EN DE

Kineska industrija pritišće Europu, a ‘štedljivci’ koče dogovor o proračunu

Autor: Domagoj Puljizović
15. studeni 2026. u 22:00
Podijeli članak —
Francuska zagovara užu definiciju i snažniju zaštitu domaće proizvodnje, dok Njemačka želi uključiti i države s kojima EU ima sporazume o slobodnoj trgovini, rekao je Tomislav Sokol/S. B. Babić/PIXSELL

Unija mijenja prioritete financiranja, a Hrvatsku čekaju novi izazovi u povlačenju sredstava.

Europska industrija gubi bitku s kineskom konkurencijom, a novi proračun EU-a mogao bi dodatno produbiti razlike između bogatih i manje razvijenih članica. Dok Bruxelles traži način kako zaštititi domaću proizvodnju i ojačati konkurentnost, istodobno se otvara pitanje tko će raspolagati milijardama iz europskih fondova i tko će podnijeti teret otplate zajedničkog duga. Na to je upozorio hrvatski europarlamentarac Tomislav Sokol, istaknuvši da Europa mora hitno promijeniti gospodarski pristup kako bi zaustavila slabljenje industrije.

Koliki je razmjer problema, najbolje pokazuje trgovinska razmjena s Kinom. Trgovinski deficit Europske unije prošle je godine dosegnuo 359,8 milijardi eura, čak 15 posto više nego 2024. Uvoz kineske robe porastao je 6,4 posto, na 559,4 milijarde eura, dok je europski izvoz pao 6,5 posto, na 199,6 milijardi eura. Drugim riječima, Europa svakoga dana u trgovini s Kinom bilježi manjak od gotovo milijardu eura.

Prag prednosti

Sokol dodaje da problem nije samo u neravnoteži uvoza i izvoza, nego i u golemim kineskim proizvodnim kapacitetima i državnim subvencijama. Prema njegovoj procjeni, Kina svoju industriju subvencionira osam puta više nego Europska unija, zbog čega europski proizvođači sve teže konkuriraju cijenama. Kineski proizvodni viškovi sve se snažnije prelijevaju na europsko tržište, ugrožavajući kemijsku industriju, proizvodnju čelika, automobilsku industriju i sektor obnovljivih izvora energije. Ako Europa ne reagira, upozorava Sokol, pojedine industrijske grane mogle bi se naći pred slomom već u sljedeće tri godine.

Tomislav Sokol:

Kina subvencionira industriju osam puta više od EU-a, a štedljive članice ne žele veće uplate u proračun.

Jedan od odgovora trebao bi biti Akt o ubrzanju industrije, prijedlog Europske komisije predstavljen 4. ožujka 2026. Cilj je povećati udio prerađivačke industrije u BDP-u EU-a sa 14,3 posto, koliko je iznosio 2024., na 20 posto do 2035. godine, uz istodobno smanjenje emisija. U fokusu su energetski intenzivne industrije, tehnologije s nultom neto stopom emisija i automobilski sektor.

Ključni dio prijedloga je koncept “Made in Europe”, kojim bi europski proizvođači dobili prednost pri javnoj nabavi i dodjeli državnih subvencija. No, upravo je pitanje tko će se smatrati europskim proizvođačem izazvalo prijepore među državama članicama. “Francuska zagovara užu definiciju i snažniju zaštitu domaće proizvodnje, dok Njemačka želi uključiti i države s kojima EU ima sporazume o slobodnoj trgovini”, rekao je Sokol pa istaknuo kako potpuno ograničavanje prednosti na članice Unije nije realno, ali smatra da pristup europskom tržištu mora počivati na reciprocitetu: ako strane kompanije žele sudjelovati u europskim natječajima, moraju i europskim poduzećima omogućiti usporedive uvjete na svojim tržištima.

Strani proizvođači i dalje bi mogli sudjelovati u natječajima, ali bi europski proizvođači imali prednost pri trošenju javnog novca. “Razmatra se i koliko bi skuplji europski proizvod smio biti da bi i dalje imao prednost. Novi bi propisi mogli obuhvatiti i strane investicije: ulagači bi, među ostalim, morali razmotriti zajednička ulaganja s europskim kompanijama, zapošljavanje domaćih radnika te prijenos tehnologije i stručnog znanja”, rekao je.

