Od 25. do 27. rujna Trg kralja Tomislava bio je mali Maranello. Ispred prvog Ferrari Loungea u Hrvatskoj zastajali su prolaznici kako bi izbliza vidjeli novi Amalfi, 296 Speciale i dva primjerka hiperautomobila 849 Testarossa. Iza projekta stoji Zagrepčanin Robert Bajs, nekadašnji prvi čovjek Bang & Olufsena za regiju, vlasnik tvrtke za uređenje interijera IO Decor, organizator automobilističko-turističkog događaja Pink Wing i brand ambasador koji s Ferrarijem i njegovim talijanskim zastupnikom INECO-m surađuje od 2022. godine. Uoči otvaranja loungea razgovarali smo s njim o tomu kako je to surađivati s jednom od najekskluzivnijih tvrtki na svijetu, zašto Ferrari ne može kupiti svatko tko ima novca, voze li brze automobile i žene…

Pomogli ste u organizaciji Ferrari Lounge. Najjednostavnije rečeno, o čemu je riječ?

To je format koji je osmislila tvornica – luksuzni lounge koji se postavlja na pomno odabranim lokacijama. Izvana je vidljiv javnosti, dok se unutra odvija opušteno druženje vlasnika vozila s ljudima iz tvrtke INECO – testnim vozačima te ljudima iz prodaje i marketinga – jednog od najvećih Ferrarijevih ovlaštenih zastupnika u Italiji. Riječ je o prostoru od otprilike 250 četvornih metara, s barom, DJ pultom, garniturama za sjedenje i krovnom terasom od stotinjak četvornih metara. Ispred loungea u Zagrebu bila su četiri automobila: potpuno novi Amalfi, 296 Assetto Fiorano te, premijerno u Hrvatskoj, dvije nove 849 Testarosse.

Recite nam nešto više o tim automobilima.

Amalfi je potpuno novi model Grand Tourer koncepta i, smatram, izuzetno lijep i funkcionalan daily automobil. 296 je plug-in hibrid, za mene pravi go-kart automobil vrhunskih performansi. Nekima je teško pojmiti da u Ferrariju postoji hibridni dio, ali to je pravi, strastveni Ferrari sve do zadnjeg vijka koji je u njega ugrađen. Vozio sam ga i zaista je vrhunski. Testarossa je hiperautomobil s više od tisuću konjskih snaga, plug-in hibridna Berlinetta, savršenih karakteristika. Velika je stvar što su ovdje bila čak dva primjerka. Jedan je bio izložen statično, dok su ostala tri automobila služila za testne vožnje.

Je li se u Zagrebu mogao isprobati Ferrari?

Da, ali isključivo ako ste bili na popisu kupaca i potencijalnih kupaca koji je pripremio INECO sa svojim timom, u suradnji sa mnom. Vožnje su se izmjenjivale svakih sat vremena, od devet ujutro do šest popodne, sva tri dana. Svi termini bili su popunjeni, a oduševljenja vožnjom nije nedostajalo.

Ferrari je na glasu kao jedna od najzatvorenijih automobilskih kuća. Kako ste vi ušli u taj svijet?

Ne bih koristio taj termin, već bih rekao da Ferrari jednostavno ima svoja pravila. Mnogi moji klijenti i sudionici TIE FLY karavane, koju još od 2016. organiziram svake godine, imaju Ferrari u garaži, najčešće kao drugi, treći ili peti automobil. Iz njihove komunikacije s tvrtkom INECO rodila se ideja da se upoznamo. Vlasnici su me 2022. primili na sastanak na kojem smo razgovarali o mogućnostima suradnje. Predložio sam im da se uključe u TIE FLY: “Dođite s testnim vozilima i pet dana putujte s nama kao sudionici. Nikakva izravna prodaja – samo im dajte priliku da razgovaraju s vama i, ako žele, isprobaju automobil.” Veza se dogodila već prve godine i neki su odmah pokrenuli narudžbu. Sudionike sam vodio u Padovu i Veronu, gdje INECO ima salone i ovlaštene servisne centre, na testne vožnje, u sobe za konfiguraciju automobila…

Ferrari se očito ne dobije za mjesec-dva?

