U razdoblju fokusa opće domaće javnosti na aktivnosti Zagrebačke burze, ali i na događanja na tržištu kapitala rasprava o prednostima i manama financiranja putem izlistavanja na burzi posve je legitimna. No uvijek su kompanije te koje moraju odlučiti je li izlistavanje za njih najbolji način da dođu do svježeg kapitala i je li im to najisplativiji način. Upravo je to i bila okosnica izlaganja i rasprave koja se razvila na jučerašnjem skupu pod nazivom “Brzorastuće tvrtke – kako financirati daljnji rast” što ga je organizirala revizorsko konzultantska kuća Deloitte u pokušaju da domaćoj publici prezentira različite načine financiranja putem zaduživanja, inicijalne ponude dionica, izdavanja obveznica itd.

Faze razvoja tvrtke
Koliko god da je poželjan, brzi rast tvrtke mora biti i kontroliran, i to tako da se ne ugrozi stabilnost i uravnotežen razvoj kompanije. U tom je smislu pažljivo odabrana strategija financiranja jedan od presudnih faktora održavanja brzorastuće kompanije. Kako je istaknuo dr. Žarko Primorac, regionalni direktor konzultanske kuče Deloitte, svaka faza razvoja tvrtke zahtjeva svoje izvore financiranja. “U trenutku kad tvrtka dođe do faze ubrzanja rasta (rast prodaje, novih proizvodi i tržišta, slobodan cash flow) glavni izvori financiranja postaju joj banke, međunarodne financijske institucije ili strateški partneri, a na koncu i burza. To je faza kad se najpažljivije promišlja o modelu koji će se izabrati za financiranje u budućnosti. Atlantic grupa dobar je primjer financiranja razvoja tvrtke iz različitih izvora u različitim fazama razvoja, od obitelji u početku rada, preko komercijalnih zapisa i prodaje udjela strateškom partneru do izlaska na burzu u trenutku postizanja ubrzanog rasta”, istaknuo je Žarko Primorac. Izlazak na burzu kao jedan od modela financiranja ima svoje prednosti i ograničenja, pogotovo zato što nema egzaktnih mjerila za utvrđivanje spremnosti poduzeća za izlazak na tržište. “Bitno je temeljito procijeniti može li izlazak na burzu generirati stabilan rast. Pritom treba voditi računa o prednostima uvrštenja – povećanju kapitala i jačanju financijskih pozicija, porastu vrijednosti i jačanju kredibiliteta na tržištu, ali i o manama – tvrtke moraju biti svjesne da se suočavaju s diktatom otvorenosti prema tržištu, pritiskom dioničara da ostvaruje visoke zarade, a vlasnici trebaju znati da im se time smanjuje stupanj kontrole itd.”, zaključio je Primorac. “U traženju alternativnih načina financiranja razlog za izlazak na burzu može biti prodaja društva, kao što je to bio slučaj s Veterinom, izlazak jednog od vlasnika iz vlasničke strukture, što je najčešći razlog na ‘starim’ (razvijenim) burzama, te pritisak zakonske regulative kao što je, primjerice, bilo izlistavanje javnih dioničkih društava prije nekoliko godina”, nadovezao se na temu Roberto Motušić, predsjednik Uprave Zagrebačke burze.

Dobri i loši
IPO-i “Naravno da su burzi draže one tvrtke koje same žele izaći na tržište jer to znači da su spremne poštivati standarde koje nameće Službeno tržište i koje traže investitori. Zbog toga prvu kotaciju valja istaknuti kao posebnu”, dodao je prvi čovjek domaće burze. Govoreći o inicijalnim javnim ponudama dionica, ili poznatijim kao IPO-ima, Roberto Motušić je naglasio kako je jako važno znati kakva se ciljana vlasnička struktura želi postići u tom postupku, zbog čega je alokacija najosjetljiviji dio procesa. On je također “razotkrio” i neke tehnike razlikovanja “dobrih” i “loših” inicijalnih javnih ponuda, a posebno je pritom istaknuo ulogu takozvanih market makera. “Riječ je o novosti na hrvatskom tržištu za čije djelovanje su nedavno donesena i pravila na Zagrebačkoj burzi. Market makeri daju likvidnost pojedinim vlasničkim papirima i na neki način održavaju stabilnost cijene. O njegovu iskustvu i znanju često može ovisiti budućnost dionice na tržištu, osobito u slučajevima IPO-a. Burza će s brokerskim kućama koje se žele baviti market makingom potpisati ugovor u kojem će se broker obvezati na market making za jednu ili više dionica što će značiti da će on svaki trgovinski dan određeni dio vremena morati imati tu dionicu i na strani prodaje i na strani kupnje. Razlika u cijeni (spread) bit će strogo određena, a broker će za tu svoju aktivnost zauzvrat od burze dobiti posebne ustupke u dijelu naknada”, objasnio je predsjednik uprave Zagrebačke burze Roberto Motušić tehnologiju koja bi, prema njegovim riječima, trebala zaživjeti najkasnije za mjesec dana.

Brzorastuće hrvatske tvrtke u graditeljstvu i nekretninama

Prema općoj definiciji brzorastuća poduzeća su ona koja rastu znatno brže od prosjeka gospodarstav u kojem posluju. Ukupan rast sektora poduzeća u razdoblju 2005./2006. bio je 115,68 posto, a od tisuću poduzeća u Republici Hrvatskoj 116 ih je raslo po stopama od 50 do 475 posto. Prosječan UP tih tvrtki bio je 259,1 milijun kuna, prosječna im je dobit 20,9 milijuna kuna, a prosječan broj zaposlenih 169. Brzorastućih tvrtki ima u svim privrednim djelatnostima, ali za razliku od svjetskih pokazatelja gdje glavnina brzorastućih tvrtke dolazi iz tehnološkog svijeta, u Hrvatskoj dominiraju kompanije koje se bave nekretninama i graditeljstvom, a od prvih dvadeset tvtrki sedam ih je u ovim djelatnostima. Karakteristično je i da su u ovoj grupi i privatne tvrtke iz djelatnosti trgovine.