Nezavisni hrvatski sindikati i Udruga cestovnih prijevoznika žestoko su se pobunili protiv zahtjeva Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeke – Zagreb za poskupljenjem cestarina od 15, odnosno 10 posto.

Kažu da Uprave Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeke – Zagreb traže poskupljenje s obrazloženjem da cijene nisu mijenjane od 2004. godine. Nisu naveli koji su im to troškovi porasli, hoće li završtiti u gubitku, kako na njih utječe cijena nafte. Jednostavno, nijedan ekonomski element, nego su samo odlučili tražiti poskupljenja kako bi mogli dodatno zaraditi. Sindikati jasno poručuju neka prikažu analizu podataka i onda neka povise cijene. I stvarno ostaje upitno kako to da dvije tvrtke koje se već godinama hvale pozitivnim poslovanjem sada podižu cijene. Ekonomska isplativost poslovanja već postoji, ekstra zarada možda nedostaje. Zašto ne u općem kaosu poskupljenja zagrebati pa nešto uloviti. Neće biti prvi put da se nešto tako događa. Skuplji kruh, skuplje ovo, skuplje ono, što da ne, i ovako se sve to na kraju plati. Ustalom, poskupljenje bi i bilo odobreno da Vlada nije suočena s nezadovoljstvom građanja zbog sve više poskupljenja. Tako se može dogoditi da ovaj ničim izazvan i pomalo pretenciozan prijedlog cestara ipak ne prođe. I tako se događa još jedan hrvatski apsurd. Svi su uspjeli podići cijene, a cestari moraju čekati. Pitanje je na čiju se stranu svrstati. Ekonomija kaže da ako svi dižu cijene, zašto ne bi i cestari. Sve je pokupjelo pa može i cestarina. Socijalna politika, s druge strane, kaže: pričekajte jer ovo je možda kap koja će preliti čašu i dovesti do pobune građana.