Vjerovalo se da poslije odvođenja predsjednika NK “Vojvodina” Ratka Butorovića, zvanog Bata Kankan, u pritvor, u odmatanju kriminalnog klupka u srbijanskom nogometu više ništa ne može predstavljati iznenađenje. Ipak, uhićenje Dragana Džajića i drugova predstavljalo je pravi šok čak i za dobre poznavatelje prilika u najpopularnijem sportu. Ne samo zato što se smatralo da Džajić nije čovjek sumnjivog pedigrea, već i zato što je riječ o jednoj od najvećih legendi jugoslavenskog i srbijanskog nogometa. Uglavnom, srbijanski tisak i televizija zatrpani su fotografijama privođenja. Na njima Džajić izgleda nekako smušeno i zatečeno, što je pokrenulo zapanjenu javnost da postavi bolećivo pitanje – “Što su to uradili”? Netko je našao lucidan i duhovit odgovor: “Ono što rade već 40 godina”! Legendarnom lijevom krilu “Crvene Zvezde” i jugoslavenske reprezentacije stavlja se na dušu da je zajedno s nekadašnjim djelatnicima najtrofejnijeg srbijanskog nogometnog kluba Vladimirom Cvetkovićem i Milošem Marinkovićem, utajio oko pet milijuna eura. Riječ je o novcu koji je ostvaren prodajom napadača Gorana Drulića španjolskoj Zaragozi u srpnju 2001. godine. Od ugovorenih 27 milijuna njemačkih maraka, Crvenoj Zvezdi trebalo je pripasti devet, a samom Druliću 18 milijuna. Kako mu je isplaćeno samo šest milijuna, Drulić je godinama pokušavao da dokaže da je prevaren, nedavno je tužio Crvenu Zvezdu, a u prosincu je policiji dao i iskaz o tome. Mada je cijela priča još uvijek u zoni nezvaničnog, jer policija nije izašla s konkretnijim nalazima, bit svega je u tome da je tadašnji generalni tajnik Miloš Marinković, uz suglasnost tadašnjeg generalnog direktora Komercijalne banke Ljubomira Mihajlovića, zvanog Ljuba Šiptar, otvorio na Drulićevo ime devizni račun u toj banci. Na taj račun je stizao novac i s tog računa je netko podizao novce ravne fantomskoj razlici od 12 milijuna maraka. I sve bi bilo u redu da se nije pokazalo da je Drulićev potpis krivotvoren. Nekakva šeprtlja nogometaša je potpisala ćirilicom, zaboravljajući da se dečko uvijek i isključivo potpisuje latinicom.

Zamjena latinice ćirilicom mogla bi skupo koštati čuveno lijevo krilo. Ne samo zbog toga što pet milijuna eura, koje spominju organi gonjenja, nisu mali novci, već još više zato što ova afera dovodi u pitanje Džajićevu aureolu najveće zvijezde u povijesti srbijanskog nogometa. Čak i ako pokaže da njegove krivice nema ili da je minimalna, mrlja će ostati duboka i teško izbrisiva. Iako je Crvena Zvezda možda imala i boljih nogometaša od njega – Dragan Stojković Piksi i Dejan Savićević su ostvarili i veće domete u karijeri – klub je uporno gradio Džajićevu sliku najveće klupske zvijezde. Tome je pomagala njegova povučenost i skromnost. Neke stranice njegove životne priče pokazuju da je u sportskom biznizu bio možda i uspješniji nego na nogometnom igralištu. Smatraju ga tvorcem najbolje momčadi Zvezde, one koja se 1991. godine u Bariju okitila titulom prvaka Europe. Tada je sazrijevala zlatna čileanska generacija, pa se Džajićev uspjeh, uglavnom, sveo na to da je u klub uspio dovesti neke od njenih perjanica (Savičević, Prosinečki, Pančev) i, uz nesebičnu pomoć policije, rumunjskog reprezentativca Miodraga Belodedića. Kad su, poslije Barija, europski klubovi pokupovali cijelu prvu momčad, najavljivao je da će ubrzo stvoriti novog šampiona. Međutim, onakve financijske moći više nije bilo, a nekadašnji europski šampion vodio je teške i uzbudljive mečeve s predstavnicima Estonije, Moldavije i Cipra, ne uspijevajući nijednom ući u završnicu Lige prvaka. Jedino je nejasno kome je i zašto bilo potrebno spektakularno uhićenje. Odvjetnik Svetozar Vujačić, koji u ovoj aferi brani Džajića, s pravom kaže da je sve urađeno na sramotan način. On dodaje da je sve moglo je proći bez lisičina, kamera i fotoaparata, jer bi se bivši nogometaš uredno javio na policijski poziv. Zaključuje da je po srijedi želja nalogodavca za osobnom promocijom. Ako se ima u vidu tko u Vladi Srbije kontrolira resor unutrašnjih djela i ako se zna da su poslije Tadićeve predsjedničke pobjede nečije političke pozicije dramatično uzdrmane, onda ni odvjetnikove opservacije ne treba tek tako odbacivati.