Usred Istre, okružena krošnjama, u malenome mjestu Tičan smjestila se zvjezdarnica Višnjan. Za one koji ne znaju, među pet je vodećih svjetskih zvjezdarnica u praćenju malih tijela Sunčeva sustava, a nedavno je ugostila američke i hrvatske studente koji su tamo odrađivali praksu na malo drukčiji način.

O budućnosti astronomije, ali i samom nedavnom projektu porazgovarali smo s jednim od mentora Lukom Poropatom koji ih je dočekao u Višnjanu. Program UW Study Abroad 2026 obuhvaćao je četverotjedni boravak u Europi za studente Sveučilišta Washington (UW) iz Seattlea. Nakon prvog dijela održanog na Sveučilištu u Novoj Gorici u Sloveniji, 24 ih je stiglo u Zvjezdarnicu Višnjan. Ondje im se pridružilo šestero studenata iz regije: četvero iz Zagreba, jedan iz Rijeke i studentica iz Novog Sada.

Malo drukčija praksa

Sama ideja projekta nastala je tijekom ljeta prošle godine za vrijeme dugogodišnje Višnjanske škole astronomije. Veliku ulogu u tome imao je i profesor Mario Jurić koji je tada radio sa srednjoškolcima pa se rodila ideja o proširenju priče na neku višu, sveučilišnu razinu. On sam počeo je u Višnjanu, a sada je svoje studente iz SAD-a doveo u Istru. Program u Istri trajao je deset dana, a cilj je bio da mladi ljudi rade ono za što na fakultetu nemaju priliku te da vide nešto novo.

“U Sloveniji i Italiji imali su teorijski dio jer sve to pripada kolegiju ‘Uvod u astronomska promatranja’, koji su odabrali i u sklopu ovog programa odslušali. Promatrali su nebo teleskopom u Čileu i obrađivali teme od toga što i kako promatrati do ideje da je sve što promatramo zapravo skup podataka”, pojašnjava pa dodaje da su nakon dolaska u Višnjan imali priliku promatrati nebo na licu mjesta te uz pomoć umjetne inteligencije razvijati softver koji ubrzava rad u promatračkoj astronomiji. Istarski dio programa tako je bio posvećen praktičnoj nastavi i razvoju softvera.

“Imali su priliku raditi na velikom teleskopu, a ovaj se program od drugih razlikuje po tome što su studenti imali potpunu slobodu. Mi kao mentori nismo bili tu da delegiramo, već da pomognemo ako netko zapne oko projekta. Naša je nit vodilja da studenti imaju odgovornost i slobodu: mi im damo alat kojim mogu raditi, a oni sami odlučuju što će s njim”, kaže nam Poropat, uz kojega su studentima pomagali i Mario Jurić te Ian Chow, obojica s UW-a.

Naš sugovornik ističe da je međunarodna suradnja u suvremenoj astronomiji izrazito važna jer “astronomija povezuje cijeli svijet: svemir je svima vidljiv, a granice nisu bitne.” Suradnjom se, kaže, proširuju horizonti kreativnosti i razmišljanja, a svi koji su sudjelovali mogli su sagledati svoje ideje iz druge perspektive pa ih razraditi. Priznaje kako velikih astronomskih otkrića tijekom održavanja programa nije bilo, ali otkrili su nešto drugo.

“Shvatili smo nešto važno: koliko novi alati i novi način programiranja mogu ubrzati rad. Programerski posao koji je prije pet godina trajao mjesecima danas se može obaviti u jednom danu pa ostatak vremena možemo iskoristiti za nešto drugo. Otkrili smo da nam nove tehnologije oslobađaju vrijeme u jednom području kako bismo se mogli posvetiti drugom.”

velike ambicije

Dani kopanja po zakonima mogli bi postati prošlost. Hrvatski startup ima velike planove

promo

Kada agencija nije samo izvođač, već partner: priča iza kampanje ‘Ljubav je poljubac, ne hrana’

Studenti su imali priliku raditi s robotiziranim teleskopima na dva kontinenta pa nas zanima kako to sve funkcionira. Poropat pojašnjava da su se tijekom boravka u Sloveniji služili teleskopom iz Čilea, a za to postoji logično pojašnjenje.

Skeniranjem tražili promjene

“Ako ste, primjerice, na Havajima, vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku iznosi oko 12 sati. Kada je kod nas dan, ondje je noć i obratno, što znači da teleskopi na različitim stranama svijeta mogu raditi 24 sata dnevno i da se nebo neprestano prati. Osim vremenske razlike, u našem je slučaju važno i to što je Čile, za razliku od Havaja, na južnoj polutki pa se odande vidi dio južnog neba koji iz Hrvatske ne možemo vidjeti. Studenti su iz Slovenije, daljinski povezani s teleskopom u Čileu, promatrali središte Mliječnog puta, koje se kod nas vidi, ali nisko nad obzorom. U Čileu je taj dio neba gotovo točno iznad glave pa je pogled na njega mnogo bolji.”

Poropat pojašnjava kako su studenti zapravo sustavno snimali određeni dio neba i na njemu tražili promjene.

“Na snimkama s teleskopa u Čileu provjeravalo se pojavljuje li se neka nova zvijezda, vidi li se promjena sjaja ili boje i slično. U Višnjanu smo pak našim robotiziranim teleskopom također skenirali nebo te razvijali popratni softver, odnosno alate za analizu i pregled podataka. Kad u jednoj noći snimite toliko fotografija, zapravo dobijete video. Vidite mnogo promjena na nebu, odnosno ono što nam je glavni posao – asteroide, ali i objekte promjenljiva sjaja, satelite, avione.” U ovom projektu, ali i astronomiji općenito sve veću ulogu ima umjetna inteligencija, a Poropat kaže da se njezina korist ponajprije očituje u uštedi vremena.

