Ne smiruje se rat vlasnika Dalmatinke nove, braće Ladini, te radnica. Nezavisni hrvatski sindikati, koji okupljaju 100 tisuća radnika, i njihov čelnik Krešimir Sever prvi su put za nekog poslodavca u Hrvatskoj ustvrdili da je “najgori u zemlji”.Sindikalisticu Ivu Radonju, koja je 31 godinu radila u sinjskoj tvornici konca, sud je vratio na posao, a obitelj Ladini je ponovno izbacuje na ulicu. Radnice optužuju poslodavca da ih prisiljava na poslušnost “nazadnjačkim metodama”, te strahuju da će ih nakon 5. rujna, kad po ugovoru tvornica postaje stopostotno vlasništvo braće Ladini, odnosno kad istječe ugovor prema kojemu su se talijanski vlasnici obvezali sačuvati svih 420 radnih mjesta, poslodavac uručiti otkaze, a imovinu tvrtke rasprodati. Frano Poljak, koordinator Dalmatinke Nove, za Poslovni dnevnik je komentirao optužbe.

Kako komentirate tvrdnju Nezavisnih hrvatskih sindikata da su vlasnici Dalmatinke Nove najgori poslodavci u zemlji?
Postoji presuda Vrhovnog suda od 30. studenog 2006. kojom se odbija žalba Nezavisnog sinidkata Dalmatinka Nova i Nezavisnih hrvatskih sindikata na odluku o nezakonitosti štrajka u Dalmatinki. U obrazloženju te presude stoji da se žalba odbija jer je utvrđeno da je štrajk organiziran i proveden prije ispunjenja zakonom utvrđenih uvjeta, odnosno prije provedenog postupka mirenja i prije nastupa roka od 30 dana od dospijeća plaće za mjesec travanj prošle godine. Dakle, štrajk je bio nezakonit.

Radnice optužuju da ih se prisiljava na poslušnost kojekakvim nazadnjačkim metodama te ih se kažnjava novčanim penalima, ignoriraju se presude hrvatskih sudova i tome slično. Kako to komentirate?
Dalmatinka Nova, odnosno njen predsjednik Uprave Gianfranco Ladini, ne ignoriraju presude hrvatskih sudova. Suspendiranim radnicama upućeni su pozivi da se vrate na radno mjesto, koje im je uputio poslodavac upravo izvršavajući sudsku presudu. Ne postoje nazadnjačke metode u pokušaju da se radnice vrate na posao i izvrše preuzete obveze. I poslodavac i radnici moraju se pridržavati obveza koje proizlaze iz ugovora o radu.

Zaposlenice tvrde da nisu ispoštovani uvjeti iz kupoprodajnog ugovora, što se prvenstveno odnosi na ulaganja u pogone za proizvodnju, a i ministar Branko Vukelić je za nedavnog posjeta Sinju kazao da raspolaže sa sličnim informacijama. Koliko su novi vlasnici u ovih pet godina uložili u Dalmatinku?
Trgovački sud u Splitu konstatirao je 23. srpnja 2004. da su obje strane ispunile u cjelosti svoje obveze iz ugovora. Do danas su vlasnici u Dalmatinku uložili oko 58 milijuna kuna. Od tog iznosa izvršena je dokapitalizacija sa 21,2 milijuna kuna. Odlučeno je da se izvrši sljedeća dokapitalizacija Dalmatinke s oko dva milijuna kuna što će biti završeno na idućoj skupštini Društva. Vlasnici će do kraja ove godine odlučiti koliki će iznos od 34,6 milijuna kuna potraživanja pretvoriti u vlasničke udjele. Što se tiče izjave ministra Vukelića, za njegovog nedavnog posjeta Sinju nisam ga susreo, a koliko mi je poznato nije ni vlasnik Ladini. Ne znam koliko je ministar upoznat sa situacijom u Dalmatinki, no u narednih nekoliko dana ministar će primiti Upravu Dalmatinke koja će ga informirati o događajima u tvornici.