To je tehnički nemoguće. Prvo, treba razlikovati dvije stvari. Ako u salonu kupite automobil koji je netko prethodno konfigurirao, to nije prava kupnja Ferrarija, nego kupnja automobila iz druge ruke. Kupac Ferrarija je onaj tko je automobil prvi naručio i složio ga po svojoj mjeri. A razinu personalizacije kakvu ima Ferrari u životu nisam vidio. Birate želite li na naslonu za glavu logo i u kojoj boji, kakav će biti šav ili kožni detalji, personalizaciju unutrašnjosti i vanjštine, sve do pločice s inicijalima. Automobil ima desetke tisuća detalja i potpisan je vašim imenom i prezimenom. Prvi je korak odobrenje u kojem se gledaju i vaši prethodni automobili, jeste li posjedovali Ferrari i jeste li zadovoljili kriterije da možete dobiti kvotu za automobil. Tek tada kreće konfiguracija, koju možete mijenjati do trenutka kada automobil ide u proizvodnju. Zatim je potrebno još nekoliko mjeseci do isporuke. Od odobrenja do preuzimanja prođe oko godinu dana, nekada i više.

Što vama znači biti dio tog Ferrarijeva svijeta?

Dolazim iz prosječne, poštene radničke obitelji. Školovao sam se sam, uz pomoć roditelja. Nisam imao automobile niti sam živio neki high life. Moj poslovni put bio je kroz premium brendove – Apple, Bang & Olufsen, zatim moju tvrtku IO Décor za uređenje interijera i TIE FLY event. Suradnja s INECO-om za mene je kruna svega. Ušao sam u svijet o kojem svatko može sanjati. Iza mene je poprilično težak put. Sljedeće godine punim pedesetu. S 20 godina nisam imao ni svoj automobil, prvi sam kupio s 24. Bio je to polovni Fiat Uno Turbo. Išao sam korak po korak, kao i do nagrade za najboljeg menadžera na svijetu koju sam 2007. dobio od uprave Bang & Olufsena u Cannesu.

Što ste sve u Ferrariju doživjeli?

Vidio sam gotovo sve razine tvornice, bio u oba muzeja i na službenim turama kroz pogone. Vozio sam Fiorano, njihovu stazu na kojoj testiraju sva vozila i na kojoj voze njihovi vozači Formule 1, pa ste već samim time u posebnom svijetu. Stavite kacigu i sjednete u najbolji automobil na planetu, a pokraj vas je testni vozač. On vam najprije pokaže krug, pa vi odvezete testni krug dok vam objašnjava kako voziti i gdje kočiti. Nakon toga slijedi pet krugova u kojima imate pravi “lauf”. Meni je više puta ponavljao da dam gas, jer tek tada osjetite snagu i sigurnost u tim automobilima.

jednostavnije korištenje

Jednim klikom do usluge, ali kome se obratiti kad nastane problem?

Kaić s velikom misijom

Dok jedni zaboravljaju stare vještine, na Murteru ih prenose na nove generacije

Kakve automobile volite?

Nisam klasični “car guy”. Automobile više gledam kroz prizmu dizajna i kvalitete izrade, kao da su neki lifestyle dodatak. Za moj Porsche GT3 toliko su me puta pitali koliko ima konjskih snaga da sam na kraju morao naučiti da ih ima 510, ali o samom motoru ne znam puno više od toga (smijeh).

Tko su danas kupci Ferrarija? Je li to isključivo muški svijet ili ima i žena?

Koliko znam, u Hrvatskoj postoje dvije vlasnice Ferrarija. A što se tiče prvog dijela pitanja, prosječan čovjek i dalje s određenom dozom nepovjerenja gleda na luksuz, jer su prije dvadesetak godina takve automobile vozili ljudi iz nekog drugog miljea, kao i ostale luksuzne i sportske automobile. Danas, po mojoj procjeni, više od 90 posto vlasnika dolazi iz svijeta biznisa. To su ljudi koji su sami stvorili novac ili su visoko pozicionirani u velikim korporacijama. U biti, svi vlasnici koje osobno poznajem dolaze iz tog poslovnog svijeta, osim jednog mog dobrog prijatelja, vrhunskog sportaša u mirovini. I uvijek su 45 plus. U tom svijetu nema klinaca.

Ni onih kojima tata za recimo 22. rođendan kupi Ferrari?

Možda će tata dati sinu da se jednom provoza, ali da to bude sinov automobil, u svijetu u kojem se ja krećem, to ne dolazi u obzir. Ali želim još jednom istaknuti da govorim o kupcima koji su prošli proces kupnje u tvornici, a ne o onima koji su automobil kupili iz treće, pete ili sedamnaeste ruke preko oglasnika.

Može li Ferrari nekome odbiti prodati automobil?

Nikome neće reći da mu neće prodati automobil, ali će ga prije toga dobro istražiti. Vidjeli smo da su neki američki reperi kupili Ferrari, pa ga preuredili i stavili mu napadne felge. Takvi dobiju svojevrsnu crnu zastavu i od tvornice ga više ne mogu direktno kupiti. Ako se dobro sjećam, i Justin Bieber završio je na crnoj listi jer se prema svom Ferrariju nije odnosio onako kako proizvođač to očekuje. Ferrari nije brend po kojem se prolijeva šampanjac, nego brend luksuza i statusa.

