Iako je cijena potrepština na tržnicama u zadnje vrijeme porasla u čitavoj Hrvatskoj, poseban je problem Vukovar, koji osim što ga karakterizira, iz dobro poznatih razloga, loša gospodarska situacija njegovih stanovnika, pažnju privlači i visokom cijenom hrane. Prema istraživanju koje su proveli lokalni mediji na samoj tržnici, prodavači uglavnom južno voće nabavljaju iz Osijeka, s veleprodaje, a sezonsko voće i povrće iz okolnih sela. Prema tom istraživanju, Jabuke se kupuju od domaćih uzgajivača iz Opatovca, krumpir iz Orolika, a luk je iz Nijemaca. Voće i povrće domaćih proizvođača stiže im svaki dan. S lokalnim je proizvođačima napravljen ugovor po kojem nabavna cijena ostaje ista cijele sezone tako da se ni prodajna cijena ne mijenja sve do isteka zaliha. Zbog toga ova poskupljenja još uvijek ne utječu na njihove kupce, objasnili su anketirani prodavači. Nabavna cijena južnog voća i povrća u veleprodaji je pak prilično poskupjela, od osam do 15 posto, požalili su se prodavači i dodali da se ni ta poskupljenja još uvijek ne odražavaju na cijene jer da su smanjili svoju maržu. Opći je zaključak prodavača da nema puno kupaca jer narod nema novca pa ako još i oni povise cijene, nitko im neće ništa kupiti. Za primjer navode šampinjone koji već pet godina imaju istu nabavnu i prodajnu cijenu, ali svejedno ne prolaze, prodaja stoji. Izdvojaju jedino limun čija je prodajna cijena u listopadu protekle godine iznosila 12 kuna, sada ga nabavljaju po cijeni od 15 kuna pa ga moraju prodavati po 16 kuna za kilograma, a to je velika razlika. Prodavači se pravdaju da nisu svi proizvodi na njihovoj tržnici skuplji negoli na zagrebačkim, osječkim ili vinkovačkim tržnicama, ističući kako sezonski proizvodi koje kupuju od lokalnih proizvođača imaju nižu cijenu od istih proizvoda na drugim tržnicama. Primjerice, domaće jabuke prodaju se po šest kuna i ta je cijena tijekom sezone ista, a problem su visoke cijene uvoznog voća i povrća.

Glavni problem visokim cijenama južnog voća i uvoznoga povrća na vukovarskoj su tržnici jer su oni “treća ruka” od Zagreba. Dok svatko naplati svoju maržu i troškove prijevoza od Zagreba preko Osijeka do Vukovara, roba veoma poskupi, a sami prodavači na to ne mogu utjecati. Isto tako, kažu vukovarci, nitko ne može poreći da njihova paprika, šljive, jabuke, lubenice, kupus, rajčice, krastavci imaju najnižu cijenu i da svi nakupci dolaze k njima kako bi te iste proizvode, po znatno skupljoj cijeni, prodavali na tržnicama Zagreba, Rijeke, Splita i ostalih hrvatskih gradova. U Vukovaru su uvjerenja da je u Zagrebu veći asortiman robe, ali su cijene iste kao i u Osijeku, međutim, nabavna je cijena jako povećana, a marže su vrlo niske te se cijene mijenjaju gotovo svakoga dana. Proizvodi kupljeni do prosinca prošle godine jeftiniji su, a sve što se sada kupuje, skuplje je. Cijena kupusa je u prosincu u maloprodaji iznosila četiri kune, a sada čak osam, dok je zelena salata s 10 do 12 kuna porasla na 20. Problem svih trgovaca i visokih cijena na tržnici prodavači vide, između ostalog, i u nedostatku adekvatnih skladišta za sezonsko voće i povrće pa ono zimi ima jako visoku cijenu. Nabavna cijena grožđa zbog toga sada iznosi 40 kuna, prodajna čak 50, a ljeti je između 6 i 10 kuna. Znatno manji broj kupaca posjećuje tržnice i zbog otvaranja velikih trgovačkih lanaca koji svojim potrošačima nude velika parkirališta te plaćanje karticama i s odgodom, a u tom problemu vukovarska tržnica nije usamljena.