Kakvi su poslovni rezultati Dalmatinke Nove?
I u prvih šest mjeseci ove godine Dalmatinka ima iskazan gubitak. S obzirom na cijelu situaciju koja je stvorena oko Dalmatinke to nije iznenađenje. Ove godine prosječno 85 radnika svaki mjesec ne dolazi na posao zbog bolovanja. Oko 240 radnika uopće ne dolazi na posao, a bez opravdanja svoje odsutnosti. Porezna Uprava blokirala je račun 46 dana. To je samo dio problema s kojima smo se susretali u ovoj godini. Dalmatinka 30 posto svojih proizvoda plasira na domaće tržište, a 70 posto izvozi. Za četiri mjeseca 2002. godine, a Dalmatinka Nova je osnovana u rujnu te godine, prosječna mjesečna proizvodnja bila je 24 tisuće kilograma. Prošle godine, pored svih problema s kojima se Dalmatinka susretala uslijed dvije blokade računa od kojih je jedna bila nezakonita, te zastoja u dijelu proizvodnje, prosječna mjesečna proizvodnja bila je 61 tisuću kilograma. S obzirom na narudžbe mogli smo ostvariti blizu 90 tisuća kilograma mjesečno.

Koliko je Dalmatinka dužna radnicama za neisplaćene plaće, a koliko Gradu Sinju za komunalna potraživanja?
Na posljednjoj sjednici GSV-a Splitsko-dalmatinske županije donijeti su zaključci o neisplaćenim plaćama i Uprava Dalmatinke je u cijelosti ispoštovala dogovor. Zadnja isplaćena plaća bila je za mjesec svibanj ove godine.

Što će biti nakon 5. rujna kad po ugovoru tvornica postaje stopostotno vlasništvo braće Ladini, odnosno kad istječe ugovor prema kojemu su se talijanski vlasnici obvezali sačuvati svih 420 radnih mjesta? Je li opravdan strah radnica koje tvrde da će se rasprodati imovina tvrtke, a njima uručiti otkazi?
Što će biti nakon 5. rujna, vlasnici Dalmatinke su se očitovali pismom namjere koje su uputili Vladi, Županiji i Gradu Sinju, a u kojem iskazuju namjeru u budućnosti zadržati postojeću proizvodnju sa promjenom asortimana i uvođenjem novih proizvoda. Iskazali su namjeru investiranja u nove tehnologije i novu opremu kako bi se zadovoljili visoki kriteriji kvalitete koje diktira moderno tržište. Dalmatinka nije u mogućnosti na postojećoj lokaciji prekinuti proizvodnju za duži rok i na taj način izgubiti tržište kako bi se u postojeće hale instalirala nova oprema. Naš plan je izgraditi nove pogone u Gospodarskoj zoni Kukuzovac u kojima će se odvijati cjelokupna proizvodnja. Dalmatinka će se natjecati na idućem natječaju za kupnju gospodarskog zemljišta u Kukuzovcu.

Uprava demantira prodaju zemljišta

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Slobodna Dalmacija jučer je objavila da su braća Ladini već krenula sa rasprodajom zemljišta Dalmatinke. Prodali su tvorničko parkiralište od 10.678 četvornih metara za 450 tisuća eura, te opteretili hipotekom dio tvorničkih nekretnina u visini od 17, 6 milijuna kuna, a jedan od vjerovnika je i Ministarstvo financija. Koordinator Poljak demantirao je prodaju, odnosno tvrdi da je riječ o poslovnom aranžmanu. “Pronašli smo partnera s kojim ćemo na tom terenu raditi jedan projekt”, kazao je Poljak i odbivši reći o kakvom je projektu riječ. Što se tiče hipoteke nad tvorničkim nekretninama, Poljak ističe da se za svaku pozajmicu traži zalog, te da tu nema ništa neobično. Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Ministarstvo financija je za pozajmicu od 7,9 milijuna kuna upisalo hipoteku na upravnu zgradu Dalmatinke koja prema procjeni ne vrijedi više od 3,5 milijuna kuna, a istom zgradom osigurale su se i još neke tvrtke.