Svaka generacija donosi promjene na tržištu rada. Međutim, čini mi se da nijedna nije toliko promijenila očekivanja poslodavaca kao generacije koje danas ulaze u poslovni svijet.
Mladi stručnjaci ne traže samo dobru plaću ili stabilan posao, oni traže smisao, priliku za učenje, fleksibilnost, povjerenje i sposobnost da ostave trag.
Odgovornost tvrtki
Često čujemo kako je to veliki izazov za tvrtke. Vjerujem da je to zapravo sjajna prilika. Jer, ako želimo izgraditi organizacije koje će biti uspješne za deset ili 20 godina, već sada moramo razmišljati o tome kako razvijati buduće lidere. Moje iskustvo je da se vođe ne stvaraju kada dobiju menadžersku poziciju. Oblikuju se mnogo ranije – kroz kulturu tvrtke, kroz ljude koji im daju samopouzdanje i prilike da preuzmu odgovornost čak i kada još nemaju sve odgovore.
Kada sam ja započeo svoju karijeru vodstvo se često povezivalo s iskustvom, autoritetom i hijerarhijom. Danas je situacija drukčija. Poslovni svijet se mijenja takvom brzinom da godine iskustva više nisu jedini pokazatelj spremnosti za odgovornost. Ono što čini razliku je znatiželja, sposobnost učenja, spremnost na promjenu i želja za razvojem drugih. U dinamičnoj industriji u kojoj radim, svakodnevno vidimo koliko se brzo pojavljuju nove tehnologije, mijenjaju očekivanja korisnika i nastaju novi poslovni modeli. U takvom okruženju lider ne može znati sve. Ali, mora znati kako okupiti tim, kako slušati različita mišljenja i kako donijeti odluku čak i kada nema sve informacije.
Zato vjerujem da tvrtke danas imaju drukčiju odgovornost nego prije. Nije dovoljno zaposliti talentirane ljude. Potrebno je stvoriti okruženje u kojem će oni htjeti ostati, rasti i jednog dana preuzeti upravljanje timovima. To podrazumijeva puno više od organiziranja treninga ili edukacija. Budući lideri razvijaju se kroz svakodnevni rad, kroz mentorstvo, otvorenu komunikaciju i priliku sudjelovanja u važnim projektima. Najviše naučite kada vam se da odgovornost i kada znate da netko vjeruje u vas.
Upravo zato vjerujem da je povjerenje jedna od najvažnijih investicija koje lider može napraviti. Mladi ljudi danas žele povratne informacije, ali žele i da se čuju njihova mišljenja. Očekuju da budu dio procesa donošenja odluka, a ne samo izvršitelji zadataka. U prošlosti su ideje tekle od vrha prema dnu organizacije. Danas najbolje ideje često dolaze od ljudi koji su najbliži korisnicima, novim tehnologijama ili promjenama na tržištu. To također zahtijeva promjenu u načinu vođenja.
Lider više nije osoba koja ima sve odgovore. Njegova je uloga postavljati prava pitanja, uklanjati prepreke i stvarati uvjete u kojima će drugi ostvariti svoj potencijal. Jednako važna promjena odnosi se na način na koji gledamo na pogreške. Ako želimo inovirati, moramo prihvatiti da se nijedna inovacija ne događa bez pokušavanja, eksperimentiranja i povremenog neuspjeha. Organizacije koje kažnjavaju svaku pogrešku teško mogu očekivati kreativnost od svojih timova. Suprotno tome, tvrtke koje uče iz pogrešaka stvaraju kulturu u kojoj ljudi imaju hrabrosti predložiti nova rješenja.
To, naravno, ne znači odustajanje od odgovornosti. Naprotiv. Odgovornost i sloboda moraju ići zajedno. Ljudi postižu najbolje rezultate kada imaju jasne ciljeve, ali i dovoljno prostora da pronađu način da ih ostvare. Vjerujem da će takve tvrtke biti najprivlačnije novim generacijama zaposlenika.
U tvrtki u kojoj radim posljednjih godina sve više pozornosti posvećujemo razvoju ljudi, ne samo kroz stručna znanja, već i kroz razvoj liderskih kompetencija. Iskustvo nam pokazuje da najbolji rezultati dolaze kada zaposlenici imaju priliku učiti jedni od drugih, surađivati u timovima i osjetiti da njihov doprinos ima stvarnu poslovnu vrijednost. Takvo okruženje stvara samopouzdanje, a iz samopouzdanja razvija odgovornost – ključnu osobinu svakog vođe.
Mislim da će budući lideri biti drukčiji od onih na koje smo navikli. Manje će se baviti kontrolom, a više povjerenjem. Manje će pričati, a više slušati. Umjesto da budu središte svih odluka, postojat će ljudi koji okupljaju različite talente i potiču druge da daju sve od sebe.
Dugoročna održivost
Konačno, svaka tvrtka može kupiti novu tehnologiju, poboljšati procese ili promijeniti svoju organizacijsku strukturu. Ono što ne može kupiti su ljudi koji žele ostati, razvijati se i jednog dana postati vođe. Zato vjerujem da je najveća odgovornost svakog vođe ostaviti iza sebe nove lidere. To nije samo pitanje individualnog uspjeha, to je pitanje dugoročne održivosti bilo koje organizacije.
Budućnost poslovanja neće graditi generacije koje dolaze, mi je gradimo danas – načinom na koji s njima surađujemo, koliko ih slušamo i koliko smo spremni dati im priliku da preuzmu odgovornost. Upravo iz tih prilika izlaze vođe koje će sutra voditi tvrtke kroz promjene koje danas ne možemo ni predvidjeti.