Kako ste došli do prvog auta i što vozite danas?

Prvi je bio, kao što sam već spomenuo, polovni Fiat Uno Turbo. Radio sam studentske poslove, tata je dao pola novca, pola sam skupio ja. Nakon toga stalno sam mijenjao automobile. Imao sam hrpu kabrioleta. Tada su mi oni bili vrhunac, a danas kabriolet ne bih vozio ni da mi ga poklone. Sportski automobili nisu me zanimali sve do 2016., kada sam pokrenuo TIE FLY. Moji su sudionici vozili sportske automobile pa sam i ja kupio prvi sportski auto, Mustang. Nakon njega prirodan slijed bio je Porsche, statusni simbol poslovnog čovjeka u srednjem i višem menadžmentu. Svatko tko se malo afirmirao nakon četrdesete mora imati Carreru (smijeh). Prvu sam kupio u Njemačkoj tri dana prije nego što su zbog korone sve zatvorili, pa je tri mjeseca stajala u skladištu. Onda sam htio GT3, ali mi nisu htjeli odobriti kupnju. Godinu i pol komunicirao sam izravno s tvornicom dok mi nisu odobrili automobil i 2023. preuzeo sam ga u tvornici. Danas imam tri Porschea: GT3, Carreru 4S i Cayenne Turbo E-Hybrid.

A Ferrari?

Ferrari mi je u glavi još od prvog dana otkako sam 2022. otišao u Italiju razgovarati s vlasnikom INECO-a. Tada mi je Roma bila vrhunski automobil, sada je to Amalfi, a posebno me očarao model s 12 cilindara. Ali pitanje je mogu li, kao netko tko nikada nije imao Ferrari, odmah ići na baš taj model. To su stepenice koje svaki pravi kupac mora proći. Mogao sam već kupiti polovni, ali bojim se da bi se na polovnom potrošio taj doživljaj. Ako je Ferrari jednom u životu, neka bude kako spada.

Volite li voziti brzo?

Dok sam išao u osnovnu školu, među nama klincima svako se toliko ponavljalo pitanje: “Da li bi radije imao fiću s Ferrarijevim motorom ili Ferrari s fićinim motorom?” Svi su, naravno, uvijek vikali kako bi radije fiću s Ferrarijevim motorom, a ja sam bio jedini koji je govorio kako bih radije Ferrarija s fićinim motorom. Sve sam vam sada rekao (smijeh). Brzinom na kraju ništa ne dobijete, a to se može i izračunati. Studirao sam na Fakultetu prometnih znanosti, s kojim imamo i projekt edukacije mladih o prevenciji nezgoda. Izračunali smo da onaj tko na nekim dionicama divlja u najboljem slučaju stigne petnaest minuta ranije od onoga tko vozi po propisima. A nitko ne računa potrošene kočnice, gorivo i stres. Svi smo vidjeli da brzina na kraju ne donosi ništa lijepo. Za to postoji staza.

U svijet automobila došli ste iz sasvim druge branše. Kako je tekao vaš poslovni put?

Radim od šesnaeste godine. Konobario sam, radio svakakve studentske poslove, ali prvi službeni posao nakon fakulteta bio mi je u Appleu, na mjestu direktora prodaje. Tada Apple kakav danas poznajemo nije postojao. Nije bilo iPhonea, tableta, satova, nego samo računala, a kompanija nije bila razvikana kao danas. Nakon godinu dana headhunteri su me doveli u Bang & Olufsen, gdje sam ostao devet i pol godina. Prošao sam put od direktora prodaje i marketinga do direktora tvrtke za cijelo područje bivše Jugoslavije. Počeo sam u dućanu od 16 kvadrata. Kad sam ljudima govorio da radim u Bang & Olufsenu, pitali su me u kojoj banci, jer su mislili da kažem “bank”, a ne “bang”. Nakon pet godina svi su znali što je B&O.

Kako ste to postigli?

Uf, teško. Stepenicu po stepenicu. Zvao, obilazio, sastančio, kucao na sva vrata. Nije bilo lako. Prvi Hugo Boss dućan u Hrvatskoj bio je opremljen B&O opremom, a snimke su završile u Bossovoj središnjici, jer nijedan njihov dućan na svijetu nije imao Bang & Olufsen. Tako to krene. Jedni čuju od drugih i priča se zavrti. Premalo je sada prostora i vremena da opišem sve što je stalo u tih gotovo deset godina rada.

A onda 2009., u jeku financijske krize, dajete otkaz i otvarate tvrtku za interijere?

I svi su mi se smijali: “Sad ćeš ti bez ikakvog iskustva u tome raditi interijere?” Ali i nije baš da nisam imao iskustva jer, kad bih dolazio u nečiju kuću kako bismo im montirali Bang & Olufsen, to su uvijek bili objekti koji su se upravo preuređivali. Slušao sam kako kasni kuhinja, kako kasne garniture, kako arhitekt nešto nije dobro napravio. Te sam informacije skupljao gotovo deset godina. Čim sam dao otkaz, jedan mi je klijent povjerio uređenje kuće od 850 četvornih metara na Pantovčaku iako to nikada nisam radio. Nakon dvije godine ohrabrio sam se i pitao ga što mu je bilo u glavi. Rekao je: “S tobom radimo gotovo deset godina. Ni u jednom trenutku nismo se bojali da to nećeš napraviti.” U premium segmentu nije samo stvar u proizvodu, koliko u povjerenju. Imena klijenata nikada ne otkrivam, kao ni gdje je čija kuća ni tko je kupio Ferrari.

Što ste sve dosad napravili?

Tvrtka ove godine slavi 18 godina. Uredili smo većinu stanova u Hoto zgradi na Cvjetnom trgu, u Ban centru na Europskom trgu, radili smo rezidencije na Tuškancu i Pantovčaku. Sigurno je tu bilo dvjestotinjak stanova u centru Zagreba koje smo podigli po principu “od nule do ključa u ruke”. Noel, prvi zagrebački restoran s Michelinovom zvjezdicom, uredili smo za ravno petnaest dana. Ja sam u sedam ujutro otključavao vrata radnicima, a supruga je od pola sedam do kasno u noć u našoj radionici s majstorima radila namještaj. Na isti smo način za 21 radni dan napravili prvu sobu za konfiguraciju automobila za Rimac u Svetoj Nedelji. Hitno im je trebala jer je dolazio Nico Rosberg, a ta je trebala biti prva ogledna. Tim nam čini sedam ljudi, imamo svoje stolare i tapetare, a vodimo ga supruga i ja. Ja sam završio promet, ona ekonomiju, a zadali smo pravi udarac arhitektonskoj struci – neki nas ne mogu vidjeti. (smijeh)

Smeta li vašem partneru INECO-u što surađujete i s Rimcem?

Mislim da brendu Ferrari nitko ne smeta, jer nijedan brend nije postavio svoj način poslovanja kao oni. Za primjer, Porsche je prošle godine isporučio oko 320.000 automobila, a Ferrari nešto više od 13.600. Tu nema ni sličnosti. Mislim da Ferrari nijedan brend ne gleda kao konkurenciju. Oni imaju svoj film. Ni ja u svom poslu ne osjećam konkurenciju, jer nisam vidio tvrtku koja nudi sve u jednom: dizajn, projekt, proizvodnju i vođenje gradilišta. Sve što radim naučio sam od boljih od sebe. Uzmi ono što je dobro, a gdje si lošiji, popravi se.

Ferrari Lounge kruna je ovoljetnog rada. Što dalje?

Dok god budem imao volje, gurat ću TIE FLY jer je to najbolja platforma networkinga koju sam izmislio. To je turističko-automobilistički projekt kojim ljudima veće platežne moći pokazujemo da Hrvatska ima i nešto osim Dubrovnika ili Rovinja, a fotografije i video s putovanja promoviraju manje poznata mjesta. O Hrvatskoj kao auto-destinaciji ministrica Brnjac govorila je 2020., a ja još 2016. Prosječni turist u Hrvatskoj dnevno potroši oko 50 eura, a moj sudionik između 500 i 700 eura. Moji sudionici su isključivo iz poslovnog svijeta, parovi 45 plus, i prolaze sve razine provjera i potvrda. Kod mene nema ljudi iz sive zone ni klinaca koji pale gume i bengalke. Vozi se sigurno, s policijom na čelu i začelju kolone.

Planovi za 2027. godinu?

U pregovorima smo sa Supercar Owners Circleom, jednim od najprestižnijih automobilskih događaja na svijetu. Godine 2022. jako su se razočarali jer su se neki ljudi petljali u organizaciju. Ja sam se iz toga isključio, a svi znamo što se dogodilo – razbijena je Pagani Zonda vrijedna 15 milijuna eura. Sada su se vlasnici ponovno obratili meni i mome prijatelju i partneru Kreši Ćoriću. Razgovaramo i s kućama ručno rađenih automobila poput Eccentrice, Kimere i Totema, čiji modeli stoje milijun i pol eura i više, a koje bi za svoje kupce htjele organizirati privatne ture po Hrvatskoj. To je vrhunska prilika i promocija za Hrvatsku.