Burzovni mešetari zarađuju više imaju li visok testosteron, vjerojatno zato što ih muški spolni hormon čini borbenijima i odvažnijima, otkrili su britanski istraživači sa Sveučilišta u Cambridgeu.

Pokus proveden na mešetarima u londonskom Cityju pokazao je da oni koji na posao dođu s povišenim testosteronom imaju iznadprosječno dobrih rezultata tog dana. S druge strane, stresni hormon kortizol navodi na oprez i kalkuliranje, otkrilo je isto istraživanje. “Ovim je prvi put dokazana veza između gospodarskih kretanja i ljudske fiziologije”, komentirao je ove nalaze bečki neuropsihijatar Daniel Sibierski. “Povišen testosteron pojačava natjecateljski duh u brokera, kao i kod sportaša, vojnika, zapravo svih ljudi neovisno o spolu. Kortizol pak izaziva strah te promiče oprez radi ograničavanja moguće štete.” U istraživanju, ekipa s Cambridgea mjerila je količinu testosterona i kortizola kod 17 trgovaca dionicama u 11 i u 16 sati, prije i nakon glavnine dnevnog trgovanja. Svaki je trgovac pritom bilježio svoje financijske rezultate toga dana, prilikom procjenjivanja rezultata u obzir su uzete i dnevne varijacije na tržištu. “Svi su brokeri bili naizgled smireni i sabrani, no iza hladne vanjštine njihove su žlijezde bile u plamenu”, rekao je dr. John Coates, voditelj istraživačke grupe.

Do zarade hormonima
“Iznadprosječno visok testosteron bio je u 90 posto slučajeva dobar pokazatelj uspjeha u dnevnom trgovanju dionica. S druge strane, oni koji su dane počinjali s sniženim testosteronom ili povišenim kortizolom poslovali su s većom dozom sumjičavosti”, dodaje dr. Coates, koji je i sam bio trgovac dionicama na Wall Streetu. Dakako, na hormonalne nivoe također su utjecala sama dnevna zbivanja. Nivoi testosterona rasli su i tijekom dana kao posljedica dobitaka, ali i gubitaka, jer oba ishoda pojačavaju želju za natjecanjem. Jedan od brokera, koji je šest dana zaredom bilježio uspjehe, doživio je u tom razdoblju rast testosterona od 74%. Ipak, činjenica je da su u prosjeku uspješniji bili oni koji su započinjali posao s već povišenim testosteronom. S druge strane, kortizol su “pumpali” neizvjesnost i prevrtljivi uvjeti tržišta. Kod nekih je brokera dnevni nivo kortizola rastao i petostruko, oduzimajući im sav optimizam. Coates upozorava mešetare da nikako ne bi trebali umjetno podizati testosteron u nadi da će poboljšati učinak na burzi. “Kad testosteron dosegne fiziološki limit, brokeri u njegovoj vlasti postaju nesposobni da se otrgnu žudnji za rizikom. Baš kao što visoki kortizol navodi trgovce da u potpunosti izbjegavaju rizik”, nastavlja dr. Coates. “Zastrašuje me pomisao na ljude koji si lijepe testosteronske flastere prije nego što idu na posao. Zapravo, mislimo da taj hormon navodi na nerazumnost, a ne na optimalno prihvaćanje rizika. Hoće li rizik dovesti do dobitka ili gubitka ovisi u velikoj mjeri o sreći, a pretjerano riskiranje može uzrokovati goleme gubitke, kao i kod patoloških kockara.”

Sudbina u žlijezdama
Koliko će naše žlijezde lučiti testosterona i kortizola uvelike je genetski određeno. Iz toga je moguće zaključiti da je svačija sklonost riskiranju i agresiji odnosno kalkuliranju i oprezu urođena. Još su prethodnih desetljeća istraživanja utvrdila povišene razine testosterona kod pojedinaca koji se žele nametnuti drugima, bilo nasiljem ili višim standardom. Nasilni kriminalci imaju u prosjeku više testosterona od ljudi koji se pridržavaju zakona. Razina “hormona straha” kortizola obrnuto je proporcionalna težnji za nasiljem i nadmetanjem. Već se u djetinjstvu opaža da su dječaci s manje kortizola neposlušniji, grublji i nasilniji, dok su oni s više tog hormona osjetljiviji, uviđavniji i skloniji poštovanju pravila. “Kombinacija visokog testosterona i niskog kortizola upravo je ubojita, radilo se o brokerima, odvjetnicima, političarima, sportašima ili … kriminalcima”, poručuje milanski psiholog Marco Guigliotta. “Izrazito povišen testosteron dovodi do gubitka opreza te do impulsivnih i agresivnih poteza. Dapače, može navesti i na činjenje kaznenih djela. S druge strane, manjak kortizola onesposobljuje mozak da prepozna i predvidi moguće opasnosti i negativne posljedice vlastitih postupaka, primjerice kaznu ili gubitak.” Tako je moguće, parafrazirajući stare teze astrologa, zaključiti da je razlika između žestokih boraca i proračunatih oklijevala na tržištu dionica uvelike zapisana u – žlijezdama.

Klima straha u brokerskim kućama

Maltretiranje, napastvovanje i zastrašivanje ružna je strana rada u financijskim institucijama, baš kao što dočarava holivudski hit o brokerima Vruća linija (Boiler Room) iz 2000. s Benom Affleckom i Vinom Dieselom. Staru pretpostavku da testosteronom nabijene prostorije burza i brokerskih kompanija imaju najviše stope raznovrsnog zlostavljanja na radnom mjestu potvrdilo je istraživanje BBC-a iz 2003. godine. Više od 300 radnika u londonskom Cityju iznijelo je svoja iskustva, a trećina ih je izjavila da je pretrpjela maltretiranje. Pola ih je ocijenilo svoju radnu okolinu kao neprijateljsku, nasilnu i stresnu, a 56% ih je svjedočilo zlostavljanju. Nasilno ponašanje uključuje verbalno maltretiranje, tjelesno nasilje, te šikaniranje na rasnoj i seksualnoj osnovi. S druge strane, zasebno je istraživanje pokazalo da trećina zaposlenih u financijskom sektoru ima toliko visoko mišljenje o sebi da vjeruje da im je samo nebo granica. Eto još jednog učinka testosterona na psihu: iluzija o vlastitoj veličini. Jedan je neimenovani židovski bankar ishodio izvansudsku nagodbu protiv brokera Tullet and Tokyo Liberty, gdje su ga šefovi tjerali da nosi nacističku uniformu za kaznu zbog kašnjenja. Bivši je viši direktor u američkoj brokerskoj kompaniji Cantor Fitzgerald, Steven Horkulak, dobio 980.000 dolara odštete od poslodavca u procesu u kojemu je razotkriveno rašireno zlostavljanje zaposlenika, opijanje i korištenje prostitutki. “Kakva god bila radna sredina, koliko god bio bogat i moćan rukovoditelj, kakve god bile nagrade, poslodavac ne može ići ispod određenih standarda”, glasilo je obrazloženje suda. Ipak, samo četvrtina žrtava nasilja prijavi slučaj tužiteljstvu, jer strahuje da će ostati obilježen kao “zviždač” ili kao problematičan radnik te da neće moći naći novi posao.