I to se dogodilo. U Americi, u kojoj je propitkivanje o nečijoj zaradi podjednako nepristojno i izaziva sličnu nervozu kao kad u nas nekoga pitate za podrijetlo njegovih satova, Kongresni komitet pozvao je prošloga tjedna na saslušanje vodeće menadžere pet najvećih američkih naftnih kompanija.

Šefovi Exxon Mobila, Royal Dutch Shella, BP-a, ConocoPhilipsa i Chevrona morali su odgovarati na vrlo nezgodna pitanja ne samo o vlastitim zaradama nego i o golemim profitima koje ostvaruju njihove kompanije zahvaljujući podivljalim cijenama sirove nafte, pa onda i benzina. Premda nije dalo odgovore, saslušanje je na svoj način bilo u dosluhu s neraspoloženjem javnosti prema naftašima, pa i sa sve glasnijim sumnjama da je jedini razlog za enormna povećanja cijena benzina i nafte zapravo ostvarivanje golemih dobiti. Kongresnik Emanuel Cleaver, demokrat iz Missourija koji je vodio saslušanje, “pržio” je naftaše tražeći od njih da opravdaju, primjerice, porezne olakšice koje su prošle godine dobili u visini od 18 milijardi dolara, dok su istodobno njihove kompanije ostvarile profit od 123 milijarde (u 2007. godini). Dopredsjednik Exxona Stephen Simon bio je pritisnut da opravda zbog čega je bivši čelnik kompanije Lee Raymond, odlazeći iz Exxona, dobio otpremninu od 400 milijuna dolara: “Što da ja u subotu kažem mojim biračima koji će možda ostati bez posla zato što spremnike svojih automobila više ne mogu napuniti preskupim gorivom? Dajte mi pomognite da im objasnim kako je u redu da vaš prethodnik uzme otpremninu od 400 milijuna dolara, dok se oni jedva bore da prežive, a kompanije poput vaše ostvaruju sve veće profite?” Simona, koji se pokušavao izvlačiti naglašavanjem kako je ta otpremnina “iza nas, stvar prošlosti”, ali kako je, premda je golema, ipak “opravdana”, Cleaver je prekinuo riječima: “To je samo retoričko pitanje: kamo je, zapravo, nestao stid?” Nitko od pozvanih šefova nije želio reći kolika su mu primanja, odnosno koliki mjesečni bonus dobiva zato što profit kompanije tako vrtoglavo raste. “Pa to je javni podatak”, kaže jedan od šefova naftne kompanije. “Dobro, da ja sada ovdje ne tražim po papirima, recite mi, koliki je vaš bonus? Milijun dolara, veći od milijun dolara”, pita Cleaver. “Da”. “Veći od dva milijuna?” “Da”. “Veći od tri milijuna? ”Da“. ”Veći od četiri milijuna dolara mjesečno?“ ”Ne sjećam se!“, odgovara naftaš. ”Dakle, zaključuje Cleaver, i ja bih volio da su mi zarada i bonus toliki da se ne mogu sjetiti koliki su… Osim pomanjkanja stida, temeljni grijeh saslušanih naftaša Cleaver je definirao kao gomilanje enormnih zarada na račun potrošača, pri čemu se gotovo ništa ne ulaže u obnovljive izvore energije. Sve to, zaključuje kongresnik Cleaver, pokazuje do koje nevjerojatne mjere naftna industrija nema osjećaja za probleme u kojima živi ostatak Amerike.