EN DE

Zašto bi OECD trebalo vratiti korijenima, a ne napustiti?

Autor: Kim Ruhl
13. listopad 2026. u 15:05
Podijeli članak —
Foto: Shutterstock

Mogla bi podržati napore svojih članica u ekonomskom otporu Kini.

OECD je 30. rujna obilježio 65. obljetnicu svog osnutka. Poput mnogih drugih vremešnih međunarodnih organizacija, i on je razvio sklonost širenju izvan svojih izvornih okvira, u što smo se i sami uvjerili kao njegovi bivši delegati.

Upravo zato dio američkih dužnosnika želi smanjiti ili potpuno ukinuti financiranje te organizacije. Međutim, okretanje leđa OECD-u značilo bi odricanje od mehanizama koji postaju sve važniji u gospodarskom nadmetanju Amerike s Kinom.

Povratak temeljnoj misiji

Članstvo OECD-a čine tržišne demokracije, a posjeduje napredan statistički aparat i desetljeća iskustva u usklađivanju ekonomske politike između Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Zbog tih je osobina OECD još vrjedniji u vremenu u kojem se ekonomija i nacionalna sigurnost sve više isprepliću.

Problem je u tome što je mandat OECD-ova Odbora za ekonomsku politiku, koji se desetljećima fokusirao na gospodarski nadzor i politike poticanja rasta, proširen 2013. godine kako bi obuhvatio “uravnotežen i održiv gospodarski rast, uz dužnu pozornost posvećenu društvenim i ekološkim posljedicama”. Od tada je ta organizacija razvila programe usmjerene na rodno osjetljivo budžetiranje, ekološku pravdu, socijalnu mobilnost i indekse izvan BDP-a.

Pretvaranje OECD-a u mini-Ujedinjene narode s naglaskom na ekonomiju nije strategija za očuvanje relevantnosti. Umjesto toga, ta bi organizacija trebala maksimalno iskoristiti svoju komparativnu prednost oslanjajući se na svoje nasljeđe. OECD je proizašao iz organizacije koja je upravljala Marshallovim planom, a s vremenom se razvio u forum za usklađivanje politika oko zajedničkih ekonomskih interesa. U tu je svrhu pomogao u uspostavljanju pouzdanih i međunarodno usporedivih statističkih podataka.

Problem

Od 2013. OECD je razvio programe za eko pravdu, socijalnu mobilnost i indekse izvan BDP-a, a njegovo pretvaranje u mini-UN nije strategija za očuvanje relevantnosti.

Nakon naftnog šoka 1973. godine, unutar okvira OECD-a osnovana je Međunarodna agencija za energiju (IEA) kako bi vladama osigurala podatke i analize za pripremu na poremećaje u opskrbi energijom. OECD je 1981. godine riješio problem dvostrukog prekograničnog testiranja kemikalija stvaranjem sustava Međusobnog priznavanja podataka, koji je od zemalja sudionica zahtijevao da prihvate sigurnosne testove provedene prema zajedničkim standardima.

Nadmetanje s Kinom sve više ovisi o pitanjima koja spajaju ekonomiju i nacionalnu sigurnost: kritičnim sirovinama, poluvodičima, bespilotnim letjelicama, pomorskome prometu, energetici, farmaceutskim proizvodima i drugim oblicima ovisnosti. Preusmjereni OECD mogao bi podržati napore svojih članica u ekonomskom suprotstavljanju Kini. Međunarodna agencija za energiju (IEA) nudi dobar model.

Nakon što su kineska ograničenja izvoza rijetkih zemnih metala iz 2025. godine poremetila opskrbne lance u proizvodnji i primorala neke europske tvornice auto dijelova na privremenu obustavu proizvodnje, ova agencija sada nadzire tržišta kritičnih sirovina i provodi simulacijske vježbe kako bi osigurala spremnost članica na izvanredne situacije.

Sjedinjene Države imaju moć utjecaja da usmjere OECD natrag prema njegovoj temeljnoj misiji. Amerika izdvaja 18 posto temeljne proračunske stavke OECD-a, što je više nego dvostruko veći udio od Njemačke, koja je sljedeći najveći donator. Umjesto jednostavnog povlačenja, SAD bi nastavak svoje potpore mogao uvjetovati užim i korisnijim djelovanjem te organizacije. To će zahtijevati četiri glavne reforme.

Prvo, OECD bi trebao zaustaviti daljnje širenje i ponovno razmotriti sudjelovanje država nečlanica u raspravama o ekonomskoj politici. Kina može biti nužan predmet analiza OECD-a, ali to ne znači da mora sudjelovati u raspravama kojima je cilj usklađivanje politika među tržišnim demokracijama.

Učinkovitiji proračun

Drugo, organizacija se mora ponovno usmjeriti na ekonomiju, a taj je pomak već u tijeku. Mandat Odbora za ekonomsku politiku revidiran je 2026. godine pod administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa kako bi se poticao “najviši uravnotežen, održiv i stabilan gospodarski rast u tržišno orijentiranim demokracijama.” Ostatak OECD-a trebao bi ozbiljno shvatiti taj cilj.

Treće, preusmjeravanje resursa prema opskrbnim lancima i ekonomskoj sigurnosti učinilo bi postojeću infrastrukturu OECD-a znatno vrjednijom. Njegove međudržavne input-output tablice mapirale su proizvodne odnose u 80 zemalja i 50 industrijskih grana 2025. godine. Nasuprot tome, američki Ured za ekonomsku analizu izrađuje godišnja input-output izvješća za 71 industrijsku kategoriju u SAD-u i referentne tablice s 402 industrijske grane. Tvorcima politika potrebni su detaljniji industrijski podaci da prepoznaju uska grla u opskrbnim lancima, procijene postoje li zamjenski proizvodi i predvide koliko se brzo proizvodnja može premjestiti drugamo.

Iako nijedna vlada ne može lako sama prikupiti te informacije, OECD može – pod uvjetom da svoj trenutačni proračun troši učinkovitije. Primjerice, znatna se sredstva troše na izradu 20-ak godišnjih izvješća po zemljama, čime se samo ponavlja posao koji već obavljaju Međunarodni monetarni fond, središnje banke, vlade i privatni sektor. Ta bi sredstva radije trebalo preusmjeriti na usporedive međudržavne podatke, mapiranje opskrbnih lanaca i mjerenje subvencija i ovisnosti, a sve su to elementi koje je OECD u jedinstvenoj poziciji pružiti.

Naposljetku, OECD bi trebao iskoristiti svoju sposobnost stvaranja pravnih instrumenata – od kojih je trenutačno na snazi 270, a obuhvaćaju područja poput ulaganja, izvoza i tržišnog natjecanja – kako bi poticao ekonomsku sigurnost. Suradnja na provjeri ulaganja i opskrbnim lancima može početi među manjom skupinom članica, što OECD zatim može razviti u zajedničke standarde. OECD je niknuo u svijetu u kojem su ekonomski i strateški interesi Amerike bili neraskidivo vezani – 65 godina poslije, njihova međusobna usklađenost ponovno doseže svoj vrhunac.

* Koautor članka je Pierre Yared, bivši vršitelj dužnosti predsjednika Vijeća ekonomskih savjetnika Bijele kuće (2025.-2026.) profesor je međunarodnog poslovanja i prodekan za obrazovanje rukovoditelja na Columbia Business Schoolu

© Project Syndicate, 2026.

Autor: Kim Ruhl
13. listopad 2026. u 15:05
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close