene iz horrora, teretana oko devetog mjeseca postaje sablasno prazna. Tu i tamo čuje se škripanje utega, na vidiku nema više mišićavih frajera koji gutaju proteinske pripravke, većina polaznika su umirovljeni ostariji sportaši koji tamo ionako idu radi zdravog života. Većina nas na to ni ne pomisli.