Početkom 2026. godine Malta je pokrenula jednu od najneobičnijih prometnih inicijativa u Europi: “Shemu odricanja od vozačke dozvole”. Program mladim vozačima, onima mlađima od trideset godina, nudi ukupan iznos od 25.000 eura ako se dobrovoljno odreknu svoje vozačke dozvole B kategorije na razdoblje od pet godina. Novac se ne isplaćuje odjednom, već u pet jednakih godišnjih rata, no uvjeti su iznimno strogi. Sudionici moraju biti stanovnici Malte najmanje sedam godina, a vozačka dozvola im ne smije nikada biti suspendirana ili oduzeta. Potpisivanjem ugovora obvezuju se da pet godina neće upravljati motornim vozilom nigdje u svijetu. U slučaju kršenja ugovora, kazne su drastične: automatski penal od 5.000 eura, obveza povrata cjelokupnog do tada primljenog iznosa te moguće daljnje pravne posljedice. Čak i nakon isteka petogodišnjeg razdoblja, povratak za volan nije automatski. Bivši sudionici moraju proći minimalno petnaest sati obuke u autoškoli prije ponovnog polaganja ispita, čime se osigurava da su i dalje sposobni za sigurnu vožnju.

POVIJESNI DAN ZA Grubišno polje

Nova velika pogodnost za umirovljenike: Uloženo je čak 11,2 milijuna eura, a dan je proglašen povijesnim

Međutim, unatoč velikoj medijskoj pozornosti, početni odaziv na shemu, čiji je ukupni proračun ograničen na pet milijuna eura godišnje i dovoljan za otprilike tisuću kandidata, bio je predmet oprečnih izvješća. Prema informacijama iz travnja, odaziv je opisan kao “skroman”, sa svega stotinjak prijavljenih. Ipak, samo mjesec dana ranije, ministar prometa iznio je znatno optimističniju sliku, tvrdeći da je vrijednost zaprimljenih prijava već premašila pedeset posto predviđenog proračuna, iako nije pružio precizne brojke. Ta diskrepancija ostavlja otvorenim pitanje je li program zaista zaživio ili vlasti pokušavaju stvoriti privid uspjeha. Cilj mjere, kako navode, jest izazvati “šok mobilnosti” i potaknuti promjenu navika prije nego što ovisnost o automobilu postane duboko ukorijenjena, osobito kod generacije koja tek ulazi u svijet rada i osniva obitelji. No, čini se da je petogodišnje odricanje od slobode kretanja, čak i uz primamljivu financijsku injekciju, za mnoge prevelik zalogaj u zemlji s visokom gustoćom naseljenosti i ograničenim alternativama.

Dok se vlada usredotočila na poticaje, utjecajna Malteška gospodarska komora (Malta Chamber of Commerce) oštro je kritizirala takav pristup, tvrdeći da se time ignoriraju korijenski uzroci problema. Prema njihovom stajalištu, koje su više puta iznijeli, prometne gužve nisu samo neugodnost, već ozbiljna kočnica nacionalnoj produktivnosti, dnevni trošak za poduzeća i teret za radnike. Izgubljeno vrijeme u prometu izravno se pretvara u kašnjenje isporuka, propuštene sastanke i smanjenu učinkovitost. Komora inzistira na tome da se stvarna promjena ponašanja neće dogoditi samo kroz poticaje. “Ako je cilj smanjiti ovisnost o privatnim automobilima, destimulacije također moraju biti dio paketa politika”, navodi se u njihovom priopćenju. Oni upozoravaju da bez uravnoteženog pristupa, koji uključuje i mjere koje korištenje automobila čine manje privlačnim u vršnim satima, ceste će ostati zagušene, a ekonomija će i dalje plaćati cijenu kroz potrošeno gorivo i smanjenu konkurentnost. Njihova kritika cilja na ono što vide kao fragmentiran i nedovoljno hrabar pristup vlade.

Dodatnu dimenziju složenosti prometne situacije unio je ministar za održivu mobilnost, Chris Bonett, koji je u parlamentu iznio iznenađujuću tvrdnju: najveći izazov na cestama nije vrijeme putovanja od točke A do točke B, već parkiranje. Prema nedavnoj studiji, prosječno vrijeme koje vozači na Malti provedu tražeći parking kreće se između šest i dvanaest minuta. Ministar Bonett najavio je mjere u sklopu plana “Malta in Motion”, spominjući uvođenje kružnih autobusnih linija koje bi prevozile ljude iz parkirnih zona na rubovima naselja do njihovih središta. Istovremeno je priznao ozbiljne probleme u postojećem sustavu, izrazivši nezadovoljstvo službenim podacima agencije Transport Malta, prema kojima je u desecima tisuća inspekcija zabilježen tek pokoji slučaj pretrpanosti u autobusima. “Ta statistika se ne poklapa s pritužbama koje čujem od ljudi”, rekao je, naloživši agenciji da preispita metodologiju. Time je i sam priznao da vlada često barata podacima koji ne odražavaju stvarno stanje na terenu, što dodatno potkopava povjerenje u njihovu sposobnost rješavanja krize koja pogađa svakog stanovnika.

_{* uz korištenje AI-ja}