Oluje, tuča, poplave i potresi više nisu iznimke nego nova stvarnost s kojom se suočavaju i građani i osiguravatelji. Klimatske promjene posljednjih godina iz temelja mijenjaju poslovni model industrije koja sve više ulaže u analitiku, umjetnu inteligenciju i prevenciju, a sve manje razmišlja samo o isplati šteta. Istodobno, hrvatsko tržište i dalje ima velik prostor za rast jer je osigurano manje od trećine stambenih nekretnina, dok građani osiguranje još uvijek često doživljavaju kao trošak, a ne kao zaštitu vlastite imovine. “Kada nešto više nije rizik nego gotovo siguran događaj, onda to više nije osiguranje”, upozorava predsjednica Uprave Allianza Hrvatska Marijana Jakovac. U razgovoru za Poslovni dnevnik govori o tome kako klimatski rizici mijenjaju industriju, zašto će umjetna inteligencija imati ključnu ulogu u procjeni rizika, gdje vidi najveći potencijal rasta te zašto je financijska pismenost i dalje jedna od najvećih prepreka razvoju tržišta.
Mislite li da se kao društvo možemo odmaknuti od percepcije da je osiguranje samo trošak prije nego što se sami ‘opečemo’? Ljudi često kažu: Što će mi kasko? Onda dvije godine otplaćuju štetu iz vlastitog džepa i zaključe: Sad ću definitivno uzeti kasko. Je li problem u financijskoj nepismenosti, mentalitetu ili jednostavno u tome što ljudi imaju druge prioritete?
Mislim da je to kombinacija svega. Hrvatska je još negdje na sredini tog puta i pred nama je velik prostor za razvoj. Istodobno vodim i prodajnu podružnicu u Sloveniji pa mogu usporediti ta dva tržišta. Slovenija je po financijskoj pismenosti iznad europskog prosjeka. Penetracija neživotnih osiguranja ondje doseže oko četiri posto BDP-a, dok je u Hrvatskoj manja od dva posto, a prosječna premija po stanovniku prelazi 1400 dolara i u skladu je s europskim prosjekom. Kod nas ljudi još uvijek prvo osiguravaju automobil, a tek onda razmišljaju o ostalim rizicima. Zato proizvodi moraju biti jednostavniji i prilagođeni stvarnim potrebama svake obitelji. Ljudi često ni ne znaju što imaju ugovoreno. Nakon potresa pokazalo se da mnogi nisu bili svjesni da njihove police uopće ne pokrivaju potres. Imamo i velik broj nekretnina osiguranih samo zbog kredita, s policama starim deset ili petnaest godina i osiguranim svotama koje više ne odgovaraju današnjim cijenama gradnje. Zato mislim da je najveći problem i dalje financijska pismenost, ali i naša odgovornost da ljudima jasno objasnimo što kupuju i što im doista treba.
Zapravo vas je zakon, kao i banke i mirovinska društva, usmjerio u tom pravcu. To je uvod u pitanje o novom digitalnom alatu Gloriji, koji ovisno o geolokaciji navodi rizike poput potresa, poplave, tuče… Koliko ulažete u financijsku pismenost?
Nemamo zakonsku obvezu u smislu da moramo izdvajati određeni iznos ili postotak prihoda. Međutim, imamo zakonsku obvezu ulagati u financijsku pismenost i o tome izvještavati regulatora. Ove smo godine usvojili strategiju ulaganja u financijsku pismenost. Dakle, svi smo obvezni raditi na tome, ali nije propisano koliko moramo izdvajati. To uvelike ovisi o samim osiguravajućim društvima.
Kako ste se odlučili baš za Gloriju? Kako je nastala?
Gloria nam je bila vrlo zanimljiva jer je riječ o Allianzovu globalnom alatu. To je jedna od prednosti rada u multinacionalnoj kompaniji. Za Allianz stvarno mogu reći da je predvodnik u inovacijama. Dostupni su nam odlični alati koje možemo prenijeti na lokalna tržišta.
