Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je obznanio ključne novosti vezane uz otkup ambalaže od polietilena i polipropilena od koje se rade i boce za piće. Prema ravnatelju Fonda Vinku Mladineu, koji žurno razvija sustav za prikupljanje plastične ambalaže za koju se ne plaća povratna naknada kao za onu za piće, otkupna cijena iznosi 1,5 kuna po koligramu ambalaže od deterdženata, šampona, lijekova, ulja i ostalih polimernih materijala. Radi se o cjeniku za skupljenu ambalažu od polimernih materijala po kojem Fond isplaćuje ovlaštenim skupljačima 550 kuna naknade po toni, no ambalaža ne postaje vlasništvo Fonda – kao u slučaju boca za piće, nego je vlasništvo jedinog nacionalnog koncesionara za prikupljanje i uporabu tih vrsta ambalažnog otpada – tvrtke Eko Velebit iz Gračaca za koju mnogi kažu da je fikus tvrtka, jer je poznato da imaju par zaposlenih, te posluju kratko vrijeme. Ta tvrtka dužna je, prema Mladineu, građanima plaćati kunu i pol po kilogramu donesene ambalaže od tzv. ostalih polimera, tj. 1500 kuna po toni.

Otkupna stanica u Zadru
Za propisanu otkupnu cijenu u nekim komunalnim tvrtkama procjenjuju da iznosi otprilike polovicu tržišne cijene koja varira oko 3000 kuna, no uključuje i troškove transporta, manipulacije i skladišta. Iz komunalnih tvrtki koje već rade s Eko Velebitom – predaju toj tvrtki baliranu ambalažu, a ona je transportira, tumače da se ne radi o robi za koju se netko treba tući jer nema vrijednost dok nije oprana i izbalirana. Međutim, pitanje je koliko je to točno jer Fond priopćuje građanima da tu ambalažu trebaju tvrtki Eko Velebit donijeti u otkupnu stanicu, ali moraju je oprati, odvojiti čepove, gumice i metalne dijelove i sprešati. U Hrvatskoj postoji otkupna stanica samo u Zadru, pa krenu li građani prikupljati tu ambalažu da bi zaradili, kao na bocama od pića, morali bi se uputiti u Zadar. Mladineo očekuje da će Eko Velebit razviti mrežu otkupnih stanica za cijelu Hrvatsku, no mnogi stručnjaci iz komunalnih tvrtki tvrde nam da su za dobivanje koncesije za prikupljanje drugih vrsta otpada morali u natječajnoj dokumentaciji priložiti niz dokaza o referenacama.. No Fond pokreće istodobno i sustav po kojem će građanima dijeliti posebne vreće s oznakama za tu ambalažu te će je komunalci od jeseni prikupljati svakih 8 ili 15 dana. Budući da svi s kojima smo razgovorali očekuju pošast paralelnih “skupljača”, koji će se uključiti u posao s tom vrstom ambalaže kao što su očistili kontejnere od ambalaže za pića, prevladava uvjerenje da će vreće koje će građani odložiti na ulici pokupiti, prije komunalnih tvrtki oni “skupljači” koji će je prodati Eko Velebitu. Za kilogram ambalaže u kojoj su bili šamponi, ulje, deterdženti i slično ovaj će se put zaraditi deset puta manje u odnosu na skupljanje po kontejnerima boca pića. Iako navedeni sustav predstavlja pravu stimulaciju za “skupljače” po kontejnerima, navodno ih neće destimulirati ni u prikupljanju ambalaže za deterdžente, ulja, destiliranu vodu, kečap i slično. Zasad je nejasno zašto se sustav gospodarenja ambalažnim otpadom kompletira putem dvostrukih mjerila, tj. različitim cijenama kojima se ista vrsta ambalažnog materijala tretira različito, a pritom je reciklažerima svejedno šta je bilo u boci.

Nejasna računica
Nejasna je i računica Eko Velebita. Za tu tvrtku neki komunalci kažu da je fikus tvrtka koja je dobila nacionalnu koncesiju na temelju obećanja da će nešto učiniti, dok drugi tvrde da se radi o entuzijastima koji su uvjereni u zaradu. Prije pola godine Eko Velebit od MZOPUG-a dobio je koncesiju za prikupljanje i reciklažu polimernih materijala za cijelu Hrvatsku, i to na 10 godina. Tvrtku je Fond lani financirao sa 1,7 milijuna kuna nepovratnih sredstava za pogon u Gračacu za recikliranje elektroničke opreme, baterija i akumulatora te plastičnih materijala.