Na tržištu energije, uz samu visinu cijene, ključan je i trenutak u kojem tvrtka donosi odluku o ugovaranju opskrbe. Geopolitičke vijesti, hladni val, stanje europskih skladišta ili promjena LNG tokova mogu se odraziti na tržišne cijene prije nego što se pojavi fizički manjak. Za poduzeća to znači da pitanje više nije samo hoće li energenta biti, nego po kojoj će cijeni biti dostupan kada ga treba ugovoriti. 

Podaci za listopad 2026. pokazuju koliko se brzo taj prostor za odluku može suziti. Prosječna cijena plina porasla je s 30,04 EUR/MWh u Q4/2025. na 63,23 EUR/MWh u Q3/2026., a električna energija u Q3 dosegnula je 147,50 EUR/MWh. Dnevna cijena plina krajem listopada kretala se oko 88,45 EUR/MWh, dok je dnevni prosjek električne energije bio oko 238,50 EUR/MWh.

Tijekom listopada, od početka mjeseca do posljednjeg dostupnog presjeka krajem mjeseca, plin je porastao približno 19,6%, a električna energija 40,8%. Poduzeće koje je odluku odgađalo više ne pregovara pod istim uvjetima kao nekoliko tjedana ranije. Uz to, plin i električna energija nemaju uvijek istu tržišnu dinamiku. Prirodni plin je u 2026. rastao iz kvartala u kvartal, dok je cijena električne energija u drugom kvartalu godine „pala“ na oko 63 EUR/MWh, a zatim naglo skočila u Q3 na 147,50 EUR/MWh. Različita dinamika znači da strategija za jedan energent ne može automatski biti preslikana na drugi. 

Kod plina veliku ulogu imaju dobavni pravci, globalna konkurencija za LNG, razina skladišta, vremenski uvjeti i geopolitički rizik. Na cijenu električne energije dodatno utječe proizvodnja iz obnovljivih izvora, osobito sunca i vjetra, što ovisi o vremenskim uvjetima. Kada je proizvodnja velika, cijena može snažno pasti, a u satima bez dovoljno sunca ili vjetra raste potreba za drugim, često skupljim izvorima ili uvozom. Zato se unutar istog dana mogu pojaviti vrlo niske, pa i negativne cijene, ali i nagli rast u satima veće potražnje. Prosječna cijena pritom može sakriti rizik koji je za kupca presudan: koliko će platiti upravo u satima i mjesecima kada mu je energija potrebna. 

LNG je važan oslonac, ali nije cijela strategija 

Nakon smanjenja ruskih tokova LNG je postao jedan od ključnih stupova europske sigurnosti opskrbe. Za Hrvatsku je terminal na Krku važan fizički ulaz i dio šire diversifikacije dobavnih pravaca. To povećava otpornost sustava jer opskrba više ne ovisi o samo jednom izvoru ili ruti. Međutim, veća sigurnost dostupnosti plina ne znači automatski i stabilnu cijenu.

„LNG se nabavlja na globalnom tržištu, zbog čega njegova cijena ovisi i o potražnji izvan Europe. U razdobljima povećane potražnje ili poremećaja europski kupci moraju konkurirati za raspoložive količine, što može dodatno povećati pritisak na cijene“, pojašnjava Marijeta Majer, direktorica sektora energetskih projekata u kompaniji ENNA Next. Zbog toga dugoročna energetska sigurnost mora imati više slojeva. LNG ostaje važan fleksibilan izvor, ali dugoročna otpornost zahtijeva kombinaciju različitih dobavnih pravaca, pouzdane infrastrukture i ugovornih modela kojima se upravlja tržišnim rizikom.

Sigurnost opskrbe i sigurnost cijene dvije su različite stvari 

Fizička infrastruktura odgovara na pitanje može li energent doći do kupca. Komercijalna strategija određuje koliko će kupac biti izložen promjenama tržišnih cijena i u kojoj će mjeri unaprijed osigurati predvidljivost troška energije. Sustav može imati dovoljne količine, a kupac svejedno može biti snažno pogođen rastom cijena ako cijelu potrebnu količinu ostavi vezanu uz tržišna kretanja. Obrnuto, fiksiranje svih količina može stabilizirati budžet, ali kupac tada ne koristi kasniji pad cijena za već ugovoreni dio potrošnje.

Zato je za kupca važnije unaprijed definirati način upravljanja cijenom, nego pokušavati pogoditi tržišno dno. To znači procijeniti očekivanu potrošnju, odrediti koliki dio želi zaštititi od tržišnih oscilacija te definirati kada i pod kojim uvjetima donositi odluke o ugovaranju. Takav pristup omogućuje plansko upravljanje cjenovnim rizikom i smanjuje ovisnost o tržišnim okolnostima u trenutku kada je odluku o ugovaranju potrebno donijeti, pojašnjava Marijeta Majer iz ENNA Nexta, kompanije koja poslovnim korisnicima nudi različite i prilagođene modele opskrbe prirodnim plinom i električnom energijom.

Bankarstvo se mijenja

Kad ste posljednji put čekali u redu u banci? Sve više poslova obavljamo preko mobitela, a to je tek početak

prostran, obiteljski suv

Dacia Bigster: veliki SUV već od 22.100 eura

Što nam govori forward krivulja 

Prema cijenama krajem listopada, kratkoročni i dugoročni proizvodi na tržištu znatno su se razlikovali. Za prirodni plin cijena za isporuku u sljedećem mjesecu (front month) iznosila je 91,43 EUR/MWh. Za kalendarske proizvode, odnosno isporuku tijekom pojedine godine, cijene su bile niže: Cal 2027 iznosio je 73,81 EUR/MWh, Cal 2028 47,15 EUR/MWh, Cal 2029 34,45 EUR/MWh, a Cal 2030 28,46 EUR/MWh. Kod električne energije cijena za isporuku u sljedećem mjesecu iznosila je 268,43 EUR/MWh, dok je Cal 2030 iznosio 98,78 EUR/MWh. Takva struktura pokazuje da je tržišni pritisak bio izraženiji kod proizvoda s kraćim rokom isporuke. ENNA Next prati kretanja na veleprodajnim tržištima i s poslovnim korisnicima razmatra mogućnosti ugovaranja uzimajući u obzir njihovu očekivanu potrošnju i razdoblje isporuke.

Niža cijena dugoročnog proizvoda nije obećanje uštede niti dokaz da će kratkoročna tržišna cijena nužno pasti. Riječ je o cijeni buduće isporuke dostupnoj u tom trenutku. Za poslovnog kupca, vrijednost takvih podataka nije u pokušaju predviđanja budućeg kretanja tržišta, nego u mogućnosti da usporedi cijene za različita razdoblja isporuke i na temelju njih pravovremeno donosi odluke o ugovaranju.

„Dugoročniji modeli ugovaranja mogu povećati predvidljivost jer se unaprijed definiraju razdoblje isporuke, količina i način određivanja cijene. Njihova svrha nije predviđati buduće tržište, nego smanjiti izloženost kratkoročnim oscilacijama. Pri ugovaranju je važno uskladiti količine s očekivanom potrošnjom i jasno odrediti što se događa ako stvarna potrošnja odstupa od ugovorene, pojašnjava naša sugovornica iz ENNA Nexta.

Takav pristup može dio nabave odvojiti od svakodnevnih promjena na kratkoročnom tržištu. Za kupca sa stabilnijom i predvidivom potrošnjom dugoročniji ugovor može se kombinirati s varijabilnim i fiksnim modelom. Time se povećava predvidljivost troška, uz mogućnost da dio potrošnje i dalje prati tržišna kretanja.

Fiksna i tržišno indeksirana cijena: različiti modeli upravljanja rizikom

Kod indeksiranog ili varijabilnog modela cijena se tijekom razdoblja isporuke mijenja prema unaprijed određenoj tržišnoj referenci, primjerice burzovnoj cijeni plina ili električne energije. Kupac tako može imati nižu cijenu kada cijene na tržištu padaju, ali je izložen i njihovu rastu, pa je trošak teže unaprijed planirati. Kod fiksnog modela cijena za ugovorene količine poznata je unaprijed, što olakšava planiranje troška, ali kupac za taj dio ne koristi eventualni kasniji pad cijena.

„Kombinacija varijabilnog i fiksnog modela omogućuje da se dio potrošnje zaštiti unaprijed, a dio ostavi vezan uz tržišno kretanje. Polazište je procjena očekivane potrošnje i određivanje dijela za koji poduzeće želi unaprijed poznatu cijenu. Umjesto ugovaranja cijele količine u jednom trenutku, taj se dio može podijeliti na nekoliko manjih količina i ugovarati postupno, u različitim razdobljima. Primjerice, poduzeće može prvo ugovoriti dio osnovne potrošnje, a zatim naknadno ugovoriti dodatne dijelove ovisno o kretanju cijena i približavanju razdoblja isporuke“, pojašnjava Majer iz ENNA Nexta.

Takva strategija traži pouzdane podatke o potrošnji, unaprijed definiran način donošenja odluka unutar poduzeća i kvalitetnog opskrbljivača koji može pomoći u praćenju tržišta i oblikovanju modela prema potrebama kupca. ENNA Next s poslovnim korisnicima strukturira kombinaciju fiksnog i varijabilnog modela te dinamiku ugovaranja prilagođenu očekivanoj potrošnji i razini izloženosti tržišnim kretanjima.

Koliko može vrijediti ranija odluka 

Cijena proizvoda Cal 2027 za prirodni plin ilustrira razliku između upravljanja rizikom i tržišnog prognoziranja. Prosječna tržišna cijena tog proizvoda u veljači 2026. bila je 26,76 EUR/MWh, dok se krajem listopada kretala oko 73,81 EUR/MWh. Za ilustrativnu godišnju količinu od 10.000 MWh razlika između tih dviju tržišnih cijena iznosi približno 470.522 EUR. To je samo usporedni izračun za jednaku količinu energije; stvarni trošak konkretnog kupca ovisi o njegovoj potrošnji i komercijalnim elementima ponude opskrbljivača. 

Primjer ne dokazuje da je veljača bila jedini ispravan trenutak. Pokazuje koliko se uvjeti ugovaranja mogu promijeniti kada se odluka donosi u različitim tržišnim okolnostima.

„Upravo zato cilj upravljanja rizikom je smanjiti izloženost situaciji u kojoj se velika količina energije mora ugovoriti u trenutku snažnog tržišnog pritiska. Poduzeće koje energiju ugovara postupno možda neće postići najnižu pojedinačnu cijenu, ali smanjuje rizik da cijelu količinu kupi u najnepovoljnijem trenutku”, naglašava Marijeta Majer iz ENNA Nexta i dodaje da energetska strategija ne treba početi pitanjem kada će cijena pasti, nego koliko volatilnosti poslovanje može podnijeti bez ugrožavanja marže, likvidnosti ili konkurentnosti. Nakon toga slijede odluke o količinama, rokovima i modelima cijene. Cilj takvog pristupa nije pronaći savršen trenutak za ugovaranje, nego donositi odluke u skladu s potrošnjom, poslovnim planovima i razinom tržišnog rizika koju poduzeće može prihvatiti.

LNG, terminal Krk i diversifikacija dobavnih pravaca jačaju fizičku sigurnost Hrvatske. Domaći izvori i dugoročniji modeli ugovaranja mogu dodatno smanjiti izloženost globalnim šokovima. Na razini pojedinog kupca otpornost ipak nastaje tek kada se infrastruktura spoji s planskim upravljanjem nabavom. Tvrtke ne mogu kontrolirati geopolitiku, vrijeme ni burzovne reakcije, ali uz pouzdanog energetskog partnera kao što je ENNA Next mogu kontrolirati koliko će njihov godišnji trošak ovisiti o jednoj vijesti i jednom danu na tržištu.