Odlična predsezona. Više od tri milijuna gostiju već u prvih pola godine, deset posto više stranaca, noćenja bolja za pet posto… Turizam se osnovano sve više uvažava kao snažan generator gospodarskog rasta, uz utege na kojima piše privatizacija hotelskih poduzeća, manjak svježih investicija, nesrazmjer cijene i kvalitete, korupcija u HFP-u… Zdenko Mičić, državni tajnik za turizam i predsjedajući Komisije za Europu Svjetske turističke organizacije, priznaje da je problema podosta. Pripisuje ih tranziciji, kompliciranoj birokraciji, nedovoljnoj podršci razvojnim projektima, pogrešnim strategijama cijena itd. te ističe da je hrvatski turizam, posebno u prošle četiri godine, napravio veliki iskorak u rastu turističkog prometa i prihoda od turizma, te investicijama. Uvjeren je kako smo pred vratima sezone koja će biti najbolja u zadnjih osam godina.

Državi se često spočitava da zapravo nema jasnu strategiju razvoja turizma. Što mislite o tome?
Provode se određene smjernice Strategije iz 2003. godine koja nije prošla Sabor. No, možete na papir staviti što hoćete, ali problem je ako nema motora koji će to odraditi. Primjerice, još se prije nekoliko godina najavljivalo gašenje HFP-a da bi se posao prebacio na Središnji ured za upravljanje državnom imovinom. Sad se govori o dva investicijska fonda koji će ići na burzu, a strani menadžeri upravljati našom imovinom. Očito da se strategija mijenja, a oni koji donose strateške odluke trebaju znati da svaka promjena pravca kretanja donosi najprije zbunjenost kod investitora, ali i među nama-operativcima. No kapital ima svoju cijenu i vrijeme u kojem se mora oploditi i njegovo strpljenje ima granice.

Je li u Hrvatskoj pretijesan odnos politike i turizma?
Hrvatski turizam treba depolitizirati jer turizam s politikom teško komunicira i bolje ga je prepustiti struci. Stoga se nadamo da će struka u Ministarstvu turizma ubuduće biti više konzultirana. Politici je uvijek bitno da su brojke dobre, ali strateški gledano imamo dosta problema u onome što želimo postići na kratki rok – postati destinacija kvalitetnog turizma s četiri i pet zvjezdica.

Afera u HFP-u dodatno je zakomplicirala ionako već gorući problem hrvatskog turizma – privatizaciju hotelskih kuća…
Privatizacija hotelskih kuća od strateške je važnosti, ali i gordijski čvor. Bez privatizacije hotelskih kuća u Crikvenici, Rabu, Makarskoj, Korčuli i Orebiću, novih kapaciteta i svježeg kapitala te kvalitetnih sadržaja – nema napretka. Destinacije gube utrku na tržištu. Problem neće biti riješen ni za godinu dana – ove su destinacije osuđene na stagnaciju u idućih 5 do 6 godina. Uvijek smo bili protiv korupcije, nažalost, dogodila se i nismo na to mogli utjecati. No bilo je i svijetlih privatizacijskih primjera.

Većina zakonske regulative koja se tiče turizma usklađena je sa smjernicama EU, no ostao je Zakon o turističkim zajednicama. Kada će biti donesen, te kako ocjenjujete sadašnje stanje u sustavu HTZ-a?
U taj paket još nismo htjeli dirati i Zakon o turističkim zajednicama, odnosno reforma toga sustava dogodit će se nakon izbora. Sustav HTZ-a definitivno treba temeljito reformirati jer riječ je o sustavu bez kvalitetnog nadzora i kontrole koji je pod jakim utjecajem lokalne i državne politike. Loša je i kadrovska politika u sustavu jer se gomilaju ljudi bez adekvatne edukacije i sposobnosti. Direktori, primjerice, imaju i po 3-4 mandata i nakon toga i dalje ostaju u uredu. Previše se troši i na osobne dohotke umjesto da se sredstva osiguraju za proširenje ponude i razvoj proizvoda.

Turistička je politika orijentirana prema hotelskom smještaju, a istovremeno hotelijeri grcaju u nametima uz vrlo nisku stopu rentabilnosti.
Činjenica je da monetarno-fiskalna politika nije dovoljno stimulativna: PDV, selektivne stope, komunalije lokalnih zajednica… Dvostruko više smo porezno opterećeni, nego što je, primjerice, u Portugalu, a tu su i razne dadžbine za sljevne vode, spomeničke rente… Kontinuirano se donose novi nameti, posebno na leđa hotelskom poduzetniku, koji već ima veliko opterećenje fiksnih troškova. Ulaganja u hotele su dugoročna, ne vraćaju se na kratki rok. Ako je sezona kratka, a hotel ispod tri zvjezdice s nižim cijenama – guši se. Zato su i zaposlenici potplaćeni, prosjek u branši ispod je hrvatskog prosjeka, mladi su demotivirani pa je i nedostatak bijelog i stručnog osoblja. Sezona je kratka, nema stalnog radnog odnosa… Premalo je razumijevanja u većine koji o tome raspravljaju.

Koliko sve to utječe na percepciju Hrvatske u svjetskim turističkim krugovima?
Hrvatska je definitivno percipirana kao destinacija u kvalitativnom usponu s dobrom strategijom razvoja, s internim tranzicijskim problemima koji su očekivani. I čak mi nije ni žao što pojedini objekti nisu otišli u ruke špekulanata koji su obećavali “brda i doline”. Pojedinci, pak, još nisu ni kune uložili u devastirane objekte koje su kupili prije 6 godina… To su strateške pogreške, no sad tražiti krivca, vraćati se u prošlost… To je pitanje revizije i Uskoka i ne bih u to ulazio. Nas zanima bliža i dalja budućnost i interes nam je što hitnije ispraviti pogreške u privatizaciji. A onome što još nije privatizirano, a traži svježi kapital, dati novu šansu, uz pomoć novog zakona o privatizaciji, investicijskih fondova, malog dioničarstva…

Greenfield projekti u vrhu su strateške važnosti, a uvjeti očito baš i nisu stimulirajući – ulagači odustaju od investicija u turizmu. Znakovit je bio odlazak Iberostara iz Makarske.
Žao mi je da su Španjolci odustali od Makarske, a takvih je primjera dosta. I to zbog problema koji odbijaju i druge potencijalne investitore. Nailaze na birokratske prepreke, problematično je ishođenje građevinskih i lokacijskih dozvola, godinama bi trebali čekati na povrat investicija… Što hitnije treba pustiti barem razvoj greenfield projekata na lokacijama koje su definirane, gdje su investitori već mnogo uložili u planove i projekte poput Brijuni – Rivijere, Kempinskog u Umagu, projekte u Punta Skali, Posedarju, Šibeniku, Obonjanu, Kuparima, Baškom Polju i Orebiću. Već kasnimo jer tim je projektima mnogo prije trebalo dati podršku pa čak i staviti među prioritete gospodarskog rasta. Već smo trebali imati 10 do 20 tisuća novih hotelskih kreveta ili barem obnoviti devastirane. Planova ima, ali daleko je to još od gradnje, završenog proizvoda i tržišta. Nedostatak hotelskih kreveta je “gap” i za budućnost najveći problem u produženju sezone i povećanoj potrošnji, ali i zapošljavanju.

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Gdje vidite rješenje?
Ministarstvo turizma samo ne može, već podršku trebaju dati i Ministarstvo financija, Ministarstvo prostornog uređenja, Ministarstvo poljoprivrede itd. Dobro je što je većina županija pred donošenjem prostornih planova. Ne kažem da treba kršiti zakone, ali treba reagirati preventivno, umjesto kad su gosti već u hotelskim sobama. Državne institucije često ne reagiraju pravovremeno, a to nije problem samo Vlade, već i lokalnih zajednica, Županija. Mnogo je ljudi zaposleno u javnim upravama i na lokalnom nivou i prečesto se odgovornost za operativne probleme prebacuje na Vladu i ministarstva.

Kako ocjenjujete položaj turizma u makroekonomskoj politici Hrvatske?
S obzirom na značenje, turizam nema pravi status u makroekonomskoj politici Hrvatske i to se mora promijeniti jer turizam može mnogo više dati i državi i stanovništvu. Udruge hotelijera, putničkih agencija, nautičara, kampova i drugi dostavili su nam niz prijedloga i na njima se radi. Mnogo toga je već i predviđeno državnom strategijom. Primjerice, program poticanja gradnje obiteljskih malih hotela razvija se odlično i jedan je od najboljih programa u povijesti hrvatskog turizma. Sa subvencijom kamate sa 25 do 30 milijuna kuna godišnje narasli smo na 70- 80 milijuna. U zadnjih pet godina sagradili smo gotovo 200 takvih hotela u vlasništvu hrvatskih građana, dobili više od 10.000 hotelskih ležajeva i zaposlili više od 3000 ljudi u obiteljskom hotelijerstvu. Bez potpora nema razvoja te pozivamo lokalnu samoupravu da se i ona uključi i pomogne malim i srednjim poduzetnicima.

Kojoj se strukturi smještaja strateški orijentira Hrvatska?
Želimo da Hrvatska ima više od 50 posto hotelskog smještaja sa 4 i 5 zvjezdica jer produžuju sezonu s dodatnim sadržajima, kongresnim dvoranama i wellnessom. Danas od 940.000 smještajnih kapaciteta svega 110.000 je u hotelima. U tom smjeru idemo, bilo mali hoteli, postojeći ili novi, gradnja 100.000 novih hotelskih smještajnih jedinica, odnosno oko 200.000 ležaja preduvjet je zadržavanja tržišne konkurentnosti i ostvarenja strateških ciljeva razvoja hrvatskog turizma. Prije pet godina imali smo desetak hotela s četiri zvjezdice, a danas već stotinjak. Imamo suvišak apartmana i to zasigurno nije naša budućnost. Od 50.000 privatnih iznajmljivača realno bi trebalo opstati njih 50-60 posto.

Problem turističkog zemljišta ističe se kao osnovni razlog lošeg stanja u kampovima. Hoće li i kako biti riješen?
Nije to realna priča i trebalo se već i prije ulagati u kampove koje neki eksploatiraju i 50 godina besplatno. Kampovi su uvijek bili bunar iz kojeg se izvlačio novac za pokriće gubitka u hotelima. Hotelijeri koji su upravljali kampovima ulagali su u hotele, ali ne i u kampove. Ne vjerujem da će propasti čak i ako ostanu bez zemljišta, a u međuvremenu ulože u sanitarni čvor ili kakav dodatan sadržaj. Pomalo je riječ o špekulacijama kako bi se došlo do tog vrijednog zemljišta. Svakako treba riješiti pitanje turističkog zemljišta, i to će navjerovatnije biti davanjem koncesija tvrtkama koje ih već iskorištavaju. Nije to lako riješiti jer često je u igri više vlasnika zemljišta, vode se sporovi protiv države temeljem Zakona o denacionalizaciji… Uz to, kampovima smo spustili PDV sa 22 na 10 posto, a opet su digli cijene pa smo po kvaliteti na 12 mjestu u Europi, a po cijenama na 4. mjestu.

Hoće li Hrvatska iduće godine biti još skuplja?
To će ovisiti o destinaciji, stanju na tržištu, ulaganjima. Trebamo stalno “lupati” u gornji plafon cijena jer smo mala zemlja, ali ga ne probijati pa se poslije žaliti na državu. Ove su godine cijene u balansu, uz manja iskakanja kod pojedinih destinacija (Dubrovnik, Hvar) jer su izvučene pouke iz prošle sezone. Bez obzira na ulaganja, u idućoj sezoni ne treba ići s drastičnim povećanjima cijena, treba se dobro informirati o stanju na stranim tržištima posebice najznačajnijim, kao što su Njemačka i Velika Britanija, ali i okrenuti se novim tržištima kao što su Rusija, Španjolska, Japan, Skandinavija.

Zračnim mostovi doveli bi više turista na jug

Zbog skupoće turoperatori okreću leđa Dubrovniku, izostaju organizirani dolasci pa se država proziva zbog ukidanja subvencija na organizirane dolaske. Što mislite o tom problemu?
Dubrovnik ne smatram problemom, odredili su se za destinaciju sa 4 i 5 zvjezdica pa im sad i stižu gosti koji dolaze individualno, a ne masovno. Takvi gosti kraće borave pa Dubrovnik ima rast broja gostiju uz pad noćenja. No kolateralna žrtva Dubrovnika su Cavtat, Korčula, Orebić, Slano jer su destinacije uglavnom s tri zvjezdice i preferiraju masovni dolazak zrakoplovima. Svakako treba iznaći načina kako turoperatore više motivirati na letove prema jugu pa ćemo nastojati iznaći sredstva za poticanje zračnih mostova, posebice prema jugu Dalmacije u predsezoni i postsezoni. No smeta mi što se od države očekuje da sve napravi i plati. Država daje potpore turističkom proizvodu, kroz turističke zajednice, subvencije kredita i slično, ali nema više smisla očekivati da ulazimo u komercijalni odnos na tržištu između turoperatora, hotelijera i agencija! Ključna stvar je da se privatni i javni sektor u određenoj županiji dogovori o problemu i dođu s konkretnim prijedlogom. Ako Pula i Zadar mogu naći po 500.000 eura za letove Ryanaira, zašto onda i Dubrovačka županija s privrednim subjektima i hotelijerima ne bi to učinila. Za ukidanje subvencija znalo se još prije nekoliko godina. U tom segmentu ćemo dati podršku i vid financijske injekcije, ali očekujemo da prije svega sami rješavaju svoje probleme.

Karijera Zdenka Mičića

Funkciju državnog tajnika za turizam, Zdenko Mičić obnaša od konca 2003. Ujedno je i predsjednik Nadzornog odbora Parka Prevlaka, predsjednik NO-a Club Adriatica, član NO-a Hotela Koločep, te član NO-a Sunčanog Hvara. U karijeri je bio zamjenik ministrice turizma, direktor marketinga poduzeća Turisthotel d.d. Zadar i direktor Apartmanskog naselja Zaton. Predavao je i na Hotelijersko-turističkoj školi u Zadru, a radio i na poziciji šefa prodaje i marketinga u Hotelskom poduzeću Borik d.d. Diplomirani je ekonomist za turizam i ugostiteljstvo, s diplomom Hotelijerskog fakulteta u Opatiji. Rođen je 1964. godine u Zadru, oženjen i otac dvoje djece.