“Umjetna inteligencija velik je iskorak i ponajprije štedi mnogo vremena. No, i to ovisi o tome koliko ste stručni jer ona neće sama sve riješiti. To je alat i koliko god ubrzava posao, ne može mu se slijepo vjerovati. Morate poznavati osnove kako biste znali što je kvalitetan rezultat, a što nema smisla”, ističe pa dodaje da će se neki koristiti tim alatima, ali će i dalje biti astronomi koji će izlaziti pod vedro nebo i promatrati zvijezde golim okom. Činjenica je da astronomija nije ista kao prije 50 godina. Većina posla preselila se na ekrane, a podaci su postali najvažnija roba. Upravo se prije 30 godina u Višnjanu razvijala ideja zvjezdarnice budućnosti u kojoj će ključnu ulogu imati podaci, a ne samo teleskopi.

Više teleskopa nego ljudi

“Ta se vizija uvelike pokazala točnom. Astronomija je drukčija. Kad danas posjetitelji dođu u zvjezdarnicu i pitaju gdje mogu pogledati kroz naš veliki teleskop, odgovor je da toga više nema jer se cjelokupno promatranje obavlja kamerom i računalom. Kako tehnologija napreduje, podataka je sve više i dolazimo do toga da ćemo za deset godina imati toliko astronomskih podataka da ih čovjek neće moći sam provjeriti. Tu na scenu stupaju računala, koja će imati važnu ulogu”, kaže pa dodaje da će čovjek i dalje biti važan jer će morati pisati novi kod i dalje sve provjeravati. Smatra da će u budućnosti ljudi imati ulogu revizora i nadgledati je li računalo dobro odradilo posao.

“Uvijek će biti astronoma, ali će se promijeniti njihov način rada. Prije 40 ili 50 godina astronom je cijelu noć provodio uz teleskop i promatrao, poslije je teleskop usmjeravalo računalo, a danas je sve automatizirano i uloga je astronoma samo provjeravati ide li sve po planu.” On sam kaže kako, uz sve dostupno, i dalje najradije pogleda u nebo samo vlastitim očima.

“Svake noći, kad uzmem pauzu, odem van i uvijek ostanem očaran time koliko se zvijezda vidi i kako sve to izgleda. Zavidim senzoru kamere na količini fotona koju prikupi, ali gledanje golim okom nekako je ljudski i to se ne može oduzeti. Zato će uvijek postojati i određena žudnja za odlaskom na tamnije mjesto. Kad ste vani, u tami, pogledate prema svemiru i stanete pod milijardu zvijezda, tek tada vidite koliko ste maleni, a toga na monitoru nema.” Ono čega nema na monitoru je i suradnja, a upravo je ona najvažniji dio spomenutog programa jer širi vidike, a studentima pokazuje kako se i iz malene Hrvatske mogu baviti velikim stvarima.

“Mogućnosti imamo jer je u Hrvatskoj mnogo više teleskopa nego ljudi koji se njima koriste. S obzirom na to, prilika za bavljenje astronomijom ima, ali to je grana kojom se bavi malo ljudi, a tako je općenito i u svijetu”, kaže pa nam iznosi podatak kako se u Americi godišnje zaposli 70 astronoma, što je za takvu državu vrlo mali broj te ističe da poanta ovog programa nije bila da se svi pridošli studenti jednog dana bave astronomijom, nego da, čime god se bavili, nauče to raditi drukčije i zatim to rade najbolje što mogu.

Edukacija kao okosnica rada

“Možda će jedan ili dva polaznika našeg programa na kraju postati astronomi. Na program su došli studenti različitih profila i bitno je da jedni od drugih vide što se i kako radi na drugim mjestima te da shvate da se može i bolje. Činjenica je da se i u Hrvatskoj mogu postizati najbolji rezultati, ali za to treba mnogo motivacije i vizije.”

Najboljemu teži i sama Zvjezdarnica Višnjan, kojoj je okosnica djelovanja obrazovanje u području prirodnih znanosti, tehnologije i kulture. Zanimljivo, gradnja Zvjezdarnice Tičan počela je 1998. godine, a 2002. montiran je metarski teleskop imena Dagor, dok je krajem 2017. sve počelo s radom. Malo je vremena trebalo da ovo postane jedna od najproduktivnijih zvjezdarnica u praćenju malih tijela Sunčeva sustava. Na službenoj stranici stoji kako se u nepune dvije godine rada pozicionirala na 15. mjesto u svijetu po broju objavljenih asistencija u određivanju orbita novootkrivenih opasnih objekata u ukupnom poretku.

“U 2026. naša mjerenja čine oko 20 posto svjetskih, a 2020. godine udio je bio oko 44 posto. Za malu zvjezdarnicu u kojoj noću radi jedna ili dvije osobe, to je velik uspjeh. No poanta nije u tome da smo među prvih pet, nego da smo mnogo pridonijeli svijetu te da netko iz međunarodne zajednice, kada dođe k nama, zna da smo napravili dobar posao i ima povjerenja u ono što radimo. Važan je kredibilitet koji gradimo”, pojašnjava nam i za kraj dodaje kako nam se sprema zanimljivo vrijeme u kojemu ne znamo što će biti sutra, za godinu dana, a ni za deset godina. Zato je, ističe, važno ne prestati učiti jer tko prestane, ne zaostaje toliko za drugima koliko za onim što je mogao postati.