Gloria nam je posebno postala zanimljiva nakon potresa. To je bila moja prva godina u Upravi, od tada vidimo velike promjene. Ne samo u Hrvatskoj. Za razliku od vremena kad sam započela karijeru u Allianzu, kad su štete od vremenskih nepogoda bile su rijetkost, danas su postale kontinuitet.
Zbog toga smo morali promijeniti način razmišljanja. Počeli smo aktivno planirati za štete od vremenskih nepogoda jer vidimo koliko se osigurateljna industrija mijenja. Otvara se i pitanje njezine dugoročne održivosti. Hoće li osiguranje i u budućnosti biti dostupno? Hoćemo li se povlačiti iz pojedinih rizika? Mislim da se svi danas pitamo kako će izgledati budućnost.
Vjerujem da će osiguranje zadržati svoju osnovnu svrhu, ali će presudni biti analitika i tehnologija. Upravo zato je prednost raditi u multinacionalnoj kompaniji koja ulaže u tehničke modele, podatke i znanje. Danas već koristimo geolokacijske podatke, a umjetna inteligencija nam pomaže procijeniti stvarni rizik pojedine nekretnine i predvidjeti što bi se moglo događati u budućnosti.
Zbog toga će neke premije možda biti niže jer se nekretnina nalazi na manje rizičnoj lokaciji, dok će rizičnije lokacije imati nešto višu premiju. To još nije zaživjelo u punom obliku, ali to je smjer u kojem industrija ide. Već danas vidimo primjere u nekim Allianzovim članicama koje su u tome vrlo napredne i mi radimo na tome.
Znači, primjerice, ako živite u Karlovcu na području sklonijem poplavama, ali manje izloženom potresima, mogli biste imati jeftiniju policu za potres, a skuplju za poplavu?
Upravo tako. To je smjer u kojem idemo. Osiguranje treba promatrati kao pokriće rizika. Kada nešto više nije rizik nego gotovo siguran događaj, onda to više nije osiguranje. Naš je posao pravilno procijeniti rizik i adekvatno ga cijeniti. Zbog toga je Gloria izvrstan alat. Jednostavna je. Odmaknuli smo se od dojma da je osiguranje komplicirano i da traži milijun podataka. Ne morate imati policu kod nas. Dovoljno je upisati adresu i alat vam jednostavno pokaže kojim ste rizicima najviše izloženi. Nakon toga dobivate i praktične savjete što već danas možete napraviti kako biste smanjili rizik.
Primjerice, kod opasnosti od tuče jedan od savjeta je da provjerite stanje krova. Na prvu zvuči banalno, ali zapravo je riječ o zdravom razumu.
I sama sam se pitala hoće li ljudi misliti da je to smiješno. Ali nije. Takvi vas savjeti osvijeste na neke stvari koje lako zaboravimo. Kad ste, primjerice, posljednji put pogledali je li vam napuknuo crijep? Nekad je dovoljno samo da vas netko na to podsjeti. Upravo to želimo postići – osvijestiti ljude i potaknuti ih da malo više razmišljaju o rizicima.
Ako netko koristi Gloriju, upozna se sa svim rizicima, a kasnije dođe do štete, može li mu osiguranje reći da je znao za rizik pa zato nema pravo na naknadu?
Ne, apsolutno ne. Ako je šteta u pokriću sukladno uvjetima, ona će biti isplaćena. Gloria ni na koji način ne utječe na kasniju obradu štete. To je prije svega alat za prevenciju i osvještavanje. Rekla bih čak da je i odličan prodajni alat jer našim distributerima pomaže da klijentu vizualno pokažu rizike i lakše objasne što zapravo znači osiguranje.
Svrha alata je da ljude potakne da naprave ono što mogu kako bi smanjili rizik, a za ono što ne mogu spriječiti imaju odgovarajuće osiguranje.
Sjećam se konferencije Hrvatskog ureda za osiguranje nakon potresa, kada je objavljeno da je broj polica naglo porastao. Međutim, godinu dana poslije činilo se da se sve vratilo na staro. Je li to doista tako?
Istina je, taj obrazac i dalje postoji. Svake godine dogodi se nešto – potres, oluja ili neka druga velika nepogoda. Nakon takvih događaja odmah raste broj upita i broj novih polica. Međutim, taj interes vremenom opadne.
Vrati li se potpuno na staro ili ipak ostane nešto više nego prije?
Rekla bih da ipak ostane na višoj razini. Mi kontinuirano bilježimo rast osiguranja privatne imovine i to je pozitivan trend. Prostora za rast ima jako puno jer je u Hrvatskoj osigurano manje od 30 posto stambenih nekretnina. Ako to usporedimo s europskim prosjekom, gdje je osigurano između 60 i gotovo 70 posto nekretnina, jasno je koliki potencijal još postoji.
Sve češće imamo toplinske valove, oluje i ekstremno vrijeme. Može li se dogoditi da jednog dana osiguravatelji jednostavno prestanu osiguravati pojedine rizike jer oni više neće biti vjerojatnost nego gotovo sigurnost?
U nekim segmentima to se već događa. Dobar primjer je poljoprivreda, koja pokazuje koliko klimatske promjene mijenjaju prirodu rizika. Kada suša više nije iznimka nego pojava koju možemo očekivati gotovo svake godine, postavlja se pitanje gdje prestaje biti riječ o riziku u klasičnom smislu, a počinje gotovo izvjestan događaj. Upravo takvi primjeri pokazuju s kakvim će se izazovima osiguravatelji sve više susretati u budućnosti.
Nekretnine će se sigurno i dalje osiguravati. Ali društva koja žele opstati morat će puno više ulagati u tehničke modele, određivanje cijena i razumijevanje rizika. Modeli procjene bit će puno sofisticiraniji. Morat ćemo puno bolje razumjeti što osiguravamo, po kojoj cijeni i zašto. Isto tako, prevencija će postati izrazito važna.
No, odgovornost je i na državi koja, također, mora ulagati u infrastrukturu. Bez toga se taj se trošak na kraju prelijeva na građane. Tko će, primjerice, financirati velike projekte navodnjavanja ako iza toga ne postoji koordinacija države?
Tu vidim dugoročni izazov, ali i veliku priliku za suradnju države i osigurateljne industrije. Mislim da možemo pridonijeti infrastrukturnom razvoju, davati stručne prijedloge, sudjelovati u radnim skupinama i učiti iz iskustava drugih zemalja. Kao država tu još imamo jako puno posla.
Pretpostavimo da imate veliku poljoprivrednu kompaniju koja je maksimalno uložila u navodnjavanje i sve sustave zaštite. Postoji li danas proizvod kojim biste takvu kompaniju mogli osigurati?
Trenutačno ne, ali idete u dobrom smjeru. Allianz upravo tako razmišlja i vjerujem da će to biti budućnost. Ako govorimo o tome da osiguranje ostane dostupno, onda moramo razlikovati korporativni i retail segment. Kod korporativnih klijenata, ne samo u poljoprivredi nego u svim industrijama, mjere zaštite imaju veliku ulogu u procesu procjene rizika. Naši ‘underwriteri’ to vrlo detaljno analiziraju. Često kompanijama dajemo preporuke što trebaju unaprijediti. Ponekad određeni rizik nećemo ni osigurati ako kompanija nema osnovne zaštitne standarde koje smatramo nužnima.
Kad se dogodi veliko nevrijeme, država proglasi elementarnu nepogodu i isplaćuje pomoć. Nije li to demotivirajuće za ulaganje u zaštitu i osiguranje?
Država ima svoju socijalnu ulogu i mislim da će ona uvijek postojati. Ali uz to mora se više ulagati u infrastrukturu i prevenciju. Kao što mi želimo ulagati u prevenciju, tako bi to trebala činiti i država. Nadam se da ćemo doći do toga. Ako imate kvalitetno osiguranje i vjerujete svom osiguratelju, možete biti sigurni da ćete, ako ste pravilno osigurani, svoju štetu i naplatiti. Koliko će netko dobiti kroz državne programe pomoći, u to stvarno ne ulazim. Mislim da je ovdje ipak najveća odgovornost na osiguravajućim društvima i načinu na koji komuniciramo s klijentima. Mislim da smo u prošlosti u tome često griješili. Tko se ujutro probudi i pomisli: ‘Danas ću nazvati svoju osiguravajuću kuću’? Gotovo nitko. Ljudi nas zovu tek kada imaju problem.
Ako tada naiđu na komplicirane procedure, ako im treba pedeset dana da promijene policu ili način plaćanja, onda smo pogriješili. Komunikacija s klijentima mora biti kontinuirana i pozitivna. Moramo raditi na prevenciji, razvijati dodatne usluge i, kada se problem dogodi, riješiti ga što je moguće brže. Mi u Allianzu upravo na tome intenzivno radimo.
Primjerice?
Ako klijent želi otkazati policu. Na prvu zvuči banalno, ali ustanovili smo da mnogi otkazuju policu ne zato što su nezadovoljni nama, nego zato što su im se promijenile životne okolnosti. Prodali su automobil, kuću ili se dogodilo nešto drugo zbog čega im polica više nije potrebna. Takav je proces prije trajao predugo. Na kraju smo još trebali vratiti dio premije i cijelo iskustvo nije bilo dobro. Zato smo uveli pojednostavljeni proces raskida police. Želimo da i taj trenutak bude pozitivno iskustvo za klijenta. Želimo da osjeti kako smo partner, a ne netko tko mu otežava život. Naravno da smo tu zbog isplate šteta, ali mislim da se danas mijenja sama uloga osiguravajućeg društva.
Pitanje više nije samo što ćemo napraviti kada se šteta dogodi, nego što možemo učiniti prije nego što se ona uopće dogodi. Želimo da klijent osjeti da osiguravajuće društvo postoji i prije nego što nastane šteta, a ne samo kada treba isplatiti odštetu.
Digitalizacija je neizbježna, svi u u nju ulažu. S jedne strane brusite rezultate i efikasnost, a s druge imate često klijenta koji ne može doći do prave osobe. Postoji neki info-mail, četiri puta morate istu stvar objašnjavati različitim ljudima u call centru i onda se, kad se nešto dogodi, stvara ogromna frustracija.
Bez digitalizacije danas jednostavno ne možete poslovati. Prvo, tržište rada više nije isto i nije lako pronaći ljude. Ali ne mislim da će čovjek potpuno nestati iz procesa. Ne bih rekla da će call centri potpuno nestati. AI će preuzeti velik dio jednostavnijih procesa, ali ono što umjetna inteligencija neće moći riješiti, rješavat će kvalitetni ljudi u call centrima. Na kraju ipak morate imati čovjeka.
AI danas već može riješiti mnogo stvari, ali mislim da u Hrvatskoj još nemamo dovoljno razvijene chatbotove i voicebotove koji bi u potpunosti mogli zamijeniti čovjeka. Zato će osiguravajuća društva morati nastaviti s digitalizacijom, posebno procesa koji se mogu automatizirati. Ljudi više neće željeti razgovarati s agentom za svaku sitnicu. Doći će kući s posla i htjeti sve riješiti online.
Mijenjaju se i generacije. I dalje imamo klijente kojima je važan osobni kontakt, ali sve je više mladih koji ga uopće ne žele. Oni žele jednostavan, brz i besprijekoran proces koji mogu završiti u nekoliko minuta. To će zahtijevati veliku transformaciju. Mislim da smo to prepoznali i idemo upravo u tom smjeru.
Kad sve stavite na jedno mjesto – klimatske promjene, promjenu navika, razvoj tržišta, mentalitet – gdje vidite najveće prilike za rast?
Ako gledamo samo statistiku i penetraciju osiguranja u Hrvatskoj, prilike za rast postoje praktički u svim segmentima. Allianz najveći potencijal vidi u osiguranju imovine, i kod privatne i kod korporativne imovine. Drugi veliki segment je zdravstveno osiguranje. Rast cijena u javnom zdravstvenom sustavu dodatno je potaknuo građane da razmišljaju o privatnim policama i vidimo da značajan dio premije prelazi u osigurateljni sektor.
Koliki rast očekujete kod osiguranja imovine?
Više od deset posto na godišnjoj razini. Ako pogledate tržište neživotnih osiguranja u posljednje dvije do tri godine, ono raste po stopama većim od deset posto.
Jesu li glavni razlog automobili?
Ne raste samo segment automobilskih osiguranja – raste cijeli segment neživotnih osiguranja. Zdravstveno osiguranje bilježi rast od 17 posto, imovinska osiguranja 10 posto, a putna osiguranja više od 13 posto.
Dakle, najveći potencijal vidimo u osiguranju imovine, zdravstvenom i životnom osiguranju. Naši planovi predviđaju rast u svim segmentima. U narednom razdoblju planiramo rast bruto zaračunate premije neživotnih osiguranja u Hrvatskoj veći od 10 posto.
A dugoročnije? Postoji li petogodišnja ambicija?
Naš je cilj povećati tržišni udio. U neživotnim osiguranjima trenutačno smo četvrti na tržištu, a ambicija nam je u sljedećih pet godina postati treći, a u životnim osiguranjima smo tržišni lider i planiramo to i ostati.
Što vas danas najviše ograničava? Konkurencija ili samo tržište?
Rekla bih da je najveći izazov još uvijek nedovoljno razvijeno tržište i nedostatak svijesti klijenata o potrebi za osiguranjem. Svakako treba razumjeti i naše klijente koji imaju niži prosječni dohodak od ostatka EU što ponekad odluku o kupnji osiguranja čini težom.
Postoji li još nešto što vas ograničava?
Regulativa postaje sve zahtjevnija. Sve više resursa ulažemo u usklađivanje s regulatornim zahtjevima. Transparentnost prema klijentima je važna, ali jednako je važna i jednostavnost. Ponekad klijenta zatrpamo tolikom količinom informacija da je pitanje hoće li ih uopće pročitati. Pred nama su i novi zahtjevi vezani uz sprječavanje pranja novca, što će dodatno povećati regulatorne obveze i troškove poslovanja,
Kada to stupa na snagu?
Tijekom ljeta 2027. godine. To će zahtijevati značajne prilagodbe i dodatna ulaganja cijele industrije. To nam je trenutačno jedan od najvećih projekata jer moramo mijenjati cijeli prodajni proces.
Ali opet, svaku takvu promjenu gledam kao priliku. Kad dođe do promjene procesa, uvijek je dobra prilika da preispitate način na koji radite i možda neke stvari napravite bolje.
Vratila bih se na zdravstveno osiguranje. S obzirom na potencijal tog tržišta i probleme u javnom zdravstvu, sve je više suradnje između osiguravatelja i privatnih poliklinika. Wiener je, primjerice, pokrenuo vlastitu polikliniku. Razmišljate li i vi o tome?
Ne. Svjesni smo da je to komparativna prednost nekih konkurenata, ali zasad ne razmišljamo u tom smjeru. Tražimo druge načine rasta u zdravstvenom segmentu, prije svega kroz partnerstva. Smatramo da nemamo kompetencije za vođenje klinike. To zahtijeva potpuno drukčije resurse i znanja. Iskreno, ni sama nisam sigurna u dugoročnu održivost poslovnog modela u kojem osiguravajuće društvo upravlja vlastitom klinikom. To preispitujemo, pratimo što se događa na tržištu, ne isključujemo kao mogućnost u budućnosti, ali Allianz zasad ne ide u tom smjeru. Neka kliniku vodi onaj tko najbolje razumije zdravstveni sustav, a mi ćemo raditi ono što najbolje znamo – osiguranje.
Što je danas sa životnim osiguranjem? Nekad je to bio vrlo atraktivan proizvod, uz kredite, garantirane prinose i visoke kamatne stope. Nakon financijske krize mnogi su raskidali police i stvorilo se određeno nepovjerenje. Gdje je danas tržište?
Allianz je među prvima izašao iz tradicionalnih životnih osiguranja, odnosno proizvoda u kojima ste kupovali policu kao oblik štednje, a osiguravatelj vam je jamčio određeni prinos, primjerice tri posto tijekom 20 godina. Kad su kamatne stope počele snažno padati, nastao je problem. Društva su klijentima godinama unaprijed garantirala prinose koje više nisu mogla ostvarivati kroz nova ulaganja. Stvorio se veliki jaz između onoga što je bilo obećano klijentima i onoga što se realno moglo zaraditi na tržištu. Takvi su proizvodi za osiguravatelje postali vrlo rizični.
Zato su osiguravatelji postupno skraćivali razdoblja na koja nude garantirane prinose. Danas možete pronaći proizvode na tri godine s vrlo skromnim garantiranim prinosom, ali više ne govorimo o dugoročnim policama kakve su nekad postojale.
Allianz kao tržišni lider u životnim osiguranjima u svojoj ponudi već dugi niż godina ima ‘unit-linked’ proizvode koji imaju investicijsku komponentu, međutim prepoznali smo i potrebu da se životna osiguranja više usmjere prema osnovnom osiguranju života za slučaj smrti.
Gdje vidite budućnost životnog osiguranja?
Ako pogledate, primjerice, Poljsku, vidjet ćete tržište koje je u tom segmentu mnogo razvijenije. Tamo je vrlo razvijeno klasično riziko životno osiguranje – polica koja služi isključivo zaštiti obitelji u slučaju smrti. Kod nas se taj segment tek počinje razvijati. Primjerice, imate obitelj, ulažete u dionice, nekretnine ili depozite, ali želite biti sigurni da će vaša obitelj biti financijski zaštićena ako vam se nešto dogodi. Kupujete policu koja ne služi štednji, nego isključivo pokriva rizik smrti. U razvijenim zemljama upravo je to najčešći oblik životnog osiguranja. U Hrvatskoj smo tek na početku razvoja tog tržišta, a Allianz je u ovoj godini lansirao dva nova jednostavna i pristupačna proizvoda životnih osiguranja za slučaj smrti. Krenuli smo upravo s takvim jednostavnijim proizvodima jer želimo ljudima približiti životno osiguranja i pokazati da ono ne mora biti komplicirano.
Mislim da će tržište ići upravo u tom smjeru. Moramo ljude učiti što životno osiguranje zapravo jest. Štednja može biti jedan njegov dio, ali nije jedina svrha. Ako uspijemo ponuditi zanimljive proizvode ili kroz partnerstva omogućiti pristup kvalitetnim investicijskim rješenjima, to će biti zanimljivo i u budućnosti. Ali ovo je ono pravo životno osiguranje koje želimo razvijati u Hrvatskoj.
Inflacija je posljednjih godina snažno povećala cijene svega. Koliko je to utjecalo na vaše štete?
Tu zapravo govorimo o nekoliko različitih stvari. Prvo, inflacija šteta koja proizlazi iz rasta cijena rada i rezervnih dijelova. Tu su stope rasta znatno više od službene inflacije koju svakodnevno pratimo i često prelaze deset posto. Drugo, štete od prirodnih nepogoda rastu prosječno oko osam posto godišnje.
Kako se tome prilagođavate?
Jedan od načina su franšize na policama. To smo uveli prije nekoliko godina, posebno kod kasko osiguranja. Klijent može dobiti pristupačniju premiju, a manje štete ostaju na njegov teret. Drugi važan element su partnerstva sa servisima. Kao veliki sustav možemo pregovarati povoljnije uvjete. Puno radimo i na optimizaciji procesa šteta. Primjerice, nudimo isplatu prema procjeni štete odmah, bez čekanja konačnog računa, ako klijent to želi. To je jedan od najzahtjevnijih dijelova našeg poslovanja jer su štete najveći trošak svakog osiguravajućeg društva. Istodobno morate upravljati inflacijom, održati zadovoljstvo klijenta i osigurati brzu isplatu šteta.
Jedan od najvećih izazova su i prijevare.
Naravno. Svi se s njima susrećemo. Ali ne bih rekla da je to specifičnost Hrvatske. Prijevara ima svugdje. Naš je posao razvijati sustave koji ih mogu prepoznati. Trenutačno razvijamo vlastiti interni alat koji će, uz pomoć umjetne inteligencije, dodatno unaprijediti prepoznavanje prijevara. No, kako se razvija AI na našoj strani, tako se razvija i na strani onih koji pokušavaju prevariti sustav. Zato će taj posao postajati sve zahtjevniji. Već danas koristimo umjetnu inteligenciju kod procjene rizika za kasko osiguranje. Klijent fotografira vozilo, a sustav uz pomoć AI-ja provjerava kvalitetu fotografija i može prepoznati postojeća oštećenja ili nepravilnosti. Takve ćemo alate nastaviti razvijati jer bez kvalitetnog sustava za otkrivanje prijevara nije moguće dugoročno uspješno poslovati.
Postoji li razina prijevara koju jednostavno prihvatite kao trošak poslovanja?
Ne. Ne postoji postotak koji bismo unaprijed prihvatili. Mi prije svega pratimo koliko smo prijevara uspjeli prepoznati i spriječiti. To nam je važniji pokazatelj od bilo kakve unaprijed definirane tolerancije.
Primjećujete li razliku između Hrvatske i Slovenije?
Kad je riječ o prijevarama, ne bih rekla. Ali ako govorimo o profitabilnosti tržišta, slovensko osigurateljno tržište osjetno je profitabilnije od hrvatskog. To je jedna od najvećih razlika između ta dva tržišta.
Jeste li otvoreni za akvizicije?
Allianz je uvijek otvoren za akvizicije i kontinuirano prati tržište. Međutim, takve se odluke donose na razini regije i Grupe jer se ondje promatra ukupna alokacija kapitala i gdje on može ostvariti najveću vrijednost.
Da možete preko noći promijeniti tri stvari, što biste odabrali?
Najviše me trenutačno zaokuplja umjetna inteligencija. Voljela bih imati čarobni štapić kojim bih mogla otići nekoliko godina u budućnost i vidjeti kamo nas sve to vodi. Tada bih puno lakše donosila odluke danas. Druga stvar koju bih stvarno voljela jest da kao društvo više razvijemo životna osiguranja i da građani postanu svjesniji koliko su ona važna.
Voljela bih i da kao industrija ponudimo više novih ideja i proizvoda koji će ljudima biti korisni i razumljivi. Želim da Allianz bude prepoznat po inovacijama i korisničkom iskustvu, a ne samo po tržišnom udjelu.
I možda najveća želja od svih – da građani osiguranje počnu doživljavati kao partnera. Na kraju, želim da komunikacija između osiguravatelja i klijenata bude puno jednostavnija i brža nego što je danas.
