Prva isporuka maslinovog ulja iz splitske tvrtke Trenton d.o.o. na tržište Ruske Federacije kreće oko polovice srpnja ove godine. Kupac je za naše pojmove, kaže suvlasnica i članica Uprave Lada Karninčić, tamošnji veliki lanac hipermarketa i delikatesnih prodavaonica od kojih ih je oko pet stotina u Moskvi, a ostali su u Petrogradu, diljem Rusije i u Ukrajini. Nakon prva dva kamiona koja kreću u srpnju iste količine putuju svakih 30 dana. Vrijednost isporučenih proizvoda je oko 100.000 eura, a s dogovorom o poslu otpočelo se ovog siječnja kada su Rusi došli na pregovore. Trenton d.o.o. godišnje otkupi, proizvede i distribuira oko 500 tona maslinovog ulja, preradi oko 400 tona stolne masline i kapare te oko 120 tona slanih inćuna, ribljih pašteta i marinada. Imaju pedesetak zaposlenih, pogon u Trogiru, skladišta i urede u Zagrebu i Rijeci te predstavništva u Zadru i Dubrovniku. Razvoj tvrtke supružnici Karninčić počeli su otkupom, punjenjem i distribucijom maslinovog ulja 1994. godine i u vrlo kratkom vremenu proširili ponudu na proizvodnju maslina, kapara, ribljih namaza, salata, inćuna i ostalih delicija lokalnog podneblja. U odnosu na ukupnu prodaju izvoz je dosada sudjelovao s 15 posto, a ostalo je bilo domaće tržište. Iako su jadranske srdele i inćuni skupi i cjenjeni na svjetskom tržištu, oni se u nas još ne mogu, smatra Davor Karninčić, suvlasnik i direktor Trentona, proizvesti u količinama koje bi odgovarale potrebama i potražnji u svijetu. No priča ima i drugu stranu medalje, a to je što se, kaže, olako dopustilo da inćune prerađuju uglavnom stranci, i to ponajprije velike talijanske tvrtke koje već odavno posluju na svjetskom tržištu. One su u Hrvatskoj otvorile pogone za soljenje inćuna pa od naših ribara otkupljuju svježe inćune i tu ih sole i nakon toga šalju u Albaniju na filetiranje i čišćenje, a potom se pakira gotov proizvod s oznakom talijanskog proizvođača. Na taj se način, žali se Karninčić, naša sirovina, doduše posoljena, plasira na europsko tržište kao talijansko pakiranje.

Ukratko, slaže se i supruga Lada Karninčić, korist od naših inćuna uzimaju Talijani, a usto i posredno državne poticaje za ulov i preradu ribe u Hrvatskoj. Trenton se unatoč svemu ne namjerava zaustaviti te je prije više od dvije godine kupljeno zemljište za gradnju novog pogona. Lada Karninčić kaže kako su kupili 11.000 četvornih metara u “radnoj zoni” u Planome od grada Trogira, izradili svu potrebnu projektnu dokumentaciju, digli poduzetnički kredit koji su vratili jer ga nisu mogli koristiti te pretrpjeli direktnu štetu jer ih je kredit koštao. Također imaju sve potrebne uvjete za korištenje sredstava SAPARD/IPARD pretpristupnih fondova, osim lokacijske i građevinske dozvole koja je naravno uvjet sine qua non. Tvrtka je stoga u sporu s gradom Trogirom za nadoknadu štete koja je nastala jer su nam, kaže Karninčić, prodali parcelu u “radnoj zoni” koja to nije bila ni onda, a niti je sada. Kaže kako su tražili i htjeli kupiti drugo građevinsko zemljište bilo gdje u Splitskoj županiji koje ima potrebnu infrastrukturu, no nisu uspjeli naći jer svugdje je problem bila infrastruktura. Lada Karninčić dodaje nadalje da razmišljaju ozbiljno o preseljenju tvrtke iz županije, pa čak dolazi u obzir i preseljenje u, primjerice, Sloveniju. Karničići poručuju da se tako ne rješava problem tehnološke zaostalosti za poduzećima u EU koji nas okružuju i koji su naši direktni konkurenti. Problem su pokušali riješiti i uz pomoć državnih i inih institucija, a razočarani su i ponašanjem HUP-a koji ima granske udruge, ali dok granska udruga za prehrambenu industriju praktično ne postoji, ona udruga za trgovinu vrlo je jaka.