Dok se vodi bitka za industriju, na stolu je i novi višegodišnji proračun EU-a, koji bi mogao značajno promijeniti dosadašnju raspodjelu europskog novca. Bruxelles želi više ulagati u konkurentnost, industriju, istraživanje i obranu, no Sokol upozorava da bi takav zaokret mogao najviše koristiti najrazvijenijim članicama. Za razliku od kohezijske politike, novi fond za konkurentnost temeljio bi se na natjecanju i izvrsnosti projekata, a ne na nacionalnim kvotama. U takvoj utakmici velike kompanije i istraživačke institucije iz Njemačke, Francuske i drugih industrijski snažnih država imale bi znatnu prednost pred slabije razvijenim članicama, uključujući Hrvatsku.

Dugovi i podjele

Sokol pritom odbacuje tezu da bogatije države samo financiraju europski proračun, dok manje razvijene članice od njega imaju korist. Podsjeća da upravo industrijski najrazvijenije države najviše profitiraju od jedinstvenog tržišta s približno 450 milijuna stanovnika, ali i od europskih fondova kroz javne nabave i infrastrukturne projekte. Posebno kritizira takozvane štedljive članice, među kojima su Njemačka, Austrija, Nizozemska i skandinavske države, koje se protive većim uplatama u zajednički proračun, a istodobno žele zadržati izdašno financiranje novih prioriteta.

Dodatni problem je otplata zajedničkog duga nastalog financiranjem Mehanizma za oporavak i otpornost nakon pandemije. Europska unija sada mora vraćati posuđeni novac, a ako se obveze budu podmirivale iz redovitog proračuna, za ostale politike moglo bi godišnje ostati najmanje 15 milijardi eura manje. Kao rješenja razmatraju se novi europski izvori prihoda, odnosno oporezivanje velikih tehnoloških kompanija i pojedinih sektora, poput elektroničkog otpada. Druga je mogućnost refinanciranje postojećeg duga novim zaduživanjem, no obje opcije nailaze na otpor dijela država članica.

1,76

bilijuna eura Komisija predlaže za novi proračun EU-a

Osvrćući se na dosadašnje korištenje europskog novca, Sokol pozitivnim ocjenjuje ulaganja u obrazovnu i zdravstvenu infrastrukturu, no ističe da je za konačnu ocjenu uspješnosti plana oporavka potrebno pričekati dodatne analize. Spomenuo je i ulaganje povezano s Rimac Automobilima, kod kojega planirana sredstva nisu u cijelosti realizirana te su vraćena.

Usto, ističe da jačanje konkurentnosti ne smije ići nauštrb kohezije i poljoprivrede jer bi se time dodatno produbile razlike među članicama. Europa, zaključuje se iz njegovih upozorenja, mora pronaći način da zaštiti vlastitu proizvodnju, a da pritom ne napusti načelo gospodarske solidarnosti na kojem počiva zajedničko tržište.

Prijedlog Europske komisije za novi višegodišnji financijski okvir (VFO) EU-a za razdoblje od 2028. do 2034. predviđa proračun od 1,76 bilijuna eura, prema cijenama iz 2025. godine. Europski parlament zagovara veći iznos od 1,94 bilijuna eura, dok irsko predsjedništvo Vijeća EU-a predlaže smanjenje na 1,62 bilijuna eura.

Razlike su vidljive i u raspodjeli sredstava. Parlament predlaže povećanje izdvajanja za europski socijalni model i kvalitetu života za 91,8 milijardi eura te za konkurentnost, prosperitet i sigurnost za 62,1 milijardu eura u odnosu na prijedlog Komisije. S druge strane, irski prijedlog predviđa smanjenje tih sredstava za 32,2 odnosno 66,6 milijardi eura. Izdvajanja za globalnu ulogu Europe također bi bila veća prema prijedlogu Parlamenta, a manja prema irskom prijedlogu. Potonji ukupno predviđa 141,1 milijardu eura manje od prijedloga Komisije.

Autor: Domagoj Puljizović
15. studeni 2026. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati