Bilo je posve iluzorno očekivati da će se optimisti u slučaju Plive (PLVA-R-A) tako lako predati i uzmaknuti pred tvrdim stavovima Uprave kompanije, potpomognutima bezuvjetnom podrškom Vlade koja, prema riječima premijera Sanadera, nije zainteresirana za prodaju državnog udjela. Doduše, već otprije poznati stav kako «Pliva nije na prodajufl na početku je tjedna izazvao zamjetno kolebanje investitora, koje ponajprije nalikuje na brzopletu reakciju bez puno rezona. Jer stvari ne izgledaju nimalo loše, bez obzira na krajnji ishod aktualnog zapleta, a ono najbolje u cijeloj priči je što je jednadžba može relativno lako – kvantificirati. Štoviše, da bi stvari do kraja pojednostavili, dovoljno je predočiti jednadžbu s jednom nepoznanicom, koja u ovom slučaju predstavlja moguće poteze Uprave kako bi dioničare (barem dovoljan broj njih) navela da ne pristanu na ponuđenih 570 kuna. Na raspolaganju ime je uobičajeni prostor za manevar, koji u ovom slučaju podrazumijeva klasičnu poison pill taktiku, pronalaženje wihite knighta, ili pak verbalnu ofenzivu, afirmirajući pozitivne efekte samostalnog nastupa na iznimno konkurentnom tržištu. Jer za razliku od političkih garnitura, institucionalni se investitori neće zadovoljiti uobičajenim mantrama koje na prvo mjesto stavljaju istraživanje i razvoj, ili pak broj radnih mjesta. Pronalaženje alternativne ponude i početak cjenovnog rata za dioničare je zasigurno najpoželjniji scenarij koji automatski dovodi do promptnog rasta cijene dionica na burzi.

S druge pak strane, poison pill, odnosno, razne pod-varijante, poput izdavanja novih dionica (bilo redovnih ili povlaštenih), preuzimanja novih kompanija, ili pak gomilanja novih zaduženja, kako bi se kompanija učinila znatno manje atraktivnom metom za preuzimanje, teško da mogu dobiti zeleno svjetlo dioničara. Uostalom, istraživanja su pokazala da je u razdoblju od 1997. do 2000. godine omjer uspješnog odupiranja preuzimanju putem poison pill taktike bio poražavajućih 1:20, što ukazuje na prilično upitnu učinkovitost ovakvog pristupa. I na kraju, taktika koja može upaliti je podilaženje investitorima, ali nikako bez izdašnih poklona, bilo putem povećanja redovne ili isplate izvanredne dividende, ili pak masovnog programa otkupa vlastitih dionica (koji je vjerojatno odigrao bitnu ulogu u ovoj godini), što također ide na ruku investitorima. Doduše, pitanje je može li kompanija balansirati na žici, te se s jedne strane tako braniti od preuzimanja, a s druge uspješno financirati restrukturiranje i tržišnu ekspanziju. Sve u svemu, nimalo ne čudi da je objava neformalne ponude Actavisa povećala apetite ulagača, nakon čega optimistične procjene analitičara niču kao gljive poslije kiše. Tako se posljednjih dana licitira s brojkama uglavnom iznad 20 dolara po GDR-u, no tu bi se otprilike mogla smjestiti i poboljšana ponuda islandske kompanije, naravno, ukoliko čelnici dotične ranije ne odustanu. I zbog toga jučerašnji rast cijene od 3,8 posto, na maksimalnih 545 kuna (uz 9,5 milijuna kuna prometa), ne predstavlja nikakvo iznenađenje. Kao jedno od zapaženijih izdanja valja spomenuti i Luku Ploče (LKPC-R-A), jer su detalji projekta razvoja doista su zaintrigirali ulagače (o čemu svjedoči i 1,4 milijuna kuna prometa), rezultiravši rastom cijene dionica od 4,2 posto, na 1.595 kuna (uz privremeni skok sve do 1.650 kuna).

Rast Adrisa, Podravke i Ericssona

Naime, živnule su i povlaštene dionice Adris grupe (ADRS-P-A), ubilježivši rast od 1,2 posto (na 3.430 kuna), a u plusu je bila i Privredna banka, čijim je dionicama cijena porasla za 3,1 posto (na 650 kuna). Štoviše, pet najaktivnijih dionica, koje su prikupile 23,3 milijuna kuna prometa (oko 60 posto redovitog prometa na Zagrebačkoj burzi) redom su bilježile rast cijene, anuliravši razliku između CROBEX i VIN indeksa, koji je jučer porastao za 0,7 posto (također na rekordnih 2.296 bodova). Skroman pozitivan doprinos u pozitivnoj izvedbi potonjeg ugradio je i Ericsson Nikola Tesla (ERNT-R-A), najlikvidnija varaždinska dionica (sa 3,6 milijuna kuna prometa), rastom na 2.152 kune.