Nema nikakve tržišne ni financijske logike da TDR potiče šverc cigareta iz drugih država regije u Hrvatsku jer mu se to, s obzirom na razliku u cijeni koja mu ostaje nakon skidanja poreznih nameta, jednostavno ne isplati”, odgovor je Davora Tomaškovića, glavnog izvršnog direktora na pitanje kako komentira kontinuirane prozivke kako je upravo TDR centar iz kojeg se koordinira šverc cigareta u regiji.

Rušenje ugleda
Nije bilo teško pretpostaviti da je višetjedna kampanja usmjerena na rušenje ugleda TDR-a dobrim dijelom razlog zbog kojeg se čelništvo tvrtke odlučilo na javnu prezentaciju prošlogodišnjih (dobrih) poslovnih rezultata duhanske divizije, čak i prije nego što ih je službeno verificirao revizor. Nije ni isključeno da kampanju potiču konkurenti kojima hrvatska tvrtka uzima tržišne udjele, osobito na najisplativijem tržištu regije – srpskom. TDR se, naime, u Srbiji probio na treće mjesto prema tržišnom udjelu, iza Philip Morrisa i BAT-a, a ispred Japan Tobaccoa, pri čemu je prošle godine, dok je još na snazi bio neravnopravan akcizni tretman, ostvario porast prodaje od devet posto. Ove godine, kad je u susjednoj zemlji konačno izjednačen porezni status domaćih i stranih proizvođača, TDR u Srbiji očekuje još agresivniji rast jer mu eliminacija gubitaka po osnovi poreza – godišnje otprilike 12 milijuna eura – omogućuje ulazak u niže troškovne segmente čije im je pokrivanje dosad bilo neisplativo. Iz toga računa na dodatni porast prodaje na tržištu na kojem se godišnje puši više od 20 milijardi cigareta. Uz Srbiju, TDR kani pojačati prodaju na svim tržištima na kojima sad posluje, neka tržišta poput talijanskog i tržišta Bliskog istoka proširiti, primjerice u Dubaiju će se otvoriti ured, a namjerava i agresivnije krenuti na tržišta zapadnih zemalja, primjerice poput njemačkog.

Domaći brendovi
Planove rasta TDR zasniva isključivo na prodaji svojih brendova. Tomašković je jasno istaknuo kako kompaniju ne zanimaju akvizicije ni zbog toga što je s novom tvornicom tehnički, tehnološki i kapacitetima potpuno osposobljen za pokrivanje potreba na svim tržištima, a ni kupnjom tržišnih udjela jer smatra da je snaga TDR-ovih brendova dovoljno velika da s njima ulaze na nova tržišta. U svakom slučaju, čelništvo rovinjske tvrtke imalo se čime pohvaliti – rast plasmana vlastitih brendova u potpunosti je nadoknadio svojedobni (2005.) gubitak licencne proizvodnje Marlbora. Protekle je godine prosječni rast cijele divizije bio 6,1 posto, a u 2007. prihodi su preskočili dvije milijarde kuna što predstavlja 10-postotni rast u odnosu na godinu prije. Neto dobit rasla je 3,8 posto i dosegla je iznos od 523 milijuna kuna. Proizvodnja cigareta donijela je 1,7 milijardi kuna prihoda i u posljednje dvije godine prosječno je rasla 3,4 posto, dok ostatak otpada na ostale tri tvrtke koje posluju u sklopu duhanske divizije – nova tvrtka za distribuciju Adista, Istragrafika i Hrvatski duhani. Od toga je više od 50 posto ostvareno u izvozu, pri čemu je 80 posto prihoda ostvareno od četiri glavna brenda – Ronhila, Walter Wolfa, Yorka i Filer 160. S preseljenjem proizvodnje u novu tvornicu produktivnost je 47 tona cigareta po zaposleniku. “Ne očekujemo da će zabrana pušenja na javnim mjestima imati utjecaja na naše poslovanje jer imamo ambiciozne planove za širenje izvan Hrvatske, ali će s približavanjem Hrvatske EU sigurno rasti porezno opterećenje proizvoda”, naglasio je Tomašković. A na pitanje ima li kandidata za kupnju TDR-a, Tomašković je, uobičajeno, odgovorio kako je to pitanje za vlasnike, a ne za menadžment, ali da koliko on ima saznanja, zasad se o prodaji ne razmišlja.

‘Private label’ cigarete

Iako je cigaretni biznis izrazito brendiran, jedna od TDR-ovih poslovnih projekcija je i ulazak u proizvodnju private label cigareta na tržištima koja imaju takvu praksu. Jedno od njih je, primjerice, njemačko tržište, a prema Tomaškovićevim riječima TDR-u to omogućavaju upravo veliki proizvodni kapaciteti.