Globalna demografska tranzicija, obilježena padom nataliteta i produljenjem očekivanog životnog vijeka, pretvorila se u jednu od najutjecajnijih transformacija proteklog stoljeća, pri čemu starenje stanovništva neprestano potpiruje niz mračnih ekonomskih prognoza.

Ako se akademski ekonomisti, međunarodne organizacije i nacionalne vlade oko ičega slažu, onda je to činjenica da starenje društva neizbježno vodi prema ekonomskoj sklerozi.

Privremena dividenda

Međutim, iskustvo proteklih 70 godina, pruža iznenađujuće malo dokaza za ovaj pesimistični konsenzus. Tijekom tog razdoblja pad nataliteta nije usporio ukupni rast BDP-a. Stanovništvo možda jest ostarjelo i raslo sporije, ali gospodarstva nisu nužno slijedila taj trend.

Pri razmatranju bilo kakve dugoročne ekonomske projekcije treba imati na umu poznatu opasku bejzbolske legende Lawrencea “Yogija” Berre: “Teško je prognozirati, osobito kad je riječ o budućnosti.” Primjerice, predviđanje učinaka umjetne inteligencije na gospodarski rast ili javni dug puno je neizvjesnosti s obzirom na to koliko se nedavno ta tehnologija pojavila i koliko se brzo razvija.

No, demografske su promjene nešto sasvim drugo jer raspolažemo obiljem povijesnih dokaza s pomoću kojih možemo procijeniti njihove ekonomske posljedice. U nedavnom radu s nobelovcem, ekonomistom Daronom Acemogluom i njegovim kolegama s MIT-ja, Davidom Autorom i Keelanom Beirneom, oslonili smo se na desetljeća podataka o demografskim promjenama u različitim zemljama i regijama kako bismo istražili kako oscilacije u stopama nataliteta i pomaci u dobnoj strukturi stanovništva utječu na gospodarske rezultate.

Rezultati su zapanjujući. Promatrano kroz različite zemlje i zone dnevnih migracija u SAD-u, područja s nižim stopama fertiliteta zabilježila su brži rast BDP-a po glavi stanovnika ili zarade po osobi, dok su ukupni rast BDP-a i ukupna zarada ostali uglavnom nepromijenjeni. Čini se da gospodarstva sustavno reagiraju na pad fertiliteta i posljedično povećanje omjera starijih i mlađih radnika: produktivnost i kapitalna ulaganja rastu, a gospodarska se aktivnost pomiče iz radno intenzivnih sektora prema visokotehnološkom izvozu.

Pokretač ovih trendova je pomak u inovacijama i patentiranju prema tehnologijama koje štede radnu snagu, uključujući automatizaciju i informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT). Drugim riječima, iako demografske tranzicije dovode do manjeg broja radnika i sporijeg rasta stanovništva, tehnološki napredak povećava produktivnost onih koji ostaju, čime se nadoknađuje smanjenje radne snage i održava rast BDP-a.

Električni iskorak

Kompaktni električni modeli sve ozbiljnije ulaze u svakodnevicu europskih vozača

Problemi s likvidnošću

Zašto kašnjenje u naplati najviše pogađa tvrtke koje rastu?

Tehnološki odgovor na pad stope fertiliteta razlikuje se od već dobro poznate priče o početnoj demografskoj dividendi. Prema tradicionalnom shvaćanju, zemlje u ranim fazama demografske tranzicije imaju koristi od manjeg broja djece dok udio starijeg stanovništva ostaje relativno malen. To pak povećava relativni udio radno sposobnog stanovništva i potiče rast BDP-a.

Niži fertilitet može dodatno ojačati tu dividendu jer potiče veći ulazak žena na tržište rada i povećava ulaganja u obrazovanje svakog djeteta. Međutim, ta je dividenda privremena. Kako niske stope nataliteta ustraju, a očekivani životni vijek raste, udio starijih osoba s vremenom se povećava, stvarajući ekonomski teret koji se obično povezuje sa starenjem stanovništva.

Mehanizam koji smo identificirali upućuje u sasvim drugom smjeru. Otkrili smo da manjak radne snage može potaknuti tehnološke promjene i generirati porast produktivnosti koji traje dugo nakon što početna demografska dividenda izblijedi.

Čini se da je Kina školski primjer toga. Ta zemlja prolazi kroz jednu od najbržih i najdramatičnijih demografskih tranzicija u povijesti, pri čemu se predviđa da će njezino radno sposobno stanovništvo (u dobi od 15 do 64 godine) pasti s vrhunca od otprilike jedne milijarde na oko 300 milijuna do 2100. godine. Teško je ne povući poveznicu između tog trenda i nevjerojatnog kineskog usvajanja robotike. Zalihe industrijskih robota u Kini udvostručile su se između 2021. i 2024. godine te danas čine otprilike polovicu ukupnog broja na globalnoj razini.

Naravno, postoje opravdani razlozi za pitanje je li prošlost doista tek uvod u ono što dolazi. Neke se zemlje, a među njima i Kina, suočavaju s demografskim promjenama koje su brže i dalekosežnije od bilo čega što smo vidjeli u proteklih 70 godina. Tehnološka prilagodba možda može ublažiti velik dio posljedičnog ekonomskog pritiska, ali vjerojatno ne i sav.

Neizbježan pad

Usprkos tome, odbacivanje dokaza iz proteklih 70 godina pri prognoziranju sljedećih 70 nosi rizik da instinkt zamijeni analizu. Prečesto se čini da je pesimizam oko starenja stanovništva potaknut asocijacijama koje ta riječ budi jednako koliko i egzaktnom ekonomskom znanošću. Kao da je gospodarstvu suđeno ostarjeti sa stanovništvom, prelazeći iz mladenačke vitalnosti u krhku nemoć i neizbježan pad.

Doduše, ulazimo u potpuno neistraženo demografsko područje. Primjerice, predviđa se da će udio Amerikanaca starijih od 65 godina u sljedećih 75 godina porasti sa 17 posto na 29 posto. No, taj se udio i više nego udvostručio – s 8 posto na 17 posto – tijekom prethodnih 75 godina, a da pritom nije usporio gospodarski rast. Zašto bismo onda automatski pretpostavili da će ovaj put biti drukčije?

Bilo da je riječ o tehnologiji koja odgovara na manjak radne snage, institucijama koje se prilagođavaju produljenju očekivanog životnog vijeka ili većim ulaganjima u ljudski kapital, gospodarstva su dosljedno dokazivala svoju sposobnost prilagodbe demografskim promjenama. Ta će sposobnost vjerojatno znatno više oblikovati našu ekonomsku budućnost od zastarjele pretpostavke da starenje društva nužno mora proizvesti i ostarjelo gospodarstvo.

© Project Syndicate, 2026.