Utrka za zaradama velikih tvrtki je zaustavljena. Dovoljno je vidjeti podatak prema kojem je 45 najvećih industrijskih tvrtki koje se nalaze na burzi imalo rast od samo 2,6 posto u 2007. u odnosu na 2006. godinu, dok je porast prihoda u 2006. u odnosu na 2005. iznosio čak 20,9 posto. Nijedna tvrtka, osim ENEL-a (zbog kupnje drugih tvrtki i širenja u svijetu), nije povećala svoje zaduženje. Čini se da je jurnjava prema dobiti prepustila mjesto oprezu i prije svega manjem zaduživanju, te kako ni 2008. godina u tome smislu neće donijeti velike promjene. No menadžeri nisu štedjeli na svojim plaćama, pa je predsjednik Alitalije, kompanije koju možemo svrstati među najlošije u Italiji, imao gotovo tri milijuna eura godišnje plaće. Dok se talijansku zrakoplovnu kompaniju može svrstati u naj-out tvrtke, zasigurno se Fiat može svrstati u naj-in tvrtke.

Željezničar u zrakoplovu
Pogledajmo poslovanja nekih tvrtki koje propadaju, koje se može svrstati među one “out”, dakako, prema našem izboru. Upravni odbor Alitalije je usvojio obračun u prva tri mjeseca ove godine prema kojem je promet iznosio 954 milijuna eura, što je manje za 43 milijuna eura (minus 4,3 posto) u odnosu na prvo tromjesečje prošle godine, a to znači da gubitak iznosi 215 milijuna eura, i to ne računajući poreze koje još treba platiti. Kompanija, koja godišnje preveze 24 milijuna putnika, stvara gubitke. Prošle je godine Alitalija imala 186 zrakoplova, koji su dosta stari, a u ovoj će imati 149 zrakoplova. Ima ukupno 18.500 zaposlenih od kojih čak 7500 onih na zemlji. Prema posljednjim podacima, Alitalija svakodnevno proizvodi više ne jedan, nego čak tri milijuna eura gubitaka. Donedavni, kako kaću Talijani, delegirani upravitelj i predsjednik kompanije, Giancarlo Cimoli, imao je godišnju plaću od 2,8 milijuna eura. Bio je pozvan ozdraviti Alitaliju, a u čemu nije uspio. Prešao je s Državnih željeznica u zrakoplovnu kompaniju, a na odlasku iz željeznica dobio je otpremninu od 6,7 milijuna eura. Njegova plaća u Alitaliji, koja je propadala, porasla je za 23 posto, odnosno sa 2,3 milijuna u 2004. na 2,8 milijuna eura u 2006. godini, a što je iznos plaća 210 zaposlenih u Alitaliji. Prehramene tvrtke Parmalat i Cirio također su “out”, ali zbog raznih malverzacija, a protiv čelnih ljudi su pokrenuti sudski procesi. Parmalat je 2007. godinu prvi put završio u pozitivi nakon bankrotstva s vlasnikom Calistom Tanzijem, koji bi mogao biti osuđen na više godina zatvora. Prihod je iznosio 3,8 milijardi eura s neto dobiti od 192 milijuna eura, ali nad tvrtkoma je još Damaklov mač gubitaka iz prijašnjih godina.

O Parmalatu se dosta pisalo, ali postoje i druge tvrtke koje se mogu svrstati u rubriku “out”, a o kojima se u široj javnosti zna manje. Trtka za mrežnu ili nepokretnu telefoniju, Eutelia, zaključila je prvo tromjesečje ove godine s negativnim rezultatima. Vrijednost proizvodnje je povećana sa 90,5 na 119,9 milijuna eura, ali je u prva tri mjeseca ove godine u odnosu na isto razdoblje 2007. ostvaren gobitak od 15,4 milijuna eura. Ukupni je tvrtka u minusu za 63,6 milijuna eura. Tvrtka Bulgari, utemeljena u 19. stoljeću u Rimu i glasovita u svijetu po svojem nakitu, zaključila je prvo tromjesečje 2008. sa smanjenjem dobiti od 4,6 posto i zaduženje je povećano sa 140,9 milijuna eura, koliko je iznosilo 31. prosinca 2007., na 184,8 milijuna eura 31. ožujka 2008. Predstavnici tvrtke su kazali kako su rezultati očekivani. No ima tvrtki koje su donedavno stvarno imale zlatne poslove, one su koje su se bavile kupoprodajom nekretnina, a sada su počele s gubicima. Tvrtka Italmobiliare je prvo tromjesečje 2008. zaključila s gubitkom od 19,2 milijuna eura, a u istom razdoblju 2007. godine imala je čistu dobit od 34,4 milijuna eura. Prihod u tri mjeseca je iznosio 1,386 milijarde eura (što, dakle, nije bilo dovoljno za čistu zaradu), dok je u istom razdoblju prošle dodine iznosio 1,452 milijarde eura. Čisto financijsko zaduženje tvrtke je poraslo na 2,088 milijardi eura u odnosu na 2,149 milijardi koliko je iznosilo na koncu 2007. Od tvrtki koje su stvarno “in” zasigurno je na prvom mjestu Fiat, koji je prije nekoliko godina bio gotovo pred zatvaranjem, a sada posluje s dobiti. Govorimo dakako o automobilskom sektoru, jer FIAT su i vlakovi i traktori (gotovo ima monopol u poljodjelskim strojevima na američkom tržištu), kao i druga djelatnost. Prihod u 2007. je porastao za 12,9 posto i iznosio je 58, 5 milijardi eura, a prognoze su da će na koncu ove godine iznositi 60 milijardi eura.

Prednjače bankari
Gotovo je razumljivo što su glavni menadžeri Fiata imali lijepe godišnje prihode. Predsjednik uprave cijelog Fiata Luca Cordero di Montezemolo, koji je ujedno i predsjednik Ferrarija kojeg je uskrsnuo poslije godina zastoja time što je doveo Schumachera i Toda, godišnje dobije sedam milijuna eura, a spasitelj Fiatove autoproizvodnje Sergio Marchionne ima plaću od 6,99 milijuna eura. Dakako, među tvrtkama “in” su banke, koje melju profite, a Alessandro Profumo, na primjer, prvi čovjek banke Unicredit dobije 9,4 milijuna eura. U Italiji bankari i šefovi telefonskih kompanija, dakle onih s popisa “in”, imaju veće prihode od čelnika industrijskih tvrtki. Marco Tronchetti Provera, donedavni šef talijanskog Telecoma, imao je osam milijuna eura plaće, ali sadašnji šef Telecoma Riccardo Ruggiero ima 17,3 milijuna eura godišnju plaću, a Carlo Buora 11,9 milijuna eura. A naftaš i brodovlasnik, uz to što je vlasnikom nogometnog kluba Inter, Massimo Moratti, ima plaću od “samo” 2,62 milijuna eura. Prvih 50 menadžera su u prošloj godini dobili ukupnu plaću od 300 milijuna eura.

Cementarima manja dobit zbog slabije gradnje

Italcementi, velika tvrtka za proizvodnju cementa, u pozitivi je, ali joj je prihod smanjen. U prva tri mjeseca ove godine prihod je iznosio 1,3 milijarde eura, što je za 4,5 posto manje nego u prvom tromjesečju prošle godine. Neto dobit je 81,3 milijuna eura, a što je za 12,4 posto manje nego prošle godine. Na rezultat poslovanja tvrtke Italcementi sigurno je utjecalo tržište koje stagnira budući da nema velikih gradnji, odnosno ulaganja o nove infrastrukturne projekte.