Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Hrvat Robert Krznarić jedan od 40-ak ratnih pilota Gripena

Autor: Saša Vejnović
21. ožujak 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Poslovni dnevnik posjetio je bazu švedskog zrakoplovstva i upoznao Gripene koji bi se uskoro mogli naći u hrvatskim zračnim snagama

Ronneby je mjestašce na jugu Švedske. Ni po čemu ono ne bi bilo važno da tamo nije smještena jedna od četiri velike baze švedskog ratnog zrakoplovstva, znana pod nazivom Blekinge Air Force Wing ili jednostavnije, F17. Zapravo, sam gradić i postoji na tom mjestu upravo zbog baze pa se zapravo nitko ne tuži na buku nadzvučnih aviona koji ga nerijetko prelijeću.Zvijezde baze su piloti borbenih aviona JAS-39 Gripen, a među njima je i Robert Krznarić, tridesetpetogodšnji rođeni Šveđanin čiji je otac Hrvat iz malog mjesta u Lici. Krznarić je jedan od četrdesetak pilota Gripena koji su u toj bazi podijeljeni u dvije eskadrile. Glavna razlika među njima je u tome što prva eskadrila, ako zatreba, sudjeluje i u operacijama izvan zemlje. Upravo bi iduće godine dio njenih pripadnika trebao nadlijetati Afganistan, doduše, njegov mirniji sjeverni dio. Iako Švedska nije članica NATO-a, švedski vojnici već godinama sudjeluju u operaciji ISAF, upravo kao i hrvatski, no Šveđani su dosad imali već nekoliko poginulih. Ipak, stradavanja vojnika nisu izazvala žešće reakcije u javnosti koja je samo željela znati jesu li predstavnici švedske vojske učinili sve da njihovi vojnici budu maksimalno zaštićeni. Kada su se uvjerili da je tome bilo tako, sve polemike su prestale. Krznarić, pak, na papiru pripada drugoj eskadrili, no leti zapravo u obje. Mladić vedra duha, susretljiv i nimalo umišljen bio je domaćin nekolicini hrvatskih novinara koji su prošlog tjedna posjetili bazu. “Možda ne govorim dobro hrvatski, ali trudim se. Sa svojom dvogodišnjom kćerkom govorim samo hrvatski, što mi je vrlo važno. Htio bih da ga ona nauči, barem od mene”, kaže Krznarić koji zapravo hrvatski jezik govori vrlo dobro. Kao pripadnik švedskih zračnih snaga leti već desetak godina, a sada je pilot Gripena, njihova elitnog borbenog zrakoplova. Kako je za taj zrakoplov kojeg proizvodi švedski Saab zainteresirana i Hrvatska, zanimale su nas njegove prednosti i nedostaci iz prve ruke. No Krznarić o tome nerado govori. “Kada bih vam rekao koje su slabe strane mog aviona, to bi moji protivnici mogli iskoristiti. Isto bi bilo kada bih vam rekao koje su mu prednosti, oni bi tada znali na što treba pripaziti kada se sukobljavamo na vježbama”, kaže Krznarić.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ipak, u razgovoru s pilotima može se čuti kako su Gripenove prednosti u tome što je lagan i okretan, što ne troši mnogo goriva, a njegovi piloti upravo na tim prednostima temelje svoju taktiku u srazu s većim avionima. Krznarić je strpljivo objašnjavao novinarima i dijelove aviona, svu silu gumbića, sklopki i mjerača koji se nalaze oko pilota u zrakoplovu. “Možda vam se čini da tih gumbića ima mnogo, ali sve je zapravo vrlo jednostavno. Evo, ovdje se pali, treba pomaknuti svega tri sklopke”, pokazuje Krznarić, no ipak ne podcjenjuje svu složenost pilotiranja ovakvim zrakoplovom. Kada se sjedi na mjestu pilota, s desne strane su cijeli nizovi gumba, ispred pilota je mali zaslon na kojem očitava podatke o letu, ispred njega je palica kojom upravlja zrakoplovom (danas je to sličnije kakvom joysticku kojim se upravlja uz zgloba). Između nogu je konop za samoizbacivanje pilota, a s lijeve strane je ručica gasa i ponovno sva sila gumbića i sklopki. Da bi se svim tim moglo brzo služiti pri brzinama većim od zvuka, logično je da je vrlo važno da je dobro utreniran. “Ako odem na duži godišnji ili ako iz nekog drugog razloga duže ne letim, obvezno prije nego što sjednem u avion odem barem jednom na simulator kako bih probudio uspavane reflekse”, kaže Krznarić. Sastavni dio opreme pilota Gripena je i anti-G odijelo koje je danas daleko jednostavnije od nekadašnjih. Danas se anti-G hlače i prsluk nose preko pilotskog kombinezona, što im omogućuje da se daleko brže i lakše pripreme za let. Prije godinu dana jedan se pilot upravo iz baze F17 iznenada katapultirao, a njegov Gripen se srušio u more. Razlog je bio u preosjetljivoj ručici za samoizbacivanje koju je aktiviralo upravo pilotovo anti-G odijelo. Danas je mehanizam za samoizbacivanje prepravljen tako da je otporniji na “slučajne” dodire nesmotrenih pilota. Slučajno ili ne, pilot je premješten u drugu bazu na sjeveru zemlje.

