Posljednje o čemu razmišljaju građani u Kijevu koji su zadnjih dana, a i danas, pod udarom balističkih raketa jest složena geopolitika zapadnog Balkana i pojedinosti zbog kojih je Volodimir Zelenski bio u službenom posjetu Beogradu i što je tamo govorio.

No, kontekst posjeta je ovaj: u pozadini neprekidnog raketnog terora i velike vjerojatnosti potpune ili djelomične mobilizacije u Ruskoj Federaciji, uopće nije iznenađujuće što je Ukrajina prisiljena tražiti oružje i partnere gdje god može, pa čak i tamo gdje je javna retorika daleko od potpore Kijevu.

U Moskvi su shvatili da su u Ukrajini pali u zamku dugotrajnog, iscrpljujućeg rata i da ih ta pozicija jako slabi. Trenutačna ključna ruska ofenzivna operacija u Donbasu degenerirala je u iznimno sporo i, iz perspektive ljudskih i materijalnih resursa, vrlo skupo napredovanje u taktičkoj zoni. Imajući to na umu, Ukrajinci sada razmišljaju što bi mogao biti naredni potez iz Moskve. Vojni analitičar Konstantin Mašovec, koji rat analizira od 2014., smatra da će naredni potez Rusa biti pokušaj da preokrenu situaciju strategijom “jednog odlučujućeg udara”.

To podrazumijeva vojnu strategiju u kojoj strana u sukobu pokušava preokrenuti tijek iscrpljujućeg rata radikalnim, masivnim i koncentriranim napadom, umjesto nastavka sporog rata iscrpljivanjem. Konkretno, ima naznaka da bi Rusi mogli svoja raspoloživa sredstava, rezerve, teško naoružanje i zrakoplovstvo koncentrirati na jednom ključnom sektoru bojišnice i kombinirati ih s masivnim udarom na kritičnu infrastrukturu i zapovjedna središta.

Ključna riječ pragmatizam

Maševec tvrdi da su Rusi shvatili dva ključna momenta. Prvi je da je njihov sadašnji strateški položaj, a to je daljnje razvlačenje sudjelovanja u iznimno skupom ratu za njih krajnje opasno. Zato će, smatra on, Rusi nastojati naglo i masovno “ubrzati” rat. Ukrajinci imaju mnogo indicija da se ruska vojska već počela okretati u tom smjeru. U tom su smislu vrlo znakovite nedavne kadrovske promjene u ruskom vojnom vrhu na operativno-strateškoj razini.

Sve slijedi kremaljsku shemu upravljanja vojskom iskušanu još u Staljinovo vrijeme za Drugog svjetskog rata. Prema toj shemi, prvi korak u takvoj pripremi upravo je odabir i raspoređivanje odgovarajućeg kadra, počevši od razine neposrednih izvršitelja. Istodobno se raspravlja o potrebi prebacivanja ruskog gospodarstva na ratnu osnovu, odnosno, približava se završetak praktične faze testiranja sustava elektroničke mobilizacije, reorganizira se sustav opskrbe ruske vojske i tome slično. Zajedno sa Sjevernom Korejom, Rusi pripremaju i balističke napade na ukrajinske gradove i na energetsku infrastrukturu. Za tu će operaciju morati angažirati goleme resurse.

Kad je tako, a jest, i kad se zna što će uskoro biti, prioritet za Ukrajinu je osiguranje gospodarske stabilnosti, zaliha električne opreme nužne za osnovno preživljavanje gradova i civila. Uz to, samo je po sebi razumljivo je da je opskrba oružjem i streljivom za obranu pitanje opstanka države.

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Naravno da u hrvatskoj javnosti svaki kontakt između Ukrajine i Beograda izaziva snažne reakcije i veliki oprez. Ali, ulozi su previsoki, situacija je suviše ozbiljna, Ukrajina mora pregovarati sa svima. To je, za vrijeme Domovinskog rata, činila i Hrvatska.

Jedan dio razgovora Vučića i Zelenskog odnosio se na Sporazum o slobodnoj trgovini. Iako se o njemu dugo pregovora, još uvijek nije u potpunosti na snazi, ali sad su se dvije strane dogovorile da ga ubrzaju i potpišu do kraja 2026. godine. U tome kontekstu dogovoreno je i produbljivanje gospodarske i logističke suradnje u sektorima energetike, obnove infrastrukture te poljoprivrede i sigurnosti hrane.

Međutim, za Ukrajinu je važniji drugi dio razgovora. Srbija je jedan od najvećih proizvođača topničkih granata sovjetskog podrijetla u Europi. Unatoč tvrdnjama o neutralnosti, isporuka streljiva iz Srbije Oružanim snagama Ukrajine preko zemalja EU-a traje od 2022. godine i doseže najmanje 825 milijuna eura.

Što je dobio Vučić?

Za Ukrajinu je vrlo važan rezultat već sama činjenica ovog posjeta. Dolazak ukrajinskog predsjednika u Beograd zorno pokazuje činjenicu slabljenja ruskog utjecaja u regiji. Kako je primijetio njemački list FAZ, činjenica da najveći Putinov neprijatelj dolazi u službeni posjet Srbiji, svjedoči o ključnoj stvari: Beograd ne vjeruje u kratku ili odlučujuću pobjedu Rusije.

Sudeći prema reakcijama ruske blogosfere, među takozvanim Z-ratnim izvjestiteljima, to nije daleko od istine. Ruski ratni izvjestitelji i propagandisti doživjeli su posjet kao potpuni diplomatski poraz Ruske Federacije i kao zabijanje noža u leđa od Srbije, koju su smatrali bratskom zemljom.

Ruski Telegram kanali priznaju da Srbija već dugo preko trećih zemalja opskrbljuje Oružane snage Ukrajine streljivom sovjetskog kalibra te prigovaraju svojim vlastima da su ruska “meka moć” i vanjska politika doživjele potpuni neuspjeh.

Propagandisti kritiziraju “slabost” Ministarstva vanjskih poslova i tvrde da Rusija više nema saveznika u Europi te percepcija da Rusija posrće, gubi snagu, prisiljava čak i njezine formalne partnere da se postupno okreću Zapadu.

Ruski vojni komentator Maksim Kalašnjikov piše: “Što ste očekivali u petoj godini rata, kada rusko gospodarstvo ide nizbrdo, a neprijatelj pogađa ciljeve duboko u našoj pozadini? Kao i mnogi drugi, predsjednik Vučić Rusku Federaciju smatra gubitničkom stranom… Ruska Federacija doživljava se kao nemoćna sila.”

Rusi se jadaju: “Stvarno čekam trenutak kada će Srbi moliti: ‘Majko Rusijo, pomozi.’ Najvažnije je da na to ne nasjednemo. Rusija nema braće među Slavenima… Ako braće uopće ima, onda su to Sjevernokorejci, sve ostalo je folklorni klub”, navodi Z-kanal “Starejša Edda”.

A što je Aleksandar Vučić dobio time što je, uoči izbora u zemlji u kojoj je velika većina stanovništva, oko 80 posto, proruski orijentirana, preuzeo ozbiljan politički rizik?

Glavni motiv Beograda jesu odnosi s Europskom unijom. Nakon promjene vlasti u Mađarskoj, Vučić je izgubio Viktora Orbána kao svoj glavni štit od kritika iz Bruxellesa, što je već dovelo do zamrzavanja dijela financijske pomoći.

Zelenskijev posjet Vučiću daje uvjerljiv argument prema Zapadu: unatoč odbijanju uvođenja sankcija, Srbija djeluje u okviru opće europske politike potpore Ukrajini, on je to već znao upakirati i predstaviti kome god je trebalo. Vučić nastoji voditi vanjsku politiku u stilu nesvrstanosti, tj. balansirati između centara moći, ostvarivati gospodarske dividende sa Zapada i postupno smanjivati ovisnost o Ruskoj Federaciji.

Dok je sve ovo pragmatično i racionalno, iskočila je čudna izjava Zelenskog, “Kosovo je Srbija!”, koja ima implikacije kojih ukrajinski predsjednik Zelenski vjerojatno nije svjestan, a možda nije bio dovoljno kvalitetno brifiran kako će odjeknuti. Nema reakcija po europskim medijima, ali sigurno ima po ambasadama i u Europskom vijeću i Europskoj komisiji, jer nije usuglašena s golemim višedecenijskim naporima koje se u EU poduzimaju da Beograd prizna Kosovo, i činjenicom da Aleksandar Vučić pomalo prema tome i ide.

Kad se pomisli da i Ukrajina treba biti članica EU-a, mnogi sada dižu obrve i pitaju se što je to trebalo Zelenskom. Pri tome, treba reći da kao niti neke članice EU-a, Ukrajina nije priznala nezavisnost Kosova, ali da niti te EU članice ne koče generalnu europsku politiku prema Prištini. Kosovo je, pak, podržavalo obrambeni rat Ukrajine protiv Rusije.

Ispalo je da je Vučić najprije posjet Zelenskog iskoristio da pokaže Njemačkoj, Francuskoj i cijeloj EU da je s njima u glavnom narativu, oko Rusije i Ukrajine, a onda je taj uzvik Zelenskog, kako analiziraju kosovski mediji, poslužio da u Srbiji predstavi kako Ukrajina podržava politiku povratka Kosova Srbiji.