Cijene plina na referentnoj europskoj burzi prvi put u četiri godine premašile su 100 eura po megavatsatu, što je deset puta više nego u SAD-u.

Cijene plina ne poskupljuju samo grijanje, već i električnu energiju. Cijene prirodnog plina u Europi nisu bile ovako visoke od prosinca 2022., kada se stari kontinent oporavljao od energetske krize nakon ruske invazije na Ukrajinu.

U RH bolja popunjenost

Trenutačna cijena je tri puta veća nego u istom razdoblju prošle godine. Dana 31. listopada 2025. iznosila je 31 euro po megavatsatu i bila je stabilna do američko-izraelskog napada na Iran krajem veljače. Zatim se više nego udvostručila u prvim tjednima rata, ali je pala nakon potpisivanja sporazuma o prekidu vatre početkom travnja.

Do kraja lipnja cijena je pala na oko 40 eura po megavatsatu, prije nego što je počela stalno rasti nakon što su izblijedjele nade u normalizaciju u Perzijskom zaljevu. Rast cijene dodatno se ubrzao krajem rujna i u listopadu, kada su skladišta plina u Europi još uvijek bila uglavnom prazna na početku sezone grijanja.

Prema Agenciji EU-a za suradnju energetskih regulatora (ACER), skladišta plina u Europi bila su 75 posto popunjena krajem listopada, što je znatno ispod cilja od 90 posto koji je Europska komisija postavila za države članice. Bruxelles ima za cilj da na kraju sezone grijanja krajem ožujka budu još uvijek 30 posto popunjena, pod pretpostavkom normalne zime i bez daljnjih poremećaja u opskrbi. To bi trebalo osigurati dovoljnu rezervu u slučaju nove krize u opskrbi.

U Hrvatskoj je situacija ipak nešto bolja i Podzemno skladište plina Okoli dobro je popunjeno, a cijena plina kod nas ovisi o dugoročnim ugovorima koji su sklapani prije godinu dana kada su cijene bile znatno niže. Prema podacima na stranicama PSP-a Okoli, zapunjenost skladišta u četvrtak je bila 82 posto. U prijevodu, plina ima dovoljno za četiri mjeseca prosječne hrvatske potrošnje.

Europa se gotovo sedam godina suočava s velikim fluktuacijama cijena i poremećajima u opskrbi zbog geopolitičkih događaja. Početkom 2020. pandemija koronavirusa, s brojnim ograničenjima kretanja i rada, snizila je cijene na rekordno niske razine. Od tada cijene u Europi rastu zbog napetosti između Rusije i Ukrajine. Krajem veljače 2022. godine, poremećaji u opskrbi iz Rusije eskalirali su u najgoru energetsku krizu u desetljećima. Cijene su dosegle vrhunac u kolovozu 2022. godine, s više od 300 eura po megavat-satu.

eurorap metodologija

Od Dubrovnika do Osijeka: 2,7 milijuna eura za sigurnije državne ceste

tehnički pregledi

Sigurniji transport uz napredne sustave, ispravna vozila i bolje planiranje

Prije 2020. godine cijene plina, koji se tada uglavnom isporučivao u Europu putem naftovoda iz Rusije, bile su mnogo stabilnije i općenito niže oko desetljeća, s nešto više od 20 eura po megavatsatu. Potrošnja plina u Europi pala je za dobru petinu u posljednjih pet godina. Glavni razlog tome bile su visoke cijene, koje su industriju, kojoj je potrebno puno prirodnog plina, učinile nekonkurentnom u odnosu na konkurente na svjetskim tržištima. Iako je dio tog smanjenja bio i zbog učinkovitijeg korištenja plina, zatvaranje postrojenja odgovorno je za veći dio smanjenja.

Stvarne potrebe za skladištenjem plina tijekom godine također pokazuju da je sezonski skok potražnje tijekom razdoblja grijanja sada manji. U odnosu na trenutačnu potrošnju plina u Europi, količina plina u skladištima približno je jednaka dugogodišnjem prosjeku.

Na što utječe cijena plina?

U Europi sezonu grijanja počinjemo s količinom plina jednakom četvrtini godišnje potrošnje. To već postižemo, ali sada to možemo osigurati skladištima koja su 75 posto popunjena.

Cijena plina utječe ne samo na cijene grijanja, gdje su sama kućanstva kupci plina, već i na cijene proizvoda kojima je potreban plin. Najvažnija od njih je električna energija. Njezina cijena izravno ovisi o cijenama plina u Europi, a ne o cijenama plina drugdje u svijetu, gdje su cijene niže.

Razlog tome je način na koji se cijene električne energije određuju na veleprodajnim burzama električne energije, gdje je kupuju veliki industrijski potrošači i dobavljači električne energije kućanstvima. Cijenu na tim burzama određuje posljednji proizvođač električne energije koji mora raditi kako bi proizvodnja električne energije pokrila sve potrebe.