Iako se procjenjuje da će ova godina po proizvodnji meda u Hrvatskoj biti prosječna, po količini i kvaliteti, u nekim dijelovima zemlje je došlo do smanjene proizvodnje uzrokovane sušom. Posebno su se našli pogođeni stacionarni pčelari koji svoje košnice ne voze na najbolje lokacije jer je podbacila ljetna paša i to livadska paša i suncokret. Točni podaci o šteti znat će se uskoro jer je sredinom rujna završila prijava košnica koje pčelari moraju prijaviti radi ostvarivanja poticaja od 50 kuna po košnici. No, prema prvim procjenama stacionarni pčelari, uglavnom hobisti, bi ove godine mogli ostvariti i za trećinu manje prinose nego prošle godine. Iako je bilo inicijativa da se i pčelarstvo uvrsti u ratarske kulture, pa time i moglo biti uvršteno u štete od elementarne nepogode, iz nadležnih institucija je objašnjeno da to nije moguće. Direktor jedne od najvećih hrvatski pčelarskih tvrtki, PIP-a, Domagoj Bračić, kazao je da oni u otkupu, uglavnom od profesionalnih pčelara, nisu primjetili da ova godina po bilo čemu odstupa od prosjeka. Za smanjenu proizvodnju meda na bazi suncokreta i livade Bračić kaže da je uobičajena pojava da svake godine pobaci “urod” od neke vrste cvata, a pogotovo se to odnosi na ljetne biljke kada samo nekoliko oblačnih dana može utjecati na cvat. No, kako većina pčelara ima svoje košnice na kamionima ili autobusima, oni mogu uvijek izabrati optimalnu ispašu, smatra Bračić. Pčelari kažu da je prvi dio sezone, proljetna paša, bio nešto povoljniji od prosjeka u paši uljane repice i bagrema, a relativno je bila dobra i paša amorfe. Paša na kestenu također je bila dobra, ali su količine bile male. Nakon toga bila je dobra paša lipe, a najviše podbačaja ove je godine bilo u livadskoj paši zbog suše, kao i na paši suncokreta. Paša na bagremu je i ove godine za pčelare bila najkvalitetnija i najobimnija jer u ukupnoj našoj pčelarskoj proizvodnji sudjeluje 30 do 40 posto.

Osim bagrema ove je godine bila iznimno dobra paša i na lipi koja je vjerojatno bila najbolja u posljednjih pet godina. Med bagrema je pčelarima posebno zanimljiv i zbog izvoza, jer naime, kako kaše Domagoj Bračić iz PIP-a, upravo je bagrem med koji ima najveću prođu na inozemnim tržištima, u slučaju PIP-a to se odnosi na Švedsku i Švicarsku. No, više od suše pčelare muče neke birokratske manjkavosti i razjedinjenost pčelarskih udruga. Tržište meda je jedno od najnesređenijih tržišta u Hrvatskoj jer se ne može sa sigurnošću utvrditi koliko uopće ima pčelara, koliko košnica i koliko se zapravo meda proizvede. Tako u Hrvatskom pčelarskom savezu (HPS) kažu da je u njihovoj udruzi oko 4000 pčelara, a procjenjuju da toliko članova imaju i razne druge udruge koje se bave ovom djelatnošću, dok je oko 2000 pčelara izvan bilo kakvih registara. Jedina službena brojka je ona od 250.000 košnica za koliko je ukupno 1800 pčelara zatražilo poticaje, a pčelari procjenjuju da je stvarna proizvodnja oko 3500 tona. Slična situacija je i na tržištu meda na kojem pčelarima problem predstavlja niska otkupna cijena od 8 do 15 kuna. Naime, u HPS-u kažu da im veletrgovci tvrde da je cijena mala jer je tržište preplavljeno uvoznim medom, a prema informacijama HPS-a u Hrvatsku je u prošloj godini uvezeno 60 tona meda, što odgovora tromjesečnoj proizvodnji tri ozbiljnija pčelara. Pčelari za ovakvo stanje krive institucije koje dopuštaju da se “šverca” jeftini i nekvalitetni med.

Većina meda u prodaji na crno

Prema službenim podacima HGK, u Hrvatskoj je 2006. proizvedeno upola manje meda nego što to kažu u HPS-u, što znači da se gotovo polovica domaće proizvodnje meda u prometu našla ilegalno. Prema HGK, u 2006. proizvedeno je 2246 tona meda što je nešto manje nego godinu prije kada je ta proizvodnja iznosila 2657 tona, dok pčelari kažu da se proizvodnja kreće oko 3500 tona. U uvozu meda HGK i DSZ bilježe još veće razlike u odnosu na procjene koje ima HPS. Tako je u 2006. godini u Hrvatsku službeno uvezeno svega dvije tone u vrijednosti 12.607 američkih dolara.