Ronneby je mjestašce na jugu Švedske. Ni po čemu ono ne bi bilo važno da tamo nije smještena jedna od četiri velike baze švedskog ratnog zrakoplovstva, znana pod nazivom Blekinge Air Force Wing ili jednostavnije, F17. Zapravo, sam gradić i postoji na tom mjestu upravo zbog baze pa se zapravo nitko ne tuži na buku nadzvučnih aviona koji ga nerijetko prelijeću.Zvijezde baze su piloti borbenih aviona JAS-39 Gripen, a među njima je i Robert Krznarić, tridesetpetogodšnji rođeni Šveđanin čiji je otac Hrvat iz malog mjesta u Lici. Krznarić je jedan od četrdesetak pilota Gripena koji su u toj bazi podijeljeni u dvije eskadrile. Glavna razlika među njima je u tome što prva eskadrila, ako zatreba, sudjeluje i u operacijama izvan zemlje. Upravo bi iduće godine dio njenih pripadnika trebao nadlijetati Afganistan, doduše, njegov mirniji sjeverni dio. Iako Švedska nije članica NATO-a, švedski vojnici već godinama sudjeluju u operaciji ISAF, upravo kao i hrvatski, no Šveđani su dosad imali već nekoliko poginulih. Ipak, stradavanja vojnika nisu izazvala žešće reakcije u javnosti koja je samo željela znati jesu li predstavnici švedske vojske učinili sve da njihovi vojnici budu maksimalno zaštićeni. Kada su se uvjerili da je tome bilo tako, sve polemike su prestale. Krznarić, pak, na papiru pripada drugoj eskadrili, no leti zapravo u obje. Mladić vedra duha, susretljiv i nimalo umišljen bio je domaćin nekolicini hrvatskih novinara koji su prošlog tjedna posjetili bazu. “Možda ne govorim dobro hrvatski, ali trudim se. Sa svojom dvogodišnjom kćerkom govorim samo hrvatski, što mi je vrlo važno. Htio bih da ga ona nauči, barem od mene”, kaže Krznarić koji zapravo hrvatski jezik govori vrlo dobro. Kao pripadnik švedskih zračnih snaga leti već desetak godina, a sada je pilot Gripena, njihova elitnog borbenog zrakoplova. Kako je za taj zrakoplov kojeg proizvodi švedski Saab zainteresirana i Hrvatska, zanimale su nas njegove prednosti i nedostaci iz prve ruke. No Krznarić o tome nerado govori. “Kada bih vam rekao koje su slabe strane mog aviona, to bi moji protivnici mogli iskoristiti. Isto bi bilo kada bih vam rekao koje su mu prednosti, oni bi tada znali na što treba pripaziti kada se sukobljavamo na vježbama”, kaže Krznarić.

Ipak, u razgovoru s pilotima može se čuti kako su Gripenove prednosti u tome što je lagan i okretan, što ne troši mnogo goriva, a njegovi piloti upravo na tim prednostima temelje svoju taktiku u srazu s većim avionima. Krznarić je strpljivo objašnjavao novinarima i dijelove aviona, svu silu gumbića, sklopki i mjerača koji se nalaze oko pilota u zrakoplovu. “Možda vam se čini da tih gumbića ima mnogo, ali sve je zapravo vrlo jednostavno. Evo, ovdje se pali, treba pomaknuti svega tri sklopke”, pokazuje Krznarić, no ipak ne podcjenjuje svu složenost pilotiranja ovakvim zrakoplovom. Kada se sjedi na mjestu pilota, s desne strane su cijeli nizovi gumba, ispred pilota je mali zaslon na kojem očitava podatke o letu, ispred njega je palica kojom upravlja zrakoplovom (danas je to sličnije kakvom joysticku kojim se upravlja uz zgloba). Između nogu je konop za samoizbacivanje pilota, a s lijeve strane je ručica gasa i ponovno sva sila gumbića i sklopki. Da bi se svim tim moglo brzo služiti pri brzinama većim od zvuka, logično je da je vrlo važno da je dobro utreniran. “Ako odem na duži godišnji ili ako iz nekog drugog razloga duže ne letim, obvezno prije nego što sjednem u avion odem barem jednom na simulator kako bih probudio uspavane reflekse”, kaže Krznarić. Sastavni dio opreme pilota Gripena je i anti-G odijelo koje je danas daleko jednostavnije od nekadašnjih. Danas se anti-G hlače i prsluk nose preko pilotskog kombinezona, što im omogućuje da se daleko brže i lakše pripreme za let. Prije godinu dana jedan se pilot upravo iz baze F17 iznenada katapultirao, a njegov Gripen se srušio u more. Razlog je bio u preosjetljivoj ručici za samoizbacivanje koju je aktiviralo upravo pilotovo anti-G odijelo. Danas je mehanizam za samoizbacivanje prepravljen tako da je otporniji na “slučajne” dodire nesmotrenih pilota. Slučajno ili ne, pilot je premješten u drugu bazu na sjeveru zemlje.

Piloti smiju piti, ali ne smiju pušiti

Zanimljivo je da švedskim pilotima alkohol nije zabranjen. Ne samo da nije zabranjen, već u njihovoj menzi bez problema mogu popiti pivo uz ručak. Doduše, riječ je o pivu koje ima mali postotak alkohola (2,1 posto), a istina je i da se tek rijetki tako okrepljuju. Kako je Švedska jedna od zemalja koja je pušačima objavila rat, piloti slijede trend svojih sunarodnjaka pa vrlo mali broj njih uopće puši. No zato su daleko češće robovi jedne druge, jednako loše, ovisnosti – duhana za žvakanje. Zapravo, taj se duhan ne žvače, već se male kuglice stavljaju između usnice i zubnog mesa, a kod Šveđana je taj oblik opuštanja vrlo popularan i oni koji su pokušali prestati tvrde da je daleko teže raskrstiti s tim nego s pušenjem.

Piloti jedu bolje od nobelovaca

U časničkoj menzi baze F17 malo što podsjeća na vojsku, kako je to inače u Hrvatskoj. Na jelovniku su tri jela: piletina u curry umaku, tjestenina sa špekom i gljivama te tradicionalne mesne okruglice s krumpirima. Po ukusu zapravo daleko bolje od, primjerice, onoga što su prošlogodišnji dobitnici Nobelove nagrade jeli nakon dodjele, a koju u restoranu ispod gradske vijećnice u Stockholmu u kojoj se inače održavaju svečane večere za novopečene nobelovce, nude tijekom cijele godine kao posebnu ponudu. Glavna razlika između kuhanja za nobelovce i pilote je u tome što nobelovcima jelo valjda priprema nekakav umjetnik koji striktno pazi na estetiku, ali s očitim nedostatkom osjeta okusa. Za razliku od njih, kuhari u vojnoj bazi pripremaju vrlo ukusnu hranu kojom bi se zacijelo više oduševili i sami nobelovci.

Autor: Saša Vejnović
21. ožujak 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close