Čak 36 posto hrvatskih učenika ne doseže ni osnovnu razinu matematičke pismenosti, pokazali su rezultati međunarodnog istraživanja PISA 2025., koje provodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Istodobno, samo pet posto učenika može rješavati najsloženije matematičke probleme, a Hrvatska je zauzela tek 21. mjesto među 27 članica EU-a u računalnom rješavanju problema.

Takvi rezultati ozbiljno ograničavaju razvoj ljudskog kapitala i potencijal gospodarskog rasta. Manje znanja danas znači rizik od slabije produktivnosti, sporijeg rasta plaća i manjeg inovacijskog potencijala sutra. U odnosu na 2022. godinu, prosječni rezultati hrvatskih učenika pali su za osam bodova iz matematike i čak 22 boda iz čitalačke pismenosti.

Gospodarski problem

Prema projekcijama koje iznosi Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), broj radno sposobnih stanovnika mogao bi se u idućih pet godina smanjiti za oko 100 tisuća, što znači da će sve manji broj radnika morati stvarati sve veću dodanu vrijednost. Hrvatska zato više nema luksuz slabih obrazovnih ishoda jer će bez snažnijih temeljnih kompetencija teško održati životni standard i nastaviti približavanje razvijenijim članicama Europske unije, poručeno je u nedavnom HUP-ovu Fokusu. Sve teže čitanje s razumijevanjem i rješavanje matematičkih problema lako se može preliti u budući gospodarski problem jer to su vještine bez kojih nema snažnog rasta produktivnosti ni inovacija.

“To je upozorenje i za buduću zapošljivost velikog dijela generacije, ali i za razvoj stručnjaka koji bi trebali stvarati nove tehnologije”, rekao je Mislav Balković, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i rektor Sveučilišta Algebra Bernays. “U svakodnevnom radu te se slabosti mogu pokazati kroz teškoće u razumijevanju uputa, tumačenju podataka, procjeni troškova ili prepoznavanju pogrešaka. Zaposleniku bez čvrstih temelja teže je usvojiti novi proizvodni postupak ili samostalno riješiti nepredviđeni problem.

Poduzeće tada mora više ulagati u nadoknađivanje osnovnih znanja, a sporije uvodi složenije procese”, objasnio je Balković. Inovacijski potencijal ovisi i o vrhunskim stručnjacima i o širokom krugu zaposlenih koji njihove ideje mogu primijeniti. Slabe temeljne vještine ograničavaju oboje. Zato poboljšanje matematičke i čitalačke pismenosti mora obuhvatiti cijelu generaciju, uz dodatnu podršku učenicima koji zaostaju i razvoj onih koji mogu najviše napredovati, smatra Balković. “Longitudinalno istraživanje koje je provela European Expert Network on Economics of Education (EENEE) za EU Komisiju pokazuje kako dodatnih 50 bodova na PISA ispitima iz područja matematike ubrzavaju godišnji rast BDP-a za velikih jedan posto.

Ako znamo da je Hrvatska od svoje samostalnosti u prosjeku rasla oko 2,5 posto godišnje, zamislite kako bi ova zemlja danas izgledala da je taj rast bio trećinu brži u svim tim godinama”, izjavio je predsjednik HUP-a. U konačnici, kvaliteta temeljnih vještina utječe na sposobnost firmi da povećavaju produktivnost, optimiziraju poslovne procese i ostvaruju veću dodanu vrijednost po zaposlenom, što je jedan od ključnih preduvjeta za dugoročno održiv rast plaća i konkurentnosti gospodarstva.

velike ambicije

Dani kopanja po zakonima mogli bi postati prošlost. Hrvatski startup ima velike planove

promo

Kada agencija nije samo izvođač, već partner: priča iza kampanje ‘Ljubav je poljubac, ne hrana’

“Ako troškovi rada dulje rastu brže od produktivnosti, poduzećima se sužava prostor za ulaganja, a dio gubi cjenovnu konkurentnost. Zato su obrazovni rezultati važno gospodarsko pitanje. Današnje slabosti u znanju postupno postaju ograničenje sposobnosti poduzeća da rastu i isplaćuju veće plaće. Demografski trendovi taj izazov dodatno pojačavaju. Uz sve manji broj ljudi koji ulaze na tržište rada, moramo mnogo bolje razvijati potencijal svakog učenika i studenta da bismo stvarali jednaku vrijednost kakvu bismo kao društvo mogli stvoriti s većim brojem zaposlenih. Istodobno, loptica je i kod nas poslodavaca koji trebamo ulaganja i kvalitetna radna mjesta na kojima će se stečeno znanje moći primijeniti”, kazao je Balković.

Slabe temeljne kompetencije nisu jedini izazov za buduću konkurentnost hrvatskoga gospodarstva. Važnu ulogu ima i spremnost zaposlenika i poduzeća na prihvaćanje tehnoloških promjena, osobito u trenutku kada umjetna inteligencija i digitalizacija mijenjaju način rada.

Na problem otpora prema novim tehnologijama upozorio je i ekonomski analitičar Velimir Šonje na nedavnoj konferenciji “Iskustvo nikada ne zastarijeva”, pozivajući poduzetnike da već od početka razvoja tvrtke pozornost posvete organizacijskoj psihologiji i korporativnoj kulturi. “Činjenica je da jedno istraživanje Ipsosa pokazuje da su ispitanici u Hrvatskoj najskeptičniji u EU oko toga hoće li nove tehnologije pozitivno ili negativno utjecati na budućnost i život, što i ne iznenađuje jer se kod nas teško prihvaćaju noviteti”, rekao je Šonje.

Potrebno znanje

U vremenu kada AI postaje sve važniji alat za povećanje produktivnosti, sposobnost njezina učinkovitog korištenja ovisit će i o temeljnim vještinama zaposlenika poput kritičkog čitanja, analize podataka i provjeravanja informacija.

“Učenik koji redovito preuzima gotove odgovore može propustiti razviti upravo one sposobnosti koje će mu trebati na poslu: postaviti dobro pitanje, razumjeti problem, provjeriti rezultat i preuzeti odgovornost za odluku. Za kvalitetno korištenje umjetne inteligencije potrebno je dovoljno vlastitog znanja da bismo mogli procijeniti je li ponuđeni odgovor točan i smislen. AI je za niz poslova i dalje samo alat. OECD-ovi nalazi iz PISA istraživanja pokazuju da su učenici koji navode da nisu koristili AI za sastavljanje tekstova postizali bolje rezultate od onih koji jesu. Sama ta povezanost ne dokazuje da je AI uzrok slabijih rezultata, ali korelacija ipak postoji”, naglasio je Balković.

Ako učenici sve češće koriste tehnologiju kao zamjenu za vlastiti misaoni napor, postoji rizik da nedovoljno razviju koncentraciju, čitanje s razumijevanjem, kritičko razmišljanje i sposobnost samostalnog rješavanja problema. Paradoksalno, mogli bismo, Balković tvrdi, dobiti generacije koje izvrsno koriste tehnološke alate, ali sve teže samostalno procjenjuju kvalitetu rezultata koje ti alati proizvode.

“To ima i gospodarsku dimenziju. AI može znatno povećati produktivnost, ali njezine koristi neće se automatski i ravnomjerno rasporediti. Ako dio mladih razvije napredne digitalne i analitičke kompetencije, a drugi ostanu bez čvrstih temeljnih znanja, riskiramo dodatno produbljivanje razlika u njihovoj zapošljivosti, mogućnostima napredovanja i prihodima”, zaključio je Balković.