Prvo testiranje nanotehnologije u svemirskim uvjetima obavljeno je na sveopće zadovoljstvom znanstvenika. NASA-in Nano ChemSensor Unit poslan je u orbitu 9. ožujka, kao sekundarni teret i ekperiment američke Mornaričke akademije, a u pogon je pušten 24. svibnja. “Nanosenzor je funkcionirao uspješno u svemiru. Demonstrirali smo da nanosenzori mogu preživjeti svemirske uvjete, ektremne vibracije i gravitacijske promjene koje se događaju tijekom lansiranja”, zadovoljno je izjavio Jing Li, istraživač u centru Ames Research u Kaliforniji. Tijekom dugotrajnih svemirskih misija u zraku i zračnim spremnicima mogu se razviti kemikalije koje su opasne po život posade. Nanosenzori će otkrivati takve pojave i o njima obavještavati posadu, a cijeli eksperiment je zanimljiv zbog niske cijene nanosenzora u odnosu na klasične mjerne uređaje. Cilje eksperimenta je bilo ispitivanje mogu li maleni senzori, načinjeni od ugljičnih nanocijevi presvučenih detektirajućim materijalom, izdržati gravitacijske promjene i zračenje i uspješno izvršiti svoju zadaću. Znanstvenici su za svaku kemikaliju koristili drugi materijal za detekciju. Kada se pojave tragovi tražene kemikalije, pokrene se kemijska reakcija zbog koje se promijeni električni tok kroz sonzor. A to je, naravno, vrlo lako mjeriti i prikazati. Za potrebe svemirskog testa u malu komoru ubačen je vodik s vrlo malom količinom vodikova dioksida (20 dijelova na milijun). Posuda je sadržavala i računalni čip te 23 nanosenzora. Test je mjerio promjene u električnoj struji koja je prolazi kroz nanosenzore nakon što su vodikov dioksid i senzor došli u kontakt. Testni čip s 32 senzora nešto je manji od jednog i pol centimetra, te bitno jeftiniji od drugih analitčkih instrumenata koji bi se mogli iskoristiti za slična mjerenja. Dodatne prednosti nanotehnologije su mala potrošnja električne energije i dugi životni vijek. Znanstvenici su razvili senzore koji reagiraju na amonijak, vodikov dioksid, hidrogen-peroksid, te još neke plinove.