Kad nekoga tek upoznamo obično ga vrlo brzo pitamo što je po zanimanju i gdje radi. Činimo to jer osjećamo da nam odgovor na to pitanje može pomoći da brže i bolje upoznamo osobu koju prvi put u životu vidimo. Iako se posao obično definira kao ono što ljudi rade za novac kako bi imali od čega živjeti – ova definicija je daleko od istine. U tom slučaju svi koji imaju dobru plaću bili bi zadovoljni svojim poslom, a istraživanja, kao i svakodnevno iskustvo, govore da to nije tako. Mnogi ljudi s vrlo solidnim primanjima odlaze na posao s grčem u želucu i jedva čekaju vikend jer ne vole ono što rade. Oni su izabrali posao koji ih čini nesretnima. No kako izabrati posao koji će nam ne samo plaćati račune nego nas i usrećiti?

Popis poslova
Američka psihologinja Amy Wrzesniewski navodi da ljudi ono što rade doživljavaju na tri načina: kao posao, karijeru ili životni poziv. Životni poziv ili vokacija je termin koji potječe od latinske riječi vocare što znači pozvati. Drugim riječima, ne radimo nešto samo zato što time zarađujemo za novac ili što nam se sviđa nego zato što smo “pozvani” da to radimo – to je naš smisao, životna misija i sudbina. Ako ono što radimo čini neku razliku u svijetu oko nas, ako ima neko značenje i ako kad pogledamo na godine iza sebe vidimo da smo ostavili traga – tada je naš posao istovremeno i naš životni poziv. Termin karijera potječe od latinske riječi za kočiju i kasnije od francuske riječi za trkaću stazu. Danas ona znači profesiju u kojoj se stalno usavršavate i napredujete, dobivate priznanja i ponosni ste na to. Ali porijeklo riječi govori nam da to može biti stalna utrka u kojoj ne moramo nigdje stići. Posao je najspecifičniji od ova tri termina i odnosi se na naše svakodnevne aktivnosti za koje dobivamo plaću. Prema zapadnim istraživanjima, u današnjem svijetu prosječna osoba u svom životnom vijeku promijeni 14-16 poslova tako da posao ne može biti definicija nečijeg poziva ili vokacije. Ali posao bi trebao biti takav da predstavlja izraz našeg životnog poziva. Najzadovoljniji su oni ljudi koji svoj posao doživljavaju kao životni poziv. No često nije ni malo lako otkriti kakav posao bi mogao postati i naš životni poziv. Mladi ljudi često se nalaze pred dvojbom kojim putem krenuti, a mnogi cijeli život traže posao koji će ih ispuniti i u tome ne uspijevaju. Psiholog Tal-Ben Shahar predlaže tri pitanja koja nam mogu pomoći u tome:

1. Koje aktivnosti su za mene smislene?
2. U kojim aktivnostima uživam?
3. Koje stvari dobro radim?
Važno je da se na pitanja odgovara upravo ovim redoslijedom. Naime, u biranju posla kojim će se baviti većina ljudi prvo se pita u čemu su dobri i što mogu dobro raditi. No ako prvo tražimo odgovor na to pitanje, usmjerit ćemo se na novac i prestiž pa možemo završiti na poslu koji, doduše, dobro radimo, ali u njemu ne uživamo niti pronalazimo smisao. Na takvom ćemo poslu nakon nekog vremena vrlo vjerojatno postati nezadovoljni. Zato je potrebno prvo odgovoriti na pitanje što želim raditi? A tek onda što mogu dobro raditi? Svoj posao iz snova treba onda tražiti u područjima koja se preklapaju. Ovo nisu pitanja na koja se može brzo odgovoriti i zahtijevaju da se o njima razmišlja duže vremena. Cilj je doći do popisa poslova koji su za nas smisleni, uživamo ih raditi, a imamo i za to sposobnosti. Ako nedostaje neka od ovih komponenti, teško ćemo biti zadovoljni.

Nešto mistično
Ova pitanja mogu biti korisna i menadžerima kod primanja novih zaposlenika. Netko može biti iznimno sposoban za određeni posao, ali to ne mora biti dovoljno. Izreka pravi čovjek na pravom mjestu ne odnosi se samo na sposobnosti. Ako netko želi posao samo zbog dobre plaće, različitih beneficija i socijalnog prestiža, motivacija mu može vrlo brzo presušiti. I za organizaciju i za pojedinca bit će bolje ako pronađemo one koji su ne samo sposobni za određeni posao, nego će u njemu i uživati i pronaći smisao. Evo kako je to opisao jedan čovjek koji je očito vrlo uspješno odgovorio na sva tri gore postavljena pitanja: “Ugađanje klavira za mene zapravo nije posao. To je posvećenost… Uživam u svakoj sekundi. Ne vidim kako bih mogao odvojiti svoj život od svog posla. U glazbi i u ugađanju klavira vidim nešto mistično. Toliko je ljepote u glazbi. I toliko je ljepote u ugađanju klavira.” Ili, kako je to rekao Abraham Maslow, osnivač škole unutar suvremene psihologije koja je poznata pod imenom humanistička psihologija: “Najljepša sudbina koja se nekom ljudskom biću može dogoditi je da bude plaćen za ono što strastveno voli raditi.”

Odmahivanje rukom
Inače, kad se govori o tome kako ne bismo trebali raditi samo zbog plaće nego bismo u poslu trebali uživati i pronalaziti smisao, mnogi ljudi samo odmahnu rukom jer im se to čini nemogućim. I donekle su u pravu. Naime, mnogi ljudi ne mogu sami odabrati posao koji žele raditi zbog vanjskih ograničenja, a ponekad su sretni da uopće imaju bilo kakav posao. Osim toga neki poslovi su po svojoj prirodi takvi da u većoj mjeri angažiraju naše sposobnosti i omogućuju zadovoljstvo i osjećaj smisla. To su češće poslovi za koje je potrebno veće obrazovanje i obično su na višim razinama organizacijske hijerarhije. No što ako u svom poslu ne uživamo, ne vidimo njegov smisao ili ne angažira naše najbolje sposobnosti? Moramo li nužno biti nesretni? Na sreću nije tako. Kada je u pitanju zadovoljstvo poslom, čini se da nije od presudne važnosti kakav posao radimo nego kako gledamo na njega. Čistači u bolnici koji uoče kako njihov posao doprinosi općem dobru pacijenata i cijele bolnice mogu biti zadovoljniji i sretniji svojim poslom od liječnika koji u svom poslu ne vide takav smisao. Slični rezultati dobiveni su i kod drugih zanimanja bilo da je riječ o frizerima, informatičarima, medicinskim sestrama ili restoranskom osoblju. Frizeri i frizerke koji su bili zadovoljni svojim poslom nalazili su smisao u tome što su ljudi od njih odlazili ljepši i zadovoljniji i što su im usputnim razgovorom pomagali u problema ili ih barem saslušali.

Krive okolnosti
Ljudi često za nezadovoljstvo poslom krive okolnosti i situaciju u kojoj se nalaze, a možda je izvor zadovoljstva upravo pred njihovim očima, ali ga oni ne vide. Možda vam se ono što radite čini besmislenim i ne uživate u tome, ali pomislite kakvog smisla ima vaš posao za druge ljude. Koliko će oni biti zadovoljniji ako vi svoj posao dobro obavite i koliko će neugodnosti imati ako ga loše obavite? Sjetite se čistača u bolnici i frizera i frizerki iz istraživanja. Oni nisu ništa promijenili u svom poslu, samo su promijenili svoje gledanje na njega. A ako nešto želite promijeniti, možda vam dobru ideju mogu dati prodavači na jednoj ribljoj tržnici. Vjerojatno to ne smatrate poslom snova niti vidite kako bi se mogao učiniti zanimljivim. No nekima je to više nego uspjelo. U američkom gradu Seattleu postoji Pike Place Fish – svjetski poznata tržnica ribe. Od posla koji se ni uz najveću dobrohotnost ne bi mogao uvrstiti u popis onih iole zanimljivih tamošnji su prodavači napravili takvu atrakciju da deprimirani pripadnici, recimo, atraktivnih zanimanja odlaze onamo u svojoj pauzi za ručak zabaviti se i napuniti se energijom. Svaka je narudžba predstava: ribetine doslovno dolijeću iz hladnjaka – od jednog do drugog prodavača – svi su razvili vještinu njihova bacanja i hvatanja, čak jednom rukom. Dobro su uigran tim, zabavljaju se, prenose raspoloženje na kupce, uvlače ih u igru. Kupci se smiju, nudi im se da i sami okušaju sreću… (Dakako, odlaze s punim torbama ribe i opet se vraćaju!).

Četiri strategije
Pažljivim praćenjem svih zbivanja na ribljoj tržnici utvrđene su četiri temeljne strategije tzv. riblje filozofije koja se može primijeniti i na sve druge, neriblje, poslove. To su:
1. Odaberi svoj stav – Čak i kad ne možeš birati posao koji ćeš raditi, uvijek imaš mogućnost izabrati način kako ćeš poslu pristupiti i kako ćeš ga obavljati. Možeš na posao doći potišten i biti takav čitav dan; možeš doći ljut i iritirati sve oko sebe. A možeš doći i u dobru raspoloženju i dobro se provesti.
2. Igraj se – Igra vodi kreativnosti, stvara dobro raspoloženje i pozitivnu energiju. Igrati se ne znači obavljati posao neozbiljno! I prodaja ribâ je ozbiljan posao, posao koji se obavlja zbog zarade. Međutim, čovjek može biti vrlo ozbiljan u svom poslu i zabavljati se načinom kako ga obavlja. (dakle, ako se netko može zabavljati prodajući ribe, onda svatko može naći načina kako se zabaviti i kako stvoriti dobru energiju u svojem poslu!)
3. Uljepšaj im dan – Kupce na tržnici prodavači uključuju u igru, u svoje dobro raspoloženje. Tko su vaši kupci, klijenti, pacijenti, putnici? Kako ih možete uključiti u igru, uljepšati im dan?
4. Budi tu – Prodavači ribe posve su predani poslu; dok su u kontaktu s kupcem, za njih ne postoji ništa drugo i nitko drugi: ne telefoniraju, ne zure kroz prozor, ne pričaju usput s kolegom o jučerašnjoj nogometnoj utakmici ili o najboljem receptu za punjenu papriku. Oni koji su pažljivije čitali uvidjeli su da je ovdje ključna riječ izazov. Jedan od načina da budemo zadovoljniji svojim poslom je da ga učinimo izazovnijim. U svakom poslu postoje dijelovi koji se mogu učiniti brže, bolje i kreativnije.
Što možete naučiti od prodavača riba?

Majda Rijavec, Dubravka Miljković
autorice su psihologinje, profesorice na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

I odnošenje smeća može biti poziv

Psihologinje Amy Wrsesniewski i Jane Dutton u svojim su istraživanjima pokazale da ljudi mogu biti zadovoljni radeći vrlo ograničene i rutinske poslove. U jednom njihovom istraživanju ispitivani su ljudi koji održavaju javne prostore u bolnici. Dvije trećine je to smatralo običnim poslom, dok je jedna trećina o tome govorila kao o pozivu. Oni koji su svoj posao vidjeli kao poziv bili su spremniji raditi prekovremeno, rjeđe su izostajali s posla i bili su zadovoljniji svojim životom. Oni su više razgovarali s medicinskim sestrama, pacijentima i njihovim posjetiteljima i trudili su da se svi osjećaju bolje. Zbog toga su osjećali da njihov posao ima smisla. Oni nisu samo odnosili smeće i prljavo rublje, oni su pridonosili dobrobiti pacijenata i boljem funkcioniranju cijele bolnice.