Moglo bi se reći da su nakon postignutog dogovora o prodaji osiguravajuće kuće DDOR Novi Sad zadovoljni i prodavatelj i kupac. Državnoj agenciji za osiguranje depozita, koja je formalno prodavala drugog po snazi srpskog osiguravatelja, laknulo je jer uspjela završiti traljavo odrađen natječaj i izbjeći potpunu blamažu, dok su menadžeri talijanske Fondiarije SAI mogli “nakriviti kapu” jer su DDOR kupili za relativno male novce. Poslije šokantnog izostanka javne aukcije 19. studenoga, višesatne šutnje natječajne komisije, odlaganja odluke za pet dana i dodatnog dvodnevnog produžetka, prihvaćeno je 220 milijuna eura koliko je Fondiaria SAI ponudila za 83,3 posto kapitala DDOR-a Novi Sad. Doduše, Talijani su prihvatili otkupiti sve ponuđene dionice tako da se u krugovima bliskim srbijanskoj vladi barata sa 264 milijuna eura za 100 posto kapitala novosadskog osiguravatelja.

Po dionici 125 eura
Pod sjenkom nerealnih očekivanja sada se traže opravdanja, pa se postignuta cijena predstavlja optimalnom u danim okolnostima. Tako je predsjednik natječajne komisije Slobodan Ilić ustvrdio da je odnos između prodajne cijene i ukupno obračunate premije DDOR-a 1,9 i da je znatno veći od regionalnog prosjeka koji je iznosio 1,47. Dodao je da je i drugi pokazatelj – odnos kupoprodajne cijene i knjigovodstvene vrijednosti kapitala (4,1), bolji od prosječnog regionalnog ostvarenja (3,3). Da bi se umirili mali dioničari (zaposleni, bivši radnici i umirovljenici), poručeno im je da je postignuto 125 eura po dionici, što je osam puta više od nominalne vrijednosti, tako da će moći dobiti 373 eura po godini radnog staža. Problemi s privatizacijom DDOR-a Novi Sad počeli su već s organizacijom javnog natječaja. Kada je u studenom 2006. godine objavljen natječaj za kupnju novosadskog osiguravatelja, zanimanje su pokazale sve velike europske kuće (njemački Alliaz, Axa i Groupama iz Francuske, švicarski Baloise, Ceska poistovna, Eureko iz Nizozemske, grčki Ethniki, Fondiaria SAI i Générali iz Italije, belgijski KBC i Zavarovalnica Triglav iz Slovenije. Svi zainteresirani su potvrdili svoje sudjelovanje u natječaju tako da se očekivala dobra ponuda. Tada je Koštuničina vlada u ostavci odlučila odgoditi prodaju, što je privatizacijski savjetnik BNP Paribas ocijenio katastrofom jer je natječaj bio tako osmišljen da bi dao najbolje efekte za državu i za tvrtku. Vlada je potpuno zanemarila faktor vrijeme. Stručnjaci su opominjali da bi DDOR u međuvremenu mogao izgubiti dio tržišta i svoje vrijednosti i da bi neke od zainteresiranih europskih kuća mogle odustati od natječaja. Da su takve strepnje bile opravdane, pokazala su ovogodišnja kretanja na tržištu osiguranja u Srbiji.

Pad tržišnog udjela
Tržišni udio DDOR-a pao je s prošlogodišnjih 31,4 posto, na 29,3 posto, dok je udio najneougodnijeg novog konkurenta – Delte Généralija, porastao za 37 postotaka. Čini se da to nikoga nije pretjerano uznemirilo jer su državni dužnosnici i čelnici DDOR-a opravdavali ovakvu odluku. Generalni direktor DDOR-a Novi Sad Darko Botić je objašnjavao da “odgoda privatizacije nije spustila cijenu tvrtke, već ju je povećala, što zbog povećane stabilnosti i rejtinga države, što zbog toga što su kupci imali više vremena sagledati što kupuju”. Čak je i predsjednik natječajne komisije Slobodan Ilić neposredno uoči neuspjele aukcije tvrdio da “nema informacija da je bilo koja od tvrtki, koje su se prijavile, odustala”.

Prodaja DDOR-a rezultat političke trgovine?

Također se, neslužbeno, može čuti da je prihvaćanje talijanske ponude rezultat dogovora Tadićeva DS i Koštuničina DSS. To bi mogla biti još jedna pljuska Mlađanu Dinkiću, koji je vodio glavnu riječ u natječaju i najavljivao izuzetnu cijenu, čak 450-550 milijuna eura. Procijenjeno je da poništavanje natječaja ili promjena privatizacijske strategije ne bi bio dobar potez. Prava prilika je prepuštena pa se moralo uzeti ono što je ležalo na stolu. S druge strane Talijani mogu zadovoljno trljati ruke. DDOR kontrolira nešto manje od trećine srpskog tržišta. Financijski rezultati su prilično dobri jer je dobitak sa 79,5 milijuna dinara u 2005. prošle godine skočio na 732,2 